Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1385/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Ž. K. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćnici V. H., odvjetnici iz Z., protiv tuženika E. & S. B. d.d. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3549/19 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3549/19 od 27. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Iznos kredita Ugovor o kreditu broj Ugovor o kreditu broj ..., sklopljenog između tužiteljice I. Ž. K. i tuženika E.&S. B. d.d. i to dio koji glasi:

"Iznos kredita = 39.863,08 CHF protuvrijednost u kunama obračunata prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.''

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Način vraćanja Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog između tužiteljice I. Ž. K. i tuženika E.&S. b. d.d. u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"Otplata kredita je u 120 mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u tečaj.'' III. Nalaže se tuženiku E.&S. B. d.d. iz R., (čiji je OIB: …) platiti tužiteljici I. Ž. K. iz B., (čiji je OIB:…) iznos od 37.319,26 kn (slovima: trideset i sedam tisuća tristo devetnaest kuna te dvadeset i šest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 7,31 HRK od 2.9.2005.

- 56,20 HRK od 2.11.2008.

- 78,91 HRK od 2.1.2009.

- 88,15 HRK od 2.2.2009.

- 97,50 HRK od 2.3.2009.

- 69,63 HRK od 2.4.2009.

- 68,43 HRK od 2.5.2009.

- 37,65 HRK od 2.6.2009.

- 1,58 HRK od 2.7.2009.

- 16,42 HRK od 2.8.2009.

- 42,56 HRK od 2.9.2009.

- 17,12 HRK od 2.10.2009.

- 14,63 HRK od 2.11.2009.

- 44,88 HRK od 2.12.2009.

- 69,13 HRK od 2.1.2010.

- 100,85 HRK od 2.2.2010.

- 93,19 HRK od 2.3.2010.

- 147,76 HRK od 2.4.2010.

- 135,94 HRK od 2.5.2010.

- 148,90 HRK od 2.6.2010.

- 294,12 HRK od 2.7.2010.

- 261,99 HRK od 2.8.2010.

- 380,19 HRK od 2.9.2010.

- 321,57 HRK od 2.10.2010.

- 269,46 HRK od 2.11.2010.

- 419,70 HRK od 2.12.2010.

- 496,32 HRK od 2.1.2011.

- 438,99 HRK od 2.2.2011.

- 456,66 HRK od 2.3.2011.

- 408,64 HRK od 2.4.2011.

- 413,98 HRK od 2.5.2011.

- 562,86 HRK od 2.6.2011.

- 587,91 HRK od 2.7.2011.

- 760,28 HRK od 2.8.2011.

- 735,90 HRK od 2.9.2011.

- 600,59 HRK od 2.10.2011.

- 593,57 HRK od 2.11.2011.

- 584,16 HRK od 2.12.2011.

- 618,95 HRK od 2.1.2012.

- 657,82 HRK od 2.2.2012.

- 658,72 HRK od 2.3.2012.

- 634,44 HRK od 2.4.2012.

- 642,42 HRK od 2.5.2012.

- 657,39 HRK od 2.6.2012.

- 643,16 HRK od 2.7.2012.

- 644,23 HRK od 2.8.2012.

- 594,31 HRK od 11.9.2012.

- 624,45 HRK od 16.10.2012.

- 649,82 HRK od 22.11.2012.

- 635,54 HRK od 21.12.2012.

- 582,01 HRK od 23.1.2013.

- 601,44 HRK od 20.2.2013.

- 634,04 HRK od 29.3.2013.

- 618,13 HRK od 30.4.2013.

- 584,11 HRK od 27.6.2013.

- 584,11 HRK od 27.6.2013.

- 595,65 HRK od 4.9.2013.

- 633,35 HRK od 2.10.2013.

- 613,63 HRK od 8.11.2013.

- 613,63 HRK od 8.11.2013.

- 613,63 HRK od 8.11.2013.

- 611,89 HRK od 14.1.2014.

- 634,38 HRK od 31.1.2014.

- 646,19 HRK od 7.3.2014.

