Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2185/2021

Broj:Ppž-2185/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. V., zbog prekršaja iz članka 134. stavka 4. u svezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 1. veljače 2021., broj: 22.PpP-171/2020, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. S. V. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama okr. S. V. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 134. stavka 4. u svezi članka 293. stavka 2. i članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranih propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 12.500,00 kuna.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 566,34 kune.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, po braniteljici I. C., odvjetnici u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i iskaza svjedoka očevidaca te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz članka 134. stavka 4. u vezi 293. stavka 2. i članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1. Naime, žalitelj u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje događaj, a iz iskaza nepristranih svjedoka D. O. i M. K. u pogledu odlučnih činjenica nesporno proizlazi da je na činjenično opisan način u izreci u točki 1) naletio na pješakinju koja se kretala obilježenim pješačkim prijelazom u Markovom Polju, prelazeći kolnik Ulice Aleje mira, od juga u smjeru sjevera i koja je te prilike zadobila tjelesnu ozljedu. To potvrđuje i materijalna dokumentacija predmeta - bolnička prijava na ime oštećenice (list 13 spisa) iz koje proizlazi da je ošt. K. S. kao pješak u toj prometnoj nesreći zadobila laku tjelesnu ozljedu, s dijagnozom contusio pedis dex, a takva kvalifikacija povrede, suprotno tvrdnji žalitelja, dana je po nadležnom liječniku KB Dubrava. Bez uspjeha žalitelj negira počinjenje djela u točki 2. izreke pobijane presude, budući da je sudionik u prometnoj nesreći u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kao u inkriminiranom događaju, dužan ostati na mjestu prometne nesreće i može se udaljiti samo radi pružanja pomoći ozlijeđenim osobama u toj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć ili radi obavještavanja policije, što u ovom predmetu nije bio slučaj. Naime, iz iskaza svjedoka očevidca M. K. jasno proizlazi da je okrivljenik, zaobilazeći vozilo koje je skretalo, na pješačkom prijelazu vozilom „trknuo“ pješakinju, te nakon verbalnog obraćanja istoj, napustio mjesto događaja i nije razjasnio pitanje nastanka povrede i pomoći oštećenici, s time da je na mjestu događaja svjedokinja D. O. uputila poziv za hitnu medicinsku pomoć, na temelju neposredno uočenog fizičkog stanja pješakinje. Pri takvom stanju stvari nesporno je da žalitelj te prilike postupio suprotno odredbe članka 175. stavka 1. točke 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i ostvario obilježja djela kažnjivog na temelju članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud je utvrdio da je žalitelju za počinjena djela prekršaja izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjereno težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Iako je prvostupanjski sud utvrdio otegotnu okolnost u vidu ranije osuđivanosti okrivljenika, u pogledu koje je u međuvremenu nastupila rehabilitacija, očito je da tu okolnost nije niti vrednovao kod odmjeravanja kazne, budući da je kazna za svako pojedino djelo odmjerena u posebnim zakonom fiksno i minimalno propisanom iznosu, dakle u najnižoj mjeri propisane kazne, pa bez uspjeha žalitelj upire da nije pravilno cijenjeno njegovo dosadašnje ponašanje u prometu. Stoga i ovaj Sud prihvaća mjeru kazne izrečenu po prvostupanjskom sudu, smatrajući je u svemu pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno djelovanje na buduće ponašanje počinitelja i utjecaj na svijest ostalih građana o neprihvatljivosti kršenja prometne discipline i pravednosti kažnjavanja počinitelja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni primjenom instituta ublažavanja kazne.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Ispitujući dalje pobijanu presudu u pogledu odluke o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku zakonito, na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, izrekao navedenu zaštitnu mjeru. Značaj počinjenog prekršaja i bezobzirnost u pogledu zaštite drugih sudionika u prometu u potpunosti opravdava izricanje navedene zaštitne mjere. Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji okrivljeniku omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je trajanje zaštitne mjere već određeno u minimalno zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno pravilne ocjene osobina ličnosti počinitelja i naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, dok paušalni i ne dokumentirani navodi žalbe o neophodnosti vozila za odlazak na posao ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.