1

Poslovni broj: 24 Gž-163/2024-2

 

Poslovni broj: 24 Gž-163/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz V., K., OIB:..., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. o. d.d., Podružnica H., Z., OIB:..., radi naknade štete, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1031/2018-44 od 30. studenog 2023., 19. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1031/2018-44 od 30. studenog 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1031/2018-44 od 30. studenog 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.064,77 EUR.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1031/2018-44 od 30. studenog 2023. na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 233,20 EUR.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 193,64 EUR /988,43 kn/[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2017. do isplate kao i zatezne kamate koje su na iznos od 775,57 EUR /5.836,00 kn/ tekle od 27. rujna 2017. do 12. srpnja 2022. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.297,97 EUR /17.314,05 kn/ sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je odluka o troškovima postupka djelomično osnovana.

 

5. U skladu s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, prvostupanjska je presuda ispitana u granicama razloga određenih u žalbi, s time da je ovaj sud vodio računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upućuje žalitelj je su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava danim u postupku.

 

6.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu.

 

7.1. U žalbenoj je fazi sporna osnovanost zahtjeva za naknadu troškova poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) imajući na umu da je tužitelj oštećeno vozilo popravio sam.

 

8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio čitanjem ponude društva N. N. d.o.o. broj... od 23. listopada 2023. sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je u štetnom događaju od 26. rujna 2017. za koji odgovara tuženik oštećen tužiteljev motocikl

- da troškovi popravka motocikla iznose 774,57 EUR te da PDV na te troškove iznosi 193,64 EUR

- da je tužitelj sam popravio motocikl

- da se je tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom za naknadu imovinske štete na motociklu 27. rujna 2017.

- da je tuženik na ime troškova popravaka vozila tuženiku 12. srpnja 2022. isplatio iznos od 774,57 EUR.

 

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja na temelju članka 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa PDV-a smatrajući da šteta koju tužitelj trpi uključuje i taj porez. Pritom se pozvao na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama Rev-x 341/2010 i Rev-x 280/2011 kao i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013., Su IV-127/2013-10. Odluku o zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva utemeljio je na članku 12. stavku 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP).

 

10. Pravno shvaćanje tuženika o tome da tužitelj koji je sam popravio motocikl nema pravo na naknadu troškova PDV-a ne može se prihvatiti kao pravilno. I prema pravnom shvaćanju ovog suda, u skladu s odredbom članka 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje tanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako tužitelj ima pravo popraviti stvar po izvođenju stručne osobe koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati naručitelju PDV, proizlazi da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija tužitelja dovodi u stanje prije nastupa osiguranog slučaja u smislu odredbe članka 1090. ZOO-a, tj. da tužitelj prema nastupu osiguranog slučaja trpi štetu i u traženom iznosu od 193, 64 EUR. Pritom nije odlučno je li tužitelj štetu otklonio i tako za troškove popravka platio PDV, jer odredba članka 1090. ZOO-a u štetu koju tužitelj trpi uključuje i porez na dodanu vrijednost.

 

10.1. Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudama poslovni broj Rev 818/11-2 od 4. lipnja 2014. i Rev 1786/2015-2 od 27. ožujka 2019. u kojima je, kao i u ovom predmetu, imovinska šteta popravljena bez plaćanja PDV-a pa neosnovano tuženik u žalbi prigovara da je pravno shvaćanje suda prvog stupnja primjenjivo samo u situacijama u kojima je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti.

 

11. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio kamatu na dosuđenu naknadu štetu kao i na štetu koja je plaćena tijekom postupka (12. srpnja 2022.) od podnošenja odštetnog zahtjeva (27. rujna 2017.) primijenivši pravilno članak 12. stavak 4. ZOOP-a koji se u ovom predmetu primjenjuje kao posebni propis. To stoga što među strankama nije sporno da tuženik nije izvršio svoju obvezu naknade štete u roku od 60 dana u skladu sa stavkom 1. istog članka. Zbog toga mu na temelju članka 12. stavka 4. ZOOP-a pripadaju kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Pritom za pravilnost i zakonitost primjene članka 12. stavka 4. ZOOP-a nije od utjecaja što je sud prvog stupnja primijenio nevažeću odredbu članka 12. stavka 1. ZOOP-a koja je izmijenjana s danom 1. srpnja 2013. Zbog toga neosnovano tuženik tvrdi da je citiranjem pogrešnog roka iz članka 12. stavka 1. ZOOP-a sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka ili pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 12. stavka 4. ZOOP-a.

 

12. S obzirom na to da u žalbi navedeni razlozi ne postoje te da nema niti razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba i potvrđena je točke I. prvostupanjske presude.

 

13. Osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogriješio kada je  tužitelju dosudio naknadu troškova sastava podnesaka od 28. svibnja 2018. u iznosu od 186,56 EUR i naknadu troškova za sastav podneska od 14. siječnja 2022. u iznosu od 46,64 EUR. Podnesak od 28. svibnja 2018. u kojem se tužitelj u sporu male vrijednosti očituje na navode odgovora na tužbu dajući svoj zaključak o nespornim činjenicama i ističući svoj prijedlog za upravljanje postupkom i redoslijed izvođenja dokaza nije bio potreban za vođenje parnice pa tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova sastava tog podneska. S obzirom na to da za troškove u vezi s promjenom punomoćnika tužitelja tuženik ne odgovora ni po načelu causae ni po načelu culpae nije bilo mjesta tome da se na naknadu troškova postupka nastalih uslijed opoziva punomoći ranijem punomoćniku tužitelja obveže tuženika. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanu u točci II. pobijane odluke, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično je preinačena odluka o troškovima postupka na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 233,20 EUR dok je u odnosu na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka od 2.064,77 EUR koja je dosuđena uz pravilnu primjenu članaka 154. i 155. ZPP-a, jer su troškovi sastava podnesaka od 14. srpnja i 25. kolovoza 2022. kao i troškovi zastupanja na glavnoj raspravi 6. listopada 2023. bili potrebni za vođenje parnice, žalba tuženika na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka. Pritom je za odgovoriti žalitelju da je nerazmjernost odluke o troškovima postupka kojoj prigovara u žalbi protiv te odluke, posljedica činjenica da je opsežan postupak dokazivanja uzročne veze između štete koja je predmet spora i štetnog događaja za koji odgovara tuženik, a koji je uključivao troškove prometnog vještačenja i saslušanja vještaka, uzrokovao tuženik koji je tu uzročnu vezu osporavao iako je na koncu tužitelju u srpnju 2022. dobrovoljno isplatio štetu u iznosu navedenom u ponudi od 23. listopada 2017. koja mu je dostavljana u prilogu tužbe još u travnju 2018. - prije nego što su nastali troškovi postupka nerazmjernosti kojih prigovara u žalbi.

 

U Varaždinu 19. ožujka 2024.