- 646,19 HRK od 7.3.2014

- 633,67 HRK od 23.4.2014.

- 620,61 HRK od 22.5.2014.

- 623,62 HRK od 22.6.2014.

- 651,70 HRK od 15.8.2014.

- 651,70 HRK od 15.8.2014.

- 662,10 HRK od 23.9.2014.

- 657,25 HRK od 11.10.2014.

- 684,21 HRK od 23.12.2014.

- 1.181,12 HRK od 20.1.2015.

- 693,74 HRK od 19.2.2015.

- 693,74 HRK od 19.2.2015.

- 693,74 HRK od 14.3.2015.

- 2.074,80 HRK od 27.3.2015.

pa na sve iznose sve do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 8. Kamata Ugovora o kreditu broj: ..., sklopljenog između tužiteljice I. Ž. K. i tuženika E.&S. B. d.d. i to dio koji glasi:

"Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 05,490 % godišnje“.

V. Nalaže se tuženiku E.&S. B. d.d. iz R., (čiji je OIB: …) platiti tužiteljici I. Ž. K. iz B., (čiji je OIB:…) iznos od 939,55 kn (slovima: devetstotridesetidevet kuna te pedeset i pet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 0,07 HRK od 2.7.2005.

- 0,05 HRK od 2.10.2005.

- 0,05 HRK od 2.11.2005.

- 0,05 HRK od 2.12.2005.

- 0,05 HRK od 2.1.2006.

- 0,05 HRK od 2.2.2006.

- 0,05 HRK od 2.3.2006.

- 0,05 HRK od 2.5.2006.

- 0,05 HRK od 2.7.2006.

- 0,05 HRK od 2.9.2006.

- 0,05 HRK od 2.10.2006.

- 0,05 HRK od 2.1.2007.

- 0,05 HRK od 2.3.2007.

- 0,05 HRK od 2.6.2007.

- 0,05 HRK od 2.7.2007.

- 0,05 HRK od 2.9.2007.

- 0,05 HRK od 2.11.2007.

- 0,05 HRK od 2.12.2007.

- 7,56 HRK od 2.2.2008.

- 7,47 HRK od 2.3.2008.

- 7,47 HRK od 2.4.2008.

- 7,37 HRK od 2.5.2008.

- 7,32 HRK od 2.6.2008.

- 7,28 HRK od 2.7.2008.

- 7,18 HRK od 2.8.2008.

- 7,18 HRK od 2.9.2008.

- 7,09 HRK od 2.10.2008.

- 7,04 HRK od 2.11.2008.

- 6,99 HRK od 2.12.2008.

- 6,94 HRK od 2.1.2009.

- 6,85 HRK od 2.2.2009.

- 6,80 HRK od 2.3.2009.

- 6,71 HRK od 2.4.2009.

- 44,27 HRK od 2.5.2009.

- 43,84 HRK od 2.6.2009.

- 43,46 HRK od 2.7.2009.

- 43,04 HRK od 2.8.2009.

- 42,61 HRK od 2.9.2009.

- 42,18 HRK od 2.10.2009.

- 41,70 HRK od 2.11.2009.

- 41,28 HRK od 2.12.2009.

- 40,85 HRK od 2.1.2010.

- 40,47 HRK od 2.2.2010.

- 39,99 HRK od 2.3.2010.

- 39,52 HRK od 2.4.2010.

- 39,09 HRK od 2.5.2010.

- 38,61 HRK od 2.6.2010.

- 38,14 HRK od 2.7.2010.

- 37,66 HRK od 2.8.2010.

- 37,19 HRK od 2.9.2010.

- 36,71 HRK od 2.10.2010.

- 14,98 HRK od 2.11.2010.

- 14,84 HRK od 2.12.2010.

- 14,65 HRK od 2.1.2011.

- 14,41 HRK od 2.2.2011.

- 14,17 HRK od 2.3.2011.

- 13,98 HRK od 2.4.2011.

