REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4/1. P-97/2022-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu pojedincu Nataši Malvich, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., OIB: …, K., K. 335 (ranije: V.), kojeg zastupa punomoćnik A.S., odvjetnik u Z. A. S., D. M., A. M., I. G. u R., protiv tuženika L. U. S., OIB.. S., kojeg zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S. radi isplate 15.206,25 kuna/2.018,22 eura[1] po tužbi i naknade štete od 121.199,73 kuna/16.085,97 eura[1] po protutužbi, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 22. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1231/16 od 8. rujna 2016. koje je donio javni bilježnik E.B. sa sjedištem u S., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 15.206,25 HRK (petnaest tisuća dvjesto šest kuna i dvadeset i pet lipa) / 2.018,22 EUR (dvije tisuće osamnaest eura i dvadeset dva centa)[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 10,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,3% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi od 7,31% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 1.921,08 HRK (tisuću devetsto dvadeset jedna kuna i osam lipa) / 254,97 EUR (dvjesto pedeset četiri eura i devedeset sedam centi)[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2016. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, a od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 121.199,73 HRK (sto dvadeset jedna tisuća sto devedeset devet kuna i sedamdeset tri lipe) / 16.085,97 EUR (šesnaest tisuća osamdeset pet eura i osamdeset pet centi)[1] uvećan za iznos zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 18.357,00 HRK (osamnaest tisuća tristo pedeset sedam) kuna / 2.436,39 EUR (dvije tisuće četiristo trideset šest eura i trideset devet centi)[1] , u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 8. rujna 2016. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate 15.206,25 kuna. Javni bilježnik E. B. sa službenim sjedištem u S. je istoga dana donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1231/16 kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu.

2. Protiv citiranog rješenja tuženik je pravovremeno podnio prigovor pobijajući rješenje jer da isporučena vakumska sanitarija ima nedostatke koji su rezultirali zastojem u radu iste i poplavljivanjem sanitarnog prostora tijekom ljetnih mjeseci 2016. te time i prekida korištenja. Da nisu postojali uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi budući nije navedena vjerodostojna isprava i nije postavljen ovršni zahtjev, sve sukladno čl. 39. Ovršnog zakona.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, poslovni broj Povrv-858/2017-6 od 12. lipnja 2017. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem se oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti predmet ustupio ovom sudu.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka obrazlaže da je isporuka sanitarije tuženiku kao kupcu izvršena 6. kolovoza 2015., a da je tuženik e-mailom od 29. srpnja 2016. (godinu dana nakon isporuke) obavijestio tuženika o materijalnim nedostacima te stoga ističe prigovor prekluzije prava tuženika. Unatoč uputama dobivenim od tužitelja, tuženik da nije na pravilan način održavao sanitariju što je rezultiralo neispravnošću iste. Razlog začepljenja je bacanje vlakana u školjku. Kupac je izmijenio i dio stvari u tijeku njene redovite uporabe na način da je sanitariju spojio na dovod pitke vode tako da je tank i hidrofor premošten. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. Tuženik dalje u postupku priznaje činjenicu da je vakumska sanitarija isporučena u Luku S. no da su se nakon instaliranja iste pojavili problemi u radu (osobito tijekom lipnja 2016.) te da je o nedostacima odmah obavijestio tužitelja. Prvi kvar da je otklonjen od strane tužitelja, ali su se isti pojavljivali i naknadno koje da tužitelj nije otklonio. Stoga je tuženik stavio u upotrebu prijenosne kemijske WC mjesečni najam kojih plaća obrtu „A.“ i koji u vremenu od srpnja 2016. na iznosi 1.500,00 kuna mjesečno za dvije kabine, odnosno 3.000,00 kuna za srpanj i kolovoz za četiri kabine, te stoga trpi štetu. Podnosi protutužbu protiv tužitelja kao protutuženika radi isplate iznosa od 57.000,00 kuna (list 117-118 spisa) u ime naknade štete u visini plaćenog najma prijenosnih kemijskih WC-a u razdoblju od srpnja 2016. do veljače 2019., a koji protutužbeni zahtjev podneskom od 17. veljače 2021. (stranica 180-184 spisa) povećava za daljnje razdoblje do prosinca 2020. na ukupan iznos od 121.199,73 kuna. Predlaže da sud odbije tužbeni i prihvati protututužbeni zahtjev.

