Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-445/2019-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz S., …., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici mr.sc. Ž. G. i M. R.,

odvjetnici u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 6.srpnja 2021.god. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika zz tužene, dne 22.rujna 2022.godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici R. H., zastupana po O. državnom

odvjetništvu u Splitu, OIB: …, isplatiti tužitelju Ž. K. iz S., …, OIB: …, na ime neimovinske štete iznos od

38.550,00 kn/5.116,46 Eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 11.srpnja 2018.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od ukupno 14.385,00 kn/1.909,22 Eur, tužitelj odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženici R. H., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: …, isplatiti tužitelju Ž. K. iz S.,

…, OIB: …, na ime imovinske štete, tuđa njega i pomoć,

iznos od 5.670,00 kn/752,54 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22.rujna 2022.god. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 16.931,46 kn/2.247,19 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22.rujna 2022.. pa do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 21.lipnja 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi naknade štete. U tužbi se navodi da je dana 12.srpnja 2015. tužitelj kao djelatnik Prve policijske postaje u Splitu doživio nesretan slučaj tijekom policijskog postupanja, odnosno privođenja na kriminalističko istraživanje kojom prilikom je zadobio ozljedu u vidu rupture tetiva mišića rotorne manšete. Tužitelj se obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pokrenuo postupak osiguranja dokaza u predmetu pod br. R1-639/2019 prema uputi tužene i uz sudjelovanje sudskih vještaka medicinske struke za ortopediju, traumatologiju i psihijatriju utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, ali s tuženom nije postigao dogovor oko isplate pravične novčane naknade. U ovom štetnom događaju tužitelju je povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje pa mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Temeljem prednjeg, tužitelj potražuje od tužene, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva na ročištu od 3.ožujka 2021., u točki I., isplatu iznosa od 52.935,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zakonskim zateznim kamatama od 11.srpnja 2018. do isplate, te na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 5.670,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 3.prosinca 2020.god. tužena predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz plaćanje troškova postupka tuženici. Ističe prigovor zastare jer je tužitelju ozljeda nastala 12.srpnja 2015., a zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 11.srpnja 2018. čime je zastarijevanje zastalo u skladu s odredbom čl. 186.a ZPP-a, a nakon okončanja postupka mirnog rješenja spora (tužitelj nije bio suglasan s prijedlogom nagodbe od 17.5.2019. te je istu odbio) zastara nastavlja teći, dok je tužba podnesena 21.6.2019. Podredno ističe kako je tužitelj policijski službenik koji je obučen svladati osobu koja se opire uhićenju, radi se o redovitoj i uobičajenoj situaciji u poslu policijskog službenika, a iz službenih bilješki proizlazi da se nije dogodila nikakva izvanredna situacija pa, ukoliko je tužitelj sam nepažnjom napravio pokret ruke-ramena koji bi prouzročio ozljedu, to je isti u najvećem dijelu sam odgovoran za nastanak ozljede.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom dopisa tužitelja upućenog Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu 5.lipnja 2019., odgovora tužene na zahtjev tužitelja za naknadom štete od 17.svibnja 2019., dopisa tužene od 18.travnja 2019., podneska tužitelja upućenog ODO-u Split kojim uređuje tužbeni zahtjev od 30.travnja 2019., rješenja ovog suda br. R1-639/2018 od 20.ožujka 2019., zapisnika u predmetu R1-639/2018 od 20.3.2019., prijedloga radi osiguranja dokaza od 15.10.2018., dopisa tužene upućenog punomoćniku tužitelja 2.10.2018., zahtjeva za mirno rješenje spora od 11.srpnja 2018., rješenja HZMO-a od 30.3.2016., izvješća o uporabi sredstava prisile nad Darkom Puljiz od 12.7.2015., dopisa MUP-a, PUSD od 30.3.2021., opisa tužene od 17.5.2019., prijave nesretnog slučaja od 17.2.2017, spisa HZZO-a br. 502-03/16-02/37, spisa ovog suda br. R1 639/2018 , zdravstvenog kartona tužitelja pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj djelatnik 1. Policijske postaje u Splitu,

- da je dne 12.srpnja 2015.god. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom policijskog postupanja- privođenja na kriminalističko istraživanje, jer uhićenik nije htio dobrovoljno i bez otpora otići u policijsku postaju, osjetio bol u desnom ramenu.

5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužitelj sam odgovoran za nastanak ozljede, time i visina tužbenog zahtjeva, a prijeporna je i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale mu dana 12.srpnja 2015.god. prilikom obavljanja radnih zadataka kada je prilikom policijskog postupanja zadobio ozljedu udarac u desno rame.