- 13,74 HRK od 2.5.2011.

pa na sve iznose sve do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika E.&S. B. d.d. iz R., (čiji je OIB: …) prema tužiteljici I. Ž. K. iz B., (čiji je OIB:…) radi isplate iznosa od kn 3.372,71 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 34,03 od 02.07.2005. pa do isplate

- kn 42,29 od 02.08.2005. pa do isplate

- kn 1,69 od 02.10.2005. pa do isplate

- kn 4,76 od 02.11.2005. pa do isplate

- kn 6,66 od 02.12.2005. pa do isplate

- kn 4,93 od 02.01.2006. pa do isplate

- kn 20,32 od 02.02.2006. pa do isplate

- kn 46,27 od 02.03.2006. pa do isplate

- kn 59,33 od 02.04.2006. pa do isplate

- kn 54,40 od 02.05.2006. pa do isplate

- kn 49,60 od 02.06.2006. pa do isplate

- kn 59,11 od 02.07.2006. pa do isplate

- kn 62,05 od 02.08.2006. pa do isplate

- kn 45,36 od 02.09.2006. pa do isplate

- kn 50,81 od 02.10.2006. pa do isplate

- kn 49,86 od 02.11.2006. pa do isplate

- kn 57,60 od 02.12.2006. pa do isplate

- kn 79,63 od 02.01.2007. pa do isplate

- kn 94,44 od 02.02.2007. pa do isplate

- kn 87,56 od 02.03.2007. pa do isplate

- kn 91,58 od 02.04.2007. pa do isplate

- kn 129,08 od 02.05.2007. pa do isplate

- kn 138,29 od 02.06.2007. pa do isplate

- kn 150,44 od 02.07.2007. pa do isplate

- kn 150,35 od 02.08.2007. pa do isplate

- kn 133,70 od 02.09.2007. pa do isplate

- kn 158,48 od 02.10.2007. pa do isplate

- kn 159,09 od 02.11.2007. pa do isplate

- kn 141,70 od 02.12.2007. pa do isplate

- kn 143,61 od 02.01.2008. pa do isplate

- kn 106,60 od 02.02.2008. pa do isplate

- kn 81,86 od 02.03.2008. pa do isplate

- kn 57,42 od 02.04.2008. pa do isplate

- kn 114,75 od 02.05.2008. pa do isplate

- kn 130,67 od 02.06.2008. pa do isplate

- kn 113,27 od 02.07.2008. pa do isplate

- kn 147,94 od 02.08.2008. pa do isplate

- kn 140,15 od 02.09.2008. pa do isplate

- kn 105,91 od 02.10.2008. pa do isplate

- kn 67,12 od 02.12.2008. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika E.&S. B. d.d. iz R., (čiji je OIB: …) prema tužiteljici I. Ž. K. iz B., (čiji je OIB:…) radi isplate iznosa od CHF 263,69 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 1.253,97 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- CHF 1,90 izraženo u kn 9,04 od 02.06.2011. pa do isplate

