Poslovni broj: Usž-2620/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. d.o.o., N., kojeg zastupa opunomoćenik P. T., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Z., radi naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-728/19-31 od 17. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-728/19-31 od 17. ožujka 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, klasa: UP/II-325-08/16-01/764, urbroj: 517-07-2-2-19-2 od 3. travnja 2019. i rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog J., Vodnogospodarske ispostave za mali sliv L., P. primorje i otoci", klasa: UP/I-325-08/11-07/0011747, urbroj: 374-3304- 2-16-8 od 12. svibnja 2016. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke). Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 12. svibnja 2016., kojim je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda u mjesečnom iznosu od 903,22 kn za poslovni prostor na adresi N., J. K. 8 – robna kuća površine 623,62 m², poslovne prostore na adresi N., J. K. 2 – trgovina površine 59,85 m², caffe bar površine 101,29 m² i beauty centar površine 75,45 m², počev od 1. siječnja 2016.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi pravila sudskog postupka jer nije proveo predloženi dokaz saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja, zaključujući da navedena činjenica nije bitna za rješavanje predmetne upravne stvari. Smatra kako je donošenjem pobijanog prvostupanjskog rješenja pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odlučno za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari u odnosu na način korištenja i površine nekretnina za koje se određuje iznos naknade za uređenje voda. Ističe kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno obračunalo površine predmetnih nekretnina, zbog čega se iste ne mogu uzeti kao osnovice za utvrđivanje naknade za uređenje voda. Naime, prilikom utvrđivanja činjenica prvostupanjsko tijelo se vodilo isključivo podacima iz očevidnika naknade za uređenje vode, bez utvrđivanja stvarne korisne površine predmetne nekretnine. Poziva se na odredbu članka 13. stavka 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, navodeći kako postoji mogućnost da je u postupku kao površinu odlučnu za utvrđivanje obveze za plaćanje naknade za uređenje voda uzeta površina cijele čestice zajedno sa zemljištem pod građevinama u vlasništvu tužitelja. Također je propustilo utvrditi da su sve nekretnine osim poslovnog prostora na adresi N., J. K. 2 – trgovina, u trenutku donošenja osporenog rješenja bile zatvorene, odnosno u njima se nije obavljala nikakva djelatnost. Smatra da je unatoč činjenici da prema odredbi članka 18. stavka 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva potvrde o činjenicama iz očevidnika naknade za uređenje voda imaju dokaznu snagu javne isprave, dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je javna isprava nepravilno sastavljena. Ističe kako je pogrešno primijenjen i tarifni razred prema Uredbi kojom se propisuju Tarifni razredi, obzirom da je propušteno utvrditi da se dio predmetnih nekretnina odnosi na djelatnost prijevoza i skladištenja robe, što je uz trgovinu na veliko i malo također registrirana djelatnost tužitelja. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu, kao i rješenja upravnih tijela te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora zajedno s troškom sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu, tuženik ostaje u cijelosti kod navoda iznesenih u osporenom rješenju. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda pravilna, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava i ne nalazi povreda pravila sudskog postupka.
6. Osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da su rješenja upravnih tijela donesena pravilnom primjenom odredbi članka 13., 14. i 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj: 153/09., 90/11., 56/13., 119/15. i 120/16., dalje: Zakon), te odredbi članka 2. stavka 1. točke 1. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine", broj: 82/10. i 108/13.).
7. Prema odredbi članka 13. stavka 1. Zakona naknada za uređenje voda plaća se na sve nekretnine osim na poljoprivredno zemljište, dok je odredbom članka 14. stavka 1. istog Zakona određeno da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine. Prema odredbi članka 17. stavka 1. istog Zakona nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu jedinice lokalne samouprave uz tu naknadu naplaćuju i naknadu za uređenje voda, koja naknada se obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade (stavak 2. istog članka).
8. Prema članku 2. stavku 2. Uredbe o visini naknade za uređenje voda jednoslovna oznaka dvoznamenkasti, troznamenkasti i četveroznamenkasti broj u zagradama u stavku 1. tog članka upućuje na područja, odjeljke, skupine i razrede iz Odluke o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. – NKD 2007. ("Narodne novine", broj: 58/07. i 72/07., dalje: NKD 2007.). Odredbom članka 6. stavka 3. Uredbe propisano je da ako se temeljna djelatnost vlasnika, odnosno zakonitog posjednika nekretnine razlike od namjene nekretnine (npr. trgovina na veliko i malo – G u odnosu na skladišta koja pripadaju u djelatnost prijevoza i skladištenja – H) nekretnina se za potreba obračuna naknade za uređenje voda razvrstava prema temeljnoj djelatnosti vlasnika, odnosno zakonitog posjednika.
9. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda za poslovne prostore površine 623,62 m², površine 59,85 m², površine 101,29 m² i površine 75,45 m², koje površine su utvrđene prema podacima sadržanim u evidenciji obveznika komunalne naknade i katastarske evidencije sukladno Tarifnom razredu 1 u iznosu od 1,05 kn/m² mjesečno. U navedeni tarifni razred 1 prema članku 3. stavku 1. Uredbe o visini naknade za uređenje voda pripadaju zatvoreni poslovni prostori koji su namijenjeni obavljanju djelatnosti trgovina na veliko i malo. Prema podacima o poslovnim subjektima iz baze podataka Registra poslovnih subjekata Državnog zavoda za statistiku tužitelj je prema pretežitoj djelatnosti NKD 2007. razvrstan u razred 46.9 nespecijalizirana trgovina na veliko, a koji spada u područje G trgovina na veliko i malo, popravak motornih vozila i motocikala.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno i citirane zakonske i podzakonske odredbe, pravilno je tužitelj kao vlasnik predmetnih nekretnina utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda, dok je visina pravilno utvrđena primjenom citiranih odredbi Uredbe prema temeljnoj djelatnosti tužitelja, odnosno kao tarifni razred 1 trgovina na veliko i malo – G.
11. Žalbeni navodi u pogledu utvrđene površine predmetnih nekretnina nisu osnovani, obzirom da tužitelj radi utvrđivanja sporne činjenice u upravnom sporu, na poziv prvostupanjskog suda nije uplatio predujam za provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke. Pritom je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja obzirom da se navedena činjenica ne utvrđuje predloženim dokazom.
12. Žalbeni prigovori tužitelja koji se odnose na nekorištenje dijela poslovnih prostora nisu od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, obzirom da navedena činjenica mjerodavnim propisima nije predviđena kao razlog za smanjenje obveze ili za obračun drugačiji od izvršenog.
13. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora sastava žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom.
15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 22. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.