8. U konkretnom slučaju, tužitelj je prilikom policijskog postupanja – privođenja na kriminalističko istraživanje zadobio ozljedu u vidu rupture tetiva mišića rotatorne manšete desnog ramena. Na prijedlog tužene pokrenut je postupak osiguranja dokaza pod br. R1-639/18 u kojem su se vještaci medicinske struke – liječnik za ortopediju i traumatologiju i liječnik psihijatar izjasnili kako je tužitelj zbog predmetne ozljede pretrpio povredu prava osobnosti. Tužena se dopisom od 17.svibnja 2019. izjasnila kako s obzirom na odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu postoji odgovornost tužene kao poslodavca za naknadu štete tužitelju te je pozvala tužitelja na sklapanje nagodbe, međutim, tužitelj nije prihvatio visinu ponuđenu od strane tužene, što je sve i sud utvrdio uvidom u spis pod br. R-639/18 pa je podnio ovu tužbu.

9. Tužena tvrdi da je u najvećem dijelu sam tužitelj odgovoran nastanku ozljede jer je nepažnjom napravio pokret ruke-ramena koji je prouzročio ozljedu. Takove tvrdnje tužene sud smatra neutemeljenim.

10. Naime, iz izvješća o uporabi sredstava prisile nad D. P. po policijskom službeniku I. Policijske postaje Split - tužitelju od 12.srpnja 2015., tužitelj je prilikom privođenja D. P. radi kriminalističkog ispitivanja uporabio sredstva prisile tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje na način da je istome tužiteljev kolega M. Z. napravio ključ na laktu lijeve ruke, dok mu je tužitelj napravio ključ na laktu desne ruke i radnju čišćenja, i tom prilikom je tužitelj osjetio bol u desnom ramenu.

11. Iz prijave nesretnog slučaja od 17.ožujka 2017. proizlazi kako je uzrok nesretnog slučaja policijsko postupanje-privođenje na kriminalističko istraživanje kada je zadobio ozljedu ruptura mm. rotatorii omeris I. dex. (ruptura rotatorne manšete desnog ramena).

12. Dakle, tužitelj je prilikom izvršavanja svojih radnih zadataka – policijskog postupanja, odnosno privođenja na kriminalističko istraživanje zadobio ozljedu na radu koja ozljeda je verificirana i od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

13. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti (u smislu odredbi čl. 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje u tekstu: ZZR) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti), a pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

13.1. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13.2. Odgovornost tužene za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti, koje odgovornosti se tužena kao poslodavac u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.

14. Dakle, t ijekom rada radnik mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužitelja, već naprotiv tužitelj je kritične prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom. Šteta je tužitelju nastala uslijed uporabe sredstava prisile nad D. P., koji se opirao uhićenju, a što je uzrokovano objektivnim razlogom tada za takvu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovorna osoba za nastanak konkretne štete. Osim toga, teret dokaza postojanja razloga koji isključuju tuženičinu objektivnu odgovornost u smislu gore citiranih odredaba leži isključivo na poslodavcu-tuženici, koja, međutim, u ovom postupku nije uspjela dokazati isključivu odgovornost samog radnika, ovdje tužitelja u nastanku predmetne nezgode.

15. Tužitelj je kritične prigode obavljao svoje poslove na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, a činjenica da je do nezgode došlo kada je tužitelj prilikom uporabe sredstava prisile nad D. P., koji se opirao uhićenju, istome uradio ključ na laktu desne ruke kojom prilikom je osjetio bol u desnom ramenu samim time ne dovodi do nepažnje tužitelja. Tužitelj je povjereni posao obavio s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način pa je tužena dužna naknaditi mu svu štetu proizašlu iz predmetnog štetnog događaja.

15.1. S obzirom na to da tužena nije dokazala osnove za oslobođenje od odgovornosti, dužna je naknaditi svu štetu tužitelju.

16. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08; 125/11, 78/15, dalje: ZOO) pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. U postupku osiguranja dokaza pod br. R-639/2018 provedeno je vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Z. P., spec. ortoped i dr. Č. L.,

spec. psihijatar.

19. Sudski vještak dr. Z. P. u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužitelj prilikom privođenja na kriminalističko ispitivanje zadobio udarac u desno rame pa mu je ruka stavljena na mitelu, određeno mirovanje i uzimanje sredstava protiv bolova da bi 2.listopada 2015. bio operiran, učinjena je rekonstrukcija tetiva oštećenih mišića, a postoperacijski je postavljena abdukcija ortoza. Kod tužitelja se radilo o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi. Bolove, uključujući i one nakon operacije, jakog intenziteta trpio je tri dana, srednjeg intenziteta tjedan dana, blagog intenziteta, uključujući i one tijekom fizikalnog liječenja, dva mjeseca. Tuđa njega i pomoć mu je trebala nakon ozljeđivanja šest tjedana po jedan sat dnevno, a nakon operacijskog zahvata još dva mjeseca po dva sata dnevno, prvenstveno kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, odijevanja, te kao pratnja kod kontrolnih pregleda. Nakon operacijskog zahvata došlo je do atrofije ramene muskulature, zaostala je ograničena gibljivost, a time i naruženost blagog stupnja. S ortopedsko traumatološke strane zaostalo je trajno umanjenje životne aktivnosti od 8 %, što se odnosi na tegobe koje će imati kod malo težeg fizičkog rada, dugotrajniji rad s desnom rukom, nošenja teškog tereta. Liječenje je završeno deset mjeseci nakon ozljeđivanja.