- CHF 1,88 izraženo u kn 8,94 od 02.07.2011. pa do isplate

- CHF 1,84 izraženo u kn 8,75 od 02.08.2011. pa do isplate

- CHF 1,82 izraženo u kn 8,65 od 02.09.2011. pa do isplate

- CHF 1,78 izraženo u kn 8,46 od 02.10.2011. pa do isplate

- CHF 6,78 izraženo u kn 32,24 od 02.11.2011. pa do isplate

- CHF 6,65 izraženo u kn 31,62 od 02.12.2011. pa do isplate

- CHF 6,53 izraženo u kn 31,05 od 02.01.2012. pa do isplate

- CHF 6,40 izraženo u kn 30,43 od 02.02.2012. pa do isplate

- CHF 6,27 izraženo u kn 29,82 od 02.03.2012. pa do isplate

- CHF 6,14 izraženo u kn 29,20 od 02.04.2012. pa do isplate

- CHF 6,01 izraženo u kn 28,58 od 02.05.2012. pa do isplate

- CHF 5,88 izraženo u kn 27,96 od 02.06.2012. pa do isplate

- CHF 5,73 izraženo u kn 27,25 od 02.07.2012. pa do isplate

- CHF 5,61 izraženo u kn 26,68 od 02.08.2012. pa do isplate

- CHF 5,47 izraženo u kn 26,01 od 11.09.2012. pa do isplate

- CHF 5,33 izraženo u kn 25,35 od 16.10.2012. pa do isplate

- CHF 5,18 izraženo u kn 24,63 od 22.11.2012. pa do isplate

- CHF 5,04 izraženo u kn 23,97 od 21.12.2012. pa do isplate

- CHF 4,91 izraženo u kn 23,35 od 23.01.2013. pa do isplate

- CHF 4,76 izraženo u kn 22,64 od 20.02.2013. pa do isplate

- CHF 4,62 izraženo u kn 21,97 od 29.03.2013. pa do isplate

- CHF 4,47 izraženo u kn 21,26 od 30.04.2013. pa do isplate

- CHF 4,32 izraženo u kn 20,54 od 27.06.2013. pa do isplate

- CHF 4,17 izraženo u kn 19,83 od 27.06.2013. pa do isplate

- CHF 4,03 izraženo u kn 19,16 od 04.09.2013. pa do isplate

- CHF 3,87 izraženo u kn 18,40 od 08.11.2013. pa do isplate

- CHF 3,72 izraženo u kn 17,69 od 08.11.2013. pa do isplate

- CHF 3,56 izraženo u kn 16,93 od 08.11.2013. pa do isplate

- CHF 3,41 izraženo u kn 16,22 od 14.01.2014. pa do isplate

- CHF 3,25 izraženo u kn 15,46 od 31.01.2014. pa do isplate

- CHF 3,10 izraženo u kn 14,74 od 07.03.2014. pa do isplate

- CHF 13,32 izraženo u kn 63,34 od 07.03.2014. pa do isplate

- CHF 12,58 izraženo u kn 59,82 od 23.04.2014. pa do isplate

- CHF 11,83 izraženo u kn 56,26 od 22.05.2014. pa do isplate

- CHF 11,09 izraženo u kn 52,74 od 22.06.2014. pa do isplate

- CHF 10,33 izraženo u kn 49,12 od 15.08.2014. pa do isplate

- CHF 9,57 izraženo u kn 45,51 od 15.08.2014. pa do isplate

- CHF 8,80 izraženo u kn 41,85 od 23.09.2014. pa do isplate

- CHF 8,03 izraženo u kn 38,19 od 11.10.2014. pa do isplate

- CHF 7,25 izraženo u kn 34,48 od 23.12.2014. pa do isplate

- CHF 6,47 izraženo u kn 30,77 od 20.01.2015. pa do isplate

- CHF 5,68 izraženo u kn 27,01 od 19.02.2015. pa do isplate

- CHF 4,88 izraženo u kn 23,21 od 19.02.2015. pa do isplate

- CHF 4,09 izraženo u kn 19,45 od 14.03.2015. pa do isplate

- CHF 3,28 izraženo u kn 15,60 od 27.03.2015. pa do isplate

- CHF 2,06 izraženo u kn 9,80 od 27.03.2015. pa do isplate

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

VIII. Nalaže se tuženiku E. & S. B. d.d. iz R., (čiji je OIB: …) da tužiteljici I. Ž. K. iz B. (čiji je OIB:…) naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.895,09 kn (slovima: osam tisuća osamsto devedeset i pet kuna te devet lipa) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe dok se tužiteljica I. Ž. K. odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je osporila navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavaka 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.) čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučilo o svim dokaznim prijedlozima.

8. Sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio se postavljenim tužbenim zahtjevom polazeći od odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP/19 budući su za odlučivanje po preinačenoj tužbi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 190. stavaka 8. ZPP-a.

9. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u Švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odredaba ugovora o kreditu broj ... od 13. svibnja 2005. i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba predmetnog ugovora.

11. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili ugovor o kreditu broj ... od dana 13. svibnja 2005. kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 39.863,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 120 mjeseci uz kamatu od 5,49 % godišnje koja će se mijenjati temeljem odluke banke,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica Švicarski franak (valutna klauzula),

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi da su se, budući je glavnica kredita vezana za švicarski franak, a kredit otplaćivan u kunskoj protuvrijednosti uslijed tečaja CHF u odnosnu na kune, tijekom vremena povećavali iznosi anuiteta izraženih u kunama, kao i da se povećavala kamatna stopa.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se potvrđuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

13. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze i po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja kamatna stopa je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,49% godišnje.

14. Korisnik kredita ovdje tužitelj obvezao se kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

15. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje od 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijenu poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

16. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP-a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

17. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne

– ugovorima o kreditu

odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali osim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

18. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača bile nepošteni i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima je ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošaču u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način daje dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

19. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi članka 502. a. ZZP-a udruge, tijela, ustanove organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno uz uvjete predviđene zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljenim određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanje, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. b. ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a. ZZP-a dok je člankom 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502.a ZZP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.

20. Sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štet koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja članak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,

– dalje ZOO) općenito znači da su sudionici 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21

obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

22. S druge strane, utvrđujući da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, tužitelj ima pravo na isplatu pretplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

23. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. Z O O - a u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati utuženi iznos plaćen zbog valutne klauzule.

24. Prilikom odlučivanja o visini zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje te iz istog proizlazi da je razlika u anuitetima s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu, kao razlika između početno ugovorene kamatne stope i one koja se mijenjala za vrijeme otplate kredita ukupno iznosi 197,56 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti 939,55 kuna, da razlika anuiteta s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu kao razlika između početnog ugovorenog tečaja CHF i onog koji se mijenjao tijekom otplate kredita ukupno iznosi 37.319,26 kuna, da novčani iznos izražen u kunama po mjesecima kao razlika između iznosa anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF spram kuna koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF spram kuna na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 31. prosinca 2008. ukupno iznosi 3.372,71 kuna, da novčani iznos izražen u CHF po mjesecima kao razlika kamata koje bi tužiteljica platila da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćene kamate po sniženim kamatnim stopama za razdoblje od 1. lipnja 2011. do 31. ožujka 2015. ukupno iznosi 263,69 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti 1.253,97 kuna.

25. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodno i nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti, pri će mu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi. (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C- 70/17 i C-179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od 21. prosinca 2006. Gutierez Naranjuo i dr. C-154/15, C-307/15 i C-308/15).Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju tvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

26. Kako se pak imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s člankom 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

27. Nadalje, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda pokretanjem parničnog postupka, za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH Rev- 2245/17, Rev- 3142/18, Rev-1404/18).

28. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, to proistječe da je tužitelj pravomoćnošću istih saznao za utvrđenje odnosno povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče od 13. lipnja 2014. odnosno od 14. lipnja 2018., to nije nastupila zastara potraživanja vezano uz promjenu kamatne stope, niti za ugovaranje valutne klauzule, pa je prigovor tuženika neosnovan.

29. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. b , članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljen između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

30. Prigovor svojstva potrošača tužitelja nije doveden u pitanje ni tijekom postupka, a bući se radi o činjeničnim okolnostima to teret dokaza da suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da između stranaka sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a leži na tuženiku kao kreditoru.

31. Na ostale žalbene navode tuženika da je sud neistinito i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano uz vođenje pojedinačnih pregovora i je li tužiteljica bila dovoljno informirana za navesti je da su u konkretnom slučaju međusobno proturječni iskazi tužiteljice-potrošača i zaposlenika banke. U situaciji kada nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane i jesu li, ako su doista dane, obavijesti bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim", sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako je teret dokazivanja o obaviještenosti tužiteljice-potrošača na tuženiku, a isti ničim nije doveo u sumnju istinitost iskaza tužiteljice, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljica nije bila pravilno informirana o riziku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kako prije, tako i za vrijeme sklapanja istog.

32. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje postupka.

33. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 22. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.