REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 50/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 30. ožujka 2021. broj K 203/2020 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 13. siječnja 2022. broj Kž 21/2022, u sjednici održanoj 22. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K 203/2020 od 30. ožujka 2021. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž 21/2022 od 13. siječnja 2022., osuđen je D. B. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. i 3. KZ/97 na kaznu zatvora od sedam mjeseci.
2. Osuđenik je po svom branitelju J. J., odvjetniku iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), te zbog povrede čl. 487. st. 1. ZKP/08 koja je mogla utjecati na presudu (ispravno iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i
III Kr 50/2022-3
3. ZKP/08), s prijedlogom da se presuda suda drugog stupnja ukine i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.
3. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08, Glavni državni odvjetnik je odgovorio na zahtjev osuđenika i predložio da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Uvodno treba reći da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj III Kr 129/2021 od 4. studenog 2021. prihvaćen raniji zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i ukinuta drugostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž 328/2021 od 16. srpnja 2021. te je predmet vraćen tome sudu na ponovno odlučivanje zbog počinjenih povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08 te zbog povrede čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 487. st. 1. ZKP/08.
5.1. Pri ponovljenom odlučivanju o žalbi osuđenika protiv prvostupanjske presude, sud drugog stupnja je otklonio sve nedostatke na koje mu je prethodno ukazano.
6. Podnositelj zahtjeva i dalje smatra da je obrazloženje prvostupanjske presude manjkavo jer taj sud "opet propušta jasno i argumentirano ocijeniti navode optuženika, nemušto kompilirajući navode svoje presude od 16. srpnja 2021. broj Kž 328/2021 i prvostupanjske presude koju je osuđenik napao svojom žalbom". Tešku povredu prava na pravično suđenje nalazi u arbitrarnosti obrazloženja drugostupanjske presude koja nije dala odgovore na žalbene razloge te u povredi načela in dubio pro reo po pitanju postojanja/nepostojanja uzročno posljedične veze između nanošenja ozljeda i smrtnog ishoda ošt. I. T.
6.1. Nastavno, u zahtjevu se tvrdi da je povrijeđena i odredba čl. 487. st. 1. ZKP/08 "jer drugostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri odgovorio na sve žalbene navode, već je samo prihvatio utvrđeno stanje po prvostupanjskom sudu … izbjegao korištenje općenitih tvrdnji na način da ih je zamijenio prepisivanjem utvrđenja prvostupanjskog suda", pri čemu su izostali odgovori na konkretne žalbene prigovore vezano za nesuglasnosti u pitanju uzroka krvarenja unutar tvrde moždane ovojnice oštećenika, proturiječnosti u iskazu svjedoka V. T. te pitanja neposrednog uzroka smrti oštećenika.
7. Zahtjevom se, ustvari, isprepliću dopušteni osnovi pobijanja iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 s prigovorima činjenične naravi o dokazanosti kaznenog djela koji, međutim, ne mogu biti predmetom odlučivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka.
8. Što se tiče obrazloženosti drugostupanjske presude treba reći sljedeće:
8.1. Pravo na obrazlaženu sudsku odluku ne može se tumačiti tako da zahtjeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku, već to ovisi o okolnostima svakog pojedinog predmeta. Da bi se utvrđenje činjenica i ocjena dokaza mogli
III Kr 50/2022-3
smatrati arbitrarnima u mjeri koja utječe na pravičnost postupka, pogrešni zaključci sudova o odlučnim činjenicama morali bi biti toliko očigledni da se mogu okarakterizirati kao nedvojbena pogreška koju nijedan razuman sud ne bi nikada mogao učiniti (sukladno rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 519/2021 od 23. lipnja 2021.) Pri tome, ocjenu o dokaznoj snazi pojedinih dokaza tj. ocjenu o tome koje će dokaze smatrati vjerodostojnima, a koje ne, daju sudovi do pravomoćnog okončanja postupka te ne mogu biti predmetom analize povodom ovdje podnesenog izvanrednog pravnog lijeka.
8.2. Za razliku od prethodno ukinute presude, drugostupanjski sud je pri ponovljenom odlučivanju o žalbi osuđenika protiv prvostupanjske presude otklonio povredu iz čl. 487. st. 1. ZKP/08 na koju mu je ranije ukazano. Nakon što je korektno reproducirao navode žalbe vezano za žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, taj sud je pod točkom 8. 2. obrazloženja opširno izložio rezultate dokaznog postupka provedenog pred prvostupanjskim sudom s naglaskom na odlučujuće dokaze optužbe koje i taj, drugostupanjski sud, smatra uvjerljivom osnovom osuđujuće presude. Stoga zaključke prvostupanjskog suda temeljene na nabrojanim dokazima, koji su valjano ocijenjeni, drugostupanjski sud izrijekom prihvaća kao pravilne i potpune.
8.3. Podnositelj zahtjeva prigovara da se obrazloženje drugostupanjske presude svodi na reprodukciju zaključaka suda prvog stupnja, a bez vlastitog stava prema konkretnim pitanjima navedenim u žalbi.
8.4. Međutim, prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu koja, kao takva, treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Analizom obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud vrlo opsežno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bila predmetom žalbenog postupka. Kod takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća razumnu ocjenu svih izvedenih dokaza pa i onih vezanih za vrijeme nastanka ozljede glave oštećenika te postojanja uzročnoposljedične veze s njegovom smrti, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je sud prvog stupnja već odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači automatski da sud drugog stupnja ignorira navode žalbe, već pokazuje da se žalbom, ustvari, ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a to, međutim, ovdje nije slučaj.
8.5. Zbog toga, neovisno o pozivanju žalbenog suda na argumentaciju izloženu u prvostupanjskoj presudi, ovdje se ne radi o arbitrarnoj odluci drugostupanjskog suda, posebno ne u mjeri koja bi kompromitirala pravičnost postupka gledano u cjelini. S tim u vezi, nije ostvarena niti povreda odredbe čl. 487. st. 1. ZKP/08 koja bi mogla utjecati na presudu.
9. Tvrdnjom zahtjeva da su sudovi povrijedili načelo in dubio pro reo, pokušava se ishoditi ispitivanje činjeničnog stanja u trećem stupnju mimo zakonom dopuštenih
III Kr 50/2022-3
osnova koji su taksativno navedeni u čl. 517. st. 1. ZKP/08. Pri tome, nikakve dvojbe nema u pitanju vremena nastanka oštećenikove ozljede glave i s tim povezanim subduralnim hematomom mozga. Sudovi su jasno odgovorili na temelju kojih dokaza isključuju, po vještacima, tek teoretsku mogućnost zadobivanja ove ozljede prije kritičnog događaja. Iako je neposredni uzrok smrti oštećenika multiorgansko zatajenje funkcije jetre i pluća, vještaci suglasno navode da je ozljeda glave s posljedicom traumatskog krvarenja unutar tvrde ovojnice mozga pokrenula proces umiranja kao znatan provokator smrti oštećenika. Time je nedvojbeno utvrđena uzročnoposljedična veza između teške tjelesne ozljede koju je osuđenik kritične prilike zadao oštećeniku i smrti oštećenika koja je nastupila tijekom njegovog liječenja pa primjeni načela in dubio pro reo očito ima mjesta.
10. Kako time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 88/22), odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
