Poslovni broj: Usž-2012/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. U. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Z., radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2608/21-12 od 22. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.
r i j e š i o j e
I
Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2608/21-12 od 22. ožujka 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.
II
Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn/414,76 eura u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda od 22. ožujka 2022. godine naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja.
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda podnio žalbu, napominjući da istu podnosi na nedosuđeni dio troška kojeg je zatražio, odnosno da prihvaća citirano rješenje suda u dijelu kojim je usvojen trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (uvećano za PDV u iznosu od 625,00 kn) odnosno ukupno 3.125,00 kn. Tužitelj međutim ulaže žalbu na nedosuđeni dio troška koji se odnosi na sastav podneska od 18. ožujka 2022., kojim je tužitelj podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja po zaprimanju prethodnog rješenja suda od 1. ožujka 2022., a kojim je odlučeno da se upravni spor obustavlja. Dakle, tužitelju je radi propusta suda od donošenja rješenja od 1. ožujka 2022., kojim rješenjem nije dosuđen trošak sastava tužbe, ostala jedina pravna mogućnost zatražiti donošenje dopunske odluke, podredno ulaganje žalbe na to rješenje, obzirom da je u tužbi zatraženo priznavanje troška u iznosu od 3.125,00 kn. Međutim, prvostupanjski sud u donesenoj odluci uopće nije odlučio o trošku. Pogrešan je i nepravilan stav suda kada ističe u obrazloženju osporenog rješenja kako trošak sastava podneska od 18. ožujka 2022., tužitelju nije priznat, jer je zatražen nakon okončanja upravnog spora, budući je citirani podnesak tužitelj podnio po zaprimanju rješenja kojim se pokrenuti spor obustavlja, a u kojem je ukazano na propust, radi toga što o trošku sud uopće nije odlučio, a trebao je. Samom činjenicom što u osporenom dijelu prvostupanjskog rješenja tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 18. ožujka 2020., koji je svakako iz gore navedenih razloga bio opravdan, predlaže Sudu usvojiti žalbu, dosuditi trošak sastava podneska, podredno žalbu od 18. ožujka 2022., u iznosu od 3.125,00 kn kao i sastav ove žalbe u iznosu od 3.125,00 kn. Dakle, traži naložiti tuženiku naknaditi tužitelju pored već dosuđenog troška za sastav tužbe u iznosu od 3.125,00 kn i trošak u iznosu od 6.250,00 kn.
3. Tuženik predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje prvostupanjskog upravnog suda.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, poslovnog broja: UsI-2608/21-10 od 1. ožujka 2022., obustavljen upravni spor pokrenut po tužbi tužitelja protiv tuženika radi šutnje uprave pozivom na odredbu članka 43. stavak 1. i 46. stavak 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Upravni spor je obustavljen obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu izvijestio sud da je o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 22. studenog 2019., odlučeno rješenjem tuženika od 16. rujna 2021. Navedenim rješenjem prvostupanjski upravni sud nije odlučio o troškovima upravnog spora iako je razvidno iz podnesene tužbe od strane tužitelja da je već u tužbi bio zatražen i popisan trošak sastava tužbe (Tbr. 23. točka 1.+ 42. Tbr.) odnosno 3.125,00 kn. Obzirom na navedeno tužitelj je podneskom od 21. ožujka 2022., nakon primitka navedenog rješenja o obustavi spora zatražio priznavanje troška sastava tužbe kao i troška navedenog podneska od 18. ožujka 2022.
6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda poslovnog broja: UsI- 2608/21-12 od 22. ožujka 2022., sud je priznao tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn na teret tuženika u roku o 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja. Međutim, iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi i razvidno je da sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 18. ožujka 2022., jer je zatražen nakon okončanja upravnog spora (točka 6. obrazloženja osporenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda), bez da je o navedenom odlučio izrekom ovdje osporenog rješenja, odnosno nije odbio zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.
7. O zahtjevu stranaka Sud odlučuje izrekom presude ili rješenja, kako o dijelu u kojem priznaje stranci neko pravo, tako isto i u dijelu u kojem ne nalazi osnovanim zahtjev stranke. Stoga je u konkretnom slučaju sud ukoliko je našao, da nema osnova za priznanje troškova sastava podneska tužitelja od 18. ožujka 2022., iako je navedeno obrazložio u obrazloženju osporenog rješenja, u odnosu na zatraženi dio troška trebao odlučiti i izrekom ovdje osporenog rješenja, a što je propustio učiniti.
8. Pri tome se skreće pozornost na odredbu članka 60. stavka 3. ZUS-a koja propisuje da izreka sadržava odluku suda. Sukladno navedenom dakle izreka odluke suda je obvezujuća, a ne obrazloženje. Izreka presude/rješenja mora sadržavati odluku o prihvaćanju/odbijanju zahtjeva koji se odnose na glavno ili sporedno potraživanje, jer samo izreka može steći svojstvo pravomoćnosti.
9. Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski upravni sud je pravilno priznao tužitelju trošak sastava tužbe s pripadajućim PDV-om u iznosu od 3.125,00 kn koji trošak je tužitelj zatražio i popisao prilikom podnošenja tužbe. Međutim, ovaj Sud nalazi opravdanim i trošak tužitelja zatražen na ime podneska od 18. ožujka 2022., obzirom da tužitelj pravilno ističe da je navedeni podnesak bio prisiljen podnijeti sudu budući da je po zaprimanju rješenja kojim je ovdje upravni spor obustavljen uočio da mu nije priznat zatraženi trošak upravnog spora. Dakle, ovaj Sud nalazi da je i navedeni trošak sastavljanja podneska od 18. ožujka 2022., opravdan, o čemu će sud voditi računa u ponovnom postupku, kao i odredbi članka 79. stavak 1. ZUS-a.
10. Sud naime smatra da greške ili propusti državnih tijela ili sudova ne bi trebale ići na štetu stranaka, ovdje tužitelja. Rizik svake greške koju napravi državno tijelo treba snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu stranke (tako i u presudi Europskog suda za ljudska prava – predmet Gashi protiv Republike Hrvatske od 13. prosinca 2007.).
11. Stoga će prvostupanjski upravni sud u ponovnom postupku a nakon ovog rješenja postupiti u skladu s naprijed navedenim stajalištem ovog Suda i donijeti novu odluku.
12. Obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 2. u vezi članka 67. ZUS-a, riješiti kao u izreci (točka I.), a u odnosu na zatraženi trošak kao pod točkom II. izreke, na temelju odredbe članka 79. stavak 6. ZUS-a, koji trošak se odnosi na sastav žalbe uz pripadajući PDV, sve sukladno zatraženom i važećoj OT-i.
U Zagrebu 22. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.