6. Tužitelj-protutuženik protutužbeni zahtjev osporava u cijelosti i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je tuženik-protutužitelj imao utužiti zakonske nasljednike ovlaštenika koncesije pok. J. M., vlasnice obrta S.. To stoga što je sukladno Ugovoru o koncesiji br 8/16 sklopljenim između tuženika-protutužitelja kao davatelj koncesije i J. M., kao ovlaštenika koncesije, a kojeg je dostavio sam tuženik, ovlaštenik koncesije obvezan snositi sve troškove nabave i korištenja zamjenskog sanitarnog čvora. Prigovora da je tuženik prekludiran s protutužbenim zahtjevom. Protivi se povećanju protutužbenog zahtjeva obzirom na zaključenje prethodnog postupka.

7. Rješenjem ovog suda posl.br. P-578/2017-48 od 6. travnja 2021. dopuštena je preinaka povećanjem protutužbenog zahtjeva za naknadno dospjelu tražbinu iz iste osnove iz razloga što je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 2 . i 3. ZPP-a)

8. Presudom ovoga suda posl.br. P-578/2017-54 od 20. svibnja 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-1231/16 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.206,25 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima te je odbijen u cijelosti protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Povodom žalbe tuženika, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem posl.br. Pž-4357/2021-2 od 9. veljače 2022., ukinuo u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje s uputom da ovaj sud provede vještačenje po vještaku mehaničke struke i utvrdi radi li se o vidljivim ili skrivenim nedostacima te pravovremenosti obavijesti o nedostacima.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 15.206,25 kuna s osnove preostalog iznosa kupoprodajne cijene za isporučenu robu na temelju računa- otpremnice 221/01/1 od 18. kolovoza 2015. i protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu 121.199,73 s osnove naknade štete.

11. Među stranakama nije sporno da su sklopile ugovor o kupoprodaji sanitarije po cijeni od 203.206,25 kuna te da je dio tog računa u visini od 188.000,00 kuna plaćen (a isto je razvidno i iz računa broj 221/01/1 od 18. kolovoza 2015. sa stranice 5 spisa i prometa kupaca i izvoda iz otvorenih stavaka od 2. rujna 2016. sa stranice 7-8 spisa), da tuženik nije tužitelju isplatio ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 15.206,25 kuna, da je sanitarija isporučena tuženiku kao kupcu i da je na sanitariji dolazilo do problema u radu (začepljenja) u ljeto 2016.

12. Sporno je da li je kupljena i isporučena roba (sanitarija) imala nedostataka, odnosno da li je tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja o takvim nedostacima te da li tuženik ima pravo na naknadu štete.

13. U ponovljenom postupku, a radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke, sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu i saslušanjem svjedoka I. T. (stranica 133-134 spisa), T. M. (stranica 185-186 spisa), M. T. (stranica 186-187 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika P. D. (stranica 159- 160 spisa). S obzirom da su u postupku utvrđene sve važne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, sud je cijenio da je dokazni prijedlog financijskog vještačenja na okolnost plaćenih računa za najam prijenosnih kemijskih WC-a suvišan i nepotreban. Sud nije izvodio druge dokaze budući su tužitelj na ročištu od 18. veljače 2021. (stranica 188 spisa) i tuženik na ročištu od 10. rujna 2020. (stranica 160 spisa), odustali od svih drugih dokaznih prijedloga.

14. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan i da je protutužbeni zahtjev neosnovan.

15. Odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca bez obzira je li mu to bilo poznato (čl. 400. st. 1. ZOO-a). Prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao nakon toga (čl. 400. st. 2. ZOO-a). Kupac je dužan primljenu stvari na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće i o vidljiv nedostacima obavijestiti prodavatelja u trgovačkim ugovorima bez odgađanja, u protivnom gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada (čl. 403. st. 1. ZOO-a). Kad se nakon primitka stvari od strane kupca otkrije neki nedostatak koji se nije mogao uočiti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, obavijestiti prodavatelja o tom nedostatku, i to kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, s time da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu nakon šest mjeseci od predaje stvari (čl. 404. st. 1. i 2. ZOO-a). Ako se radi o trgovačkom ugovoru, kao što je to slučaj u ovom predmetu, s obzirom da su obje stranke trgovci i ugovor je sklopljen u obavljanju trgovačke djelatnosti tužitelja, obavijest o nedostacima mora sadržavati detaljan opis nedostatka i poziv prodavatelju da pregleda stvar (čl. 406. st. 1. ZOO-a).

