REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8029/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.H., zbog prekršaja iz članka 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11. i 80/13.), odlučujući o žalbi okrivljenog D.H. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Pp J- 3239/2021 od 17. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.H. i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni D.H. obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 200,00 (dvjesto) kuna / 26,54 (dvadestšestipedestčetiri) eura[1] u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj Pp J-3239/2021 od 17. svibnja 2022., okrivljeni D.H. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci presude, te mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.200,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne.

Istom presudom oduzet mu je predmet prekršaja, a na ime troškova prekršajnog postupka obvezan je na plaćanje troška vještačenja u iznosu od 1.450,00 kuna i paušalnog iznosa od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni D.H. , po svom branitelju M.S., odvjetniku iz R. pobijajući je zbog povrede materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi od optužbe odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na navode žalbe i prvenstveno istaknutu osnovu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, valja navesti da nije utvrđena povreda iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona na koju žalitelj sadržajno ukazuje. O optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, II Policijske postaje Rijeka, broj 511-09-25-3-289- 310/2018 od 6. listopada 2019., koji je u cijelosti sastavljen sukladno odredbi članka 160. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je odlučio pobijanom presudom po provedenoj glavnoj raspravi. Izreka pobijane presude sastavljena je sukladno odredbi članka 183. Prekršajnog zakona, te sadrži činjenični opis iz kojeg proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja za koji je žalitelj proglašen krivim, uz navođenje materijalne odredbe, pravne oznake djela prekršaja te propisa kojim je prekršaj propisan. Izreka presude nije manjkava time što nije citirana materijalna odredba članka 3. stavak 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, budući je zadatak suda podvesti činjenična utvrđenja pod zakonski opis prekršaja, a to je prvostupanjski sud valjano učinio.

Nadalje, izreka presude nije proturječna sama sebi, kao niti razlozima, koji su jednako tako valjano i dostatno izneseni. Stoga je suprotno žalbenim navodima, pobijanu presudu moguće ispitati. Žalitelju se tek napominje da odluka o oduzimanju predmeta prekršaja predstavlja od strane prvostupanjskog suda prepisivanje sadržaja Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 1019200 od 3. studenog 2018., stoga iz stadija osnova sumnje, te iako bi bilo ispravno da je prvostupanjski sud valjano opisao oduzet predmet onako kako je isti opisan po provedenom vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, navedeno pobijanu presudu ne čini manjkavom na način da bi ista bila nerazumljiva ili neizvršiva u tom dijelu.

6. Nadalje, presuda se pobija i zbog počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. odnosno članka 195. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona, pri čemu žalitelj navodi da je glavna rasprava provedena bez stranaka i sudionika, iako za isto nije bilo uvjeta sukladno odredbi članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona. Suprotno u žalbi iznesenom, prvostupanjski sud je imao sve uvjete za održati glavnu raspravu dana 17. svibnja 2022., te nakon provedenog dokaznog postupka donijeti odluku o krivnji žalitelja za terećeni prekršaj. Isto iz razloga što je okrivljeni D.H. dana 3. studenog 2018. zaprimio Obavijest iz članka 109. a Prekršajnog zakona, koju je osobno potpisao, a u kojoj je, između ostalog, upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, jer će mu se, ako tako ne postupi ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka. Stoga je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona, valjano osigurao uvjete za održavanje glavne rasprave određene za dan 17. svibnja 2022. pozivanjem žalitelja putem oglasne ploče suda. Dokazivanje da se žalitelj nalazio izvan Republike Hrvatske, kao i da bi to bio opravdan razlog za odgodu glavne rasprave, valja odmah otkloniti, jer isto, upravo suprotno žalbenim navodima, predstavlja pokušaj zlouporabe procesnih pravila kako bi se ometalo vođenje prekršajnog postupka i u konačnici izbjegla prekršajna odgovornost. Stoga, ispitujući pobijanu presudu nije utvrđena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. odnosno članka 195. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.

7. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje za koje žalitelj smatra da nije moglo biti potpuno i pravilno utvrđeno bez provođenja dokaza njegovim ponovnim iznošenjem obrane, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja. Činjenično stanje utvrđeno je analizom i ocjenom obrane okrivljenika od 15. rujna 2020., koja je u postupku pročitana sukladno odredbi članka 167. stavak 6. Prekršajnog zakona, te analizom i ocjenom materijalne dokumentacije koja prileži spisu spisu.

Iz obrane okrivljenika u kojoj priznaje počinjenje prekršaja, Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 1019200 od 3. studenog 2018. koju je okrivljenik osobno potpisao, te zaključka provedenog vještačenja po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić nedvojbeno proizlazi da su se u ponašanju okrivljenog D.H. ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 54. stavak 3. u svezi s člankom 54. stavak 1. točka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Žalitelju se tek napominje da je svoje pravo na ponovno iznošenje obrane mogao ostvariti i kroz pisanu obranu, na što je također valjano upozoren kroz već spomenutu Obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, međutim, nekorištenje takvog prava koje mu pripada po zakonu, već inzistiranje na odgodama glavne rasprave (a kojem zahtjevu je i udovoljeno u odnosu na glavnu raspravu zakazanu za dan 1. prosinca 2021.), također ukazuje na zlouporabu s ciljem ometanja vođenja postupka.

U smislu navedenog, promašen je žalbeni navod o nepostupanju prvostupanjskog suda u odnosu na uputu iz rješenja ovoga suda broj Jž-1634/2020 od 22. travnja 2021., budući su svi dokazi na kojima se pobijana presuda temelji ponovno izvedeni čitanjem u dokaznom postupku na glavnoj raspravi.

8. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu kaznu, sve sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, prvenstveno valja navesti da je za prekršaj iz članka 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisano kažnjavanje novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.

Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je okrivljenom D.H. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu, kao blažu, a potom je odmjerio u iznosu značajno ispod zakonom propisanog minimuma, primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Primjena odredbe o ublažavanju kazne pritom je opravdana time što prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, okolnostima počinjenja prekršaja i neznatnom količinom droge.

Žalitelju se ukazuje da okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao naročito olakotne, iako ih takvima nije i obrazložio, nisu naročito olakotne okolnosti iz članka 37. Prekršajnog zakona i nisu bile dostatne za primjenu instituta ublažavanja kazne. Okolnosti počinjenja prekršaja, stupanj opasnosti predmetnog prekršaja i droga koja nikada ne može biti neznatne količine u smislu relativiziranja prekršaja, nisu smjeli biti razlogom ublažavanja kazne, međutim, ovaj sud, odlučujući po žalbi okrivljenika, te stoga vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, koja propisuje da ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika presuda ne može biti izmijenjena na njegovu štetu, potvrđuje kaznu u vrsti i mjeri kako ju je izrekao prvostupanjski sud.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom D.H. određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.