20. Sudski vještak dr. Č. L. u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije do tri minute, a na njega se nadovezao sekundarni strah jakog intenziteta koji je potrajao prvih 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i lakog intenziteta 3 do 4 mjeseca. Zbog posljedica ozljede, tužitelj će cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju što će predstavljati njegovu trajnu frustraciju pa je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja što procjenjuje s 10 %.

21. Na provedena vještačenja dr. P. i dr. L. punomoćnici parbenih stranaka nisu imali primjedbi pa budući da se radi o stalnim sudskim vještacima koji svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti, to ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.

22. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka liječnika, uzimajući u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti (8 %), jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, duljinu liječenja, operacijski zahvat, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob i zanimanje tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, stupanj, položaj i vidljivost naruženja, tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 38.550,00 kn/5.116,46 Eur (fiksni tečaj konverzije 1 Eur= 7.53450), dok je za više zatraženo, za iznos od 14.385,00 kn/1.909,22 Eur tužitelj odbijen u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 11.srpnja 2018., kao dana podnošenja pisanog zahtjeva, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga) pa do isplate, a kao u točki I. izreke presude.

23. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći.

24. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

25. Tužitelju je, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Z. P. bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 6 tjedana po 1 h dnevno, te još dva mjeseca po 2 h dnevno, ukupno 3 i pol mjeseca tuđe njege i pomoći.

26. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istome ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njezine obitelji, jer tužitelj nije sudu dostavio dokaz da bi ove troškove platio trećoj osobi) pa stoga tužitelja pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužitelja dovede u takvo da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju mu pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njegovog domaćinstva.

27. Tužitelju, s obzirom na prednje, pripada na ime naknade za tuđu njegu i pomoć zatraženi iznos od 5.670,00 kn/752,54 Eur (45 dana x 1 sat dnevno = 45 sati, te 60 dana x 2 sata dnevno = 120 sati, ukupno 165 sati potrebite tuđe njege i pomoći x 35,00 kn, kao cijena jednog sata tuđe njege i pomoći koliko je i tužitelj zatražio, a sud smatra taj iznos primjerenim za usluge tuđe njege i pomoći, daje iznos od 5.775,00 kn, a kako je tužitelj zatražio iznos od 5.670,00 kn), te mu je isti i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od 22.rujna 2022., kao dana presuđenja, do isplate, kako je to i tužitelj zatražio, a kao u točki II izreke presude.

28. Tužena je istakla prigovor zastare, a koji, po ocjeni ovog suda, nije osnovan. 29. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17 dalje: ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

30. Odredbom čl. 186.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. istog članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje.

31. Odredbom čl. 186.a st. 5. ZPP-a propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

32. Prema odredbi čl. 238. st. 2. ZOO-a ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ista nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

33. Dakle, odredba čl. 186.a st. 3. ZPP-a jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja zastarijevanja na računanje zastare odgovara citirana odredba čl. 238. st. 2. ZOO.

34. Budući da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a taj zastoj je trajao tri mjeseca, u kojem roku je mogla biti donijeta odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. ZPP), a što nije učinjeno, rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od pet godina.

35. Tužitelj je zahtjev za mirnim rješenjem spora podnio 11.srpnja 2018., a tužba je podnesena 21.lipnja 2019.god., dok tužitelj potražuje naknadu štete nastale mu 12.srpnja 2015. to je onda očito da nije zastarjelo potraživanje tužitelja, kako to ističe tužena, već naprotiv tužba je podnesena u zastarnom roku od 5 godina.

36. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak zastupanja po punomoćniku, a isti se odnosi na: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav prijedloga za osiguranje dokaza od 15.listopada 2018. 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podnesaka od 11.listopada 2018. 25 bodova, od 30.travnja 2019. i 5.lipnja 2019. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 15.siječnja i 20.ožujka 2019., 3.ožujka; 28.travnja; 13.listopada i 2.prosinca 2021., 7.ožujka; 18.svibnja i 6.srpnja 2022. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 14.750,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.687,50 kn, na ime sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza iznos od 200,00 kn, na ime sudske pristojbe na tužbu iznos od 760,00 kn, na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 936,00 kn, daje ukupan iznos od 20.333,50 kn.

36.1. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio s 87,7 % (uključujući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva), a tužena je uspjela s 12,3 %, to je razlika postotaka uspješnosti 75,4 % (87,7-12,3) u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje ukupan iznos od 15.331,46 kn, što uvećano za iznos od 1.600,00 kn na ime troškova medicinskog vještačenja daje iznos od 16.931,46 kn/2.247,19 Eur (fiksni tečaj konverzije 1 Eur=7.53450). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 22.rujna 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 22.rujna 2022.

S U T K I N J A

KATICA BOJČIĆ VIDOVIĆ, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tužene