16. U smislu odredbe čl. 401. st. 1. ZOO-a, nedostatak postoji: ako stvar nema svojstva potrebna za njenu redovitu uporabu ili promet, ako stvar nema potrebna svojstva za njenu posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata, ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane, kada je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzroku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti, ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.), ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji, ako je nepravilna montaža posljedica nedostatka u uputama za montažu. Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru: zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor, a uz svako od tih prava pripada mu i pravo na naknadu štete (čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a). Prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka gase se istekom dvije godine računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom kupac bio spriječen da ih ostvaruje (čl. 422. st. 1. ZOO-a). Međutim, kupac koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka, može nakon proteka tog dvogodišnjeg roka, ako još nije isplatio cijenu, zahtijevati da se cijena snizi ili da mu se naknadi šteta, kao prigovor protiv prodavateljeva zahtjeva da mu se isplati cijena (čl. 422. st. 2. ZOO-a).

17. Teret dokaza sklapanja ugovora o kupoprodaji, predmeta i ugovorene cijene, kao i predaje stvari kupcu, je na prodavatelju koji potražuje isplatu cijene, dok je na kupcu, koji se protivi zahtjevu prodavatelja za isplatu cijene zbog postojanja materijalnih nedostataka, teret dokaza da su takvi nedostaci postojali, da je o istima pravovremeno obavijestio prodavatelja, da prodavatelj iste nije otklonio te da mu pripada pravo na sniženje cijene, a kako se cijena snižava prema odnosu vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora (čl. 420. ZOO-a), kupac je dužan dokazati iznos za koji je cijenu potrebno sniziti.

18. Iz prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, kao i iz činjenice da nije osporio takve navode tužitelja, proizlazi da nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji vakumske sanitarije s dva korisnička mjesta, cijena koju su ugovorile te isporuka navedene robe, slijedom čega te odlučne činjenice nije bilo potrebno dokazivati.

19. S druge strane, s obzirom da tužitelj izričito osporava da je isporučena sanitarija imala bilo kakvih nedostataka te da osporava da je tuženik pravovremeno obavijestio da postoje nedostaci, tuženik je bio dužan dokazati materijalne nedostatke te da je o istima pravovremeno obavijestio tužitelja.

20. Na okolnost postojanja materijalnih nedostataka sud je u postupku saslušao svjedoke M. T., I. T., T. M. i zastupnika po zakonu tuženika P. D.. Svjedok I. T., koji je otklanjao kvar na uređaju, iskazao je da do začepljenja na isporučenoj sanitariji nije došlo uobičajenim korištenjem, već je razlog istog vanjski plastični sadržaj koji je dospio u mlin sanitarije. Svjedok M. T. naveo je u svom iskazu da je sanitarija isporučena ispravna bez nedostataka te da je do problema u radu došlo zbog izostanka održavanja iste od strane tuženika, odnosno zbog bacanja predmeta u sanitarije, a da tuženik nije stavio oznake kako bi spriječio takvo postupanje. Zastupnik po zakonu tuženika P. D. iskazuje da su razlog nastanka kvara različiti predmeti (poput tampona, higijenskih uložaka i slično), a navod da je uzrok tome slaba pumpa sud ne smatra uvjerljivim budući nije potkrijepljen nikakvim drugim dokazima. Svjedokinja T. M. nije imala saznanja o uzroku kvarenja sanitarije. Da uzrok kvarenja nije nedostatak u samoj stvari proizlazi i iz dopisa tužitelja od 5. srpnja 2016. (stranica 38-39 spisa).

21. Tvrdnju tuženika da mu tužitelj nije dostavio upute za održavanje na hrvatskom jeziku sud je utvrdio netočnom jer je isto razvidno iz elektroničke komunikacije sa stranice 91 i 97-116 spisa iz kojih je utvrđeno da je tužitelj tuženiku dostavio upute za održavanje i korištenje vakumske sanitarije na hrvatskom jeziku, kao i da je tužitelj obavijestio kupca o potrebnoj obuci od strane proizvođača ili ovlaštenog predstavnika (čime se prigovor tuženika da o navedenom nije bio obaviješten cijeni neutemeljenim). Time je i iskaz zastupnika po zakonu tuženika Predraga Dešića kontradiktoran u dijelu u kojem je iskazivao da se ne sjeća da je zaprimio takav e-mail jer je iz materijalne dokumentacije u spisu vidljivo suprotno. I svjedok Ivan Tolstikov je naveo da je predstavniku tuženika i koncesionaru objasnio način rada te da se u tehničkom dijelu sanitarije nalaze uputstva.

22. U odnosu na pravovremenost obavještavanja tužitelja o problemima u radu sanitarije, sud utvrđuje da je sanitarija (nesporno) kupljena i isporučena tuženiku u kolovozu 2015. (tako proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika P. D., računa broj 221/01/1 i otpremnice br. 194), te da tuženik prije ljeta 2016. nije obavijestio prodavatelja, odnosno tužitelja, o navodnim nedostacima kupljene stvari (isto se utvrđuje iz izjave kupca od 29. srpnja 2016. sa stranica 16-18 spisa, iskaza zastupnika po zakonu tuženika P. D.). Slijedom proizlazi da je u trenutku stavljanja prigovora već nastupila prekluzija, odnosno kupac je izgubio prava koja mu pripadaju na temelju materijalnih nedostataka budući su protekli rokovi iz čl. 403. st. 1. ZOO-a, kao i čl. 404. st. 2. ZOO-a. Tuženik u postupku nije ni tvrdio da je tužitelj znao za nedostatak, niti činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da mu nedostatak nije mogao ostati nepoznat.

23. Prigovore tuženika u vidu neurednosti prijedloga za ovrhu i rješenja za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sud smatra neosnovanim budući je uvidom u isprave razvidno da sadrži podatke iz čl. 39. i 41. Ovršnog zakona.

24. Visina je utvrđena iz utuženog neosporenog računa i otvorenih stavki, tuženik je po računu izvršio djelomičnu uplatu, a nije ju posebno ni osporavao.

25. Kako tuženik nije dokazao materijalne nedostatke na koje se poziva u smislu odredbe čl. 401. st. 1. ZOO-a, a od dokaznog prijedloga mehaničkim vještačenjem kojim bi se eventualno takva okolnost dokazala je odustao, to nije dokazao odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost njegova prigovora (postojanje materijalnih nedostataka, kao ni pravovremeno obavještavanje tužitelja o istima), stoga je, sukladno pravilu o teretu dokazivanja u parnici, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a te temeljem naprijed citiranih odredbi ZOO-a, kao i odredbe čl. 9. ZOO-a, tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

26. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO- a, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore.

27. Odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu ovršnog troška temelji se na odredbama čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11. i 114/12.), a radi se o nagradi i trošku javnog bilježnika te trošku sastava prijedloga za ovrhu, budući je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa; Narodne novine 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uvećano za PDV 25% od 250,00 kuna sukladno Tbr. 42. Tarife, sveukupno 1.921,08 kuna/254,97 eura, uvećano za zateznu kamatu po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a jer je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi.

28. Sukladno navedenom, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima.

29. U odnosu na protutužbeni zahtjev, obzirom da tuženik nije dokazao da je kvar na isporučenoj robi posljedica materijalnog nedostatka za što bi bio odgovoran tužitelj, nije osnovan ni zahtjev za naknadom štete u vidu plaćenog najma zamjenskih kemijskih wc-a temeljem odredbe čl. 410., st. 2. ZOO-a, te je sud odbio kao neosnovan povećani protutužbeni zahtjev i donio odluku kao u t. II. izreke presude.

30. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku pa ima pravo na naknadu troškova izazvanih vođenjem postupka sukladno Tarifi, i to za: zastupanje na ročištu 19. lipnja 2018., 26. veljače 2019.,17. travnja 2019.,11. rujna 2019.,10. rujna 2020., 18. veljače 2021. (Tbr. 9. t. 1.) u iznosu od po 1.000,00 kuna svaki, te za ročišta od 20. travnja 2021. i 5. rujna 2022. iznos od po 2.500,00 kuna svaki, ukupno 11.000,00 kuna; sastav obrazloženog podneska od 19. siječnja 2018. i odgovora na protutužbu od 15. ožujka 2019. (Tbr. 8. t. 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna svaki, ukupno 2.000,00 kuna; sastav odgovor na žalbu (Tbr. 10. t. 4.) u iznosu od 1.000,00 kuna; trošak PDV-a (25%) od 3.500,00 kuna (Tbr. 42.). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu od 857,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 18.357,00 kuna / 2.436,39 eura[1] , odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

Rijeka, 22. rujna 2022.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.