Poslovni broj: Usž-3551/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidija Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja G. Š. iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1404/22-11 od 4. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1404/22-11 od 4. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 30. studenog 2020. i rješenja prvostupanjskog tijela od 1. listopada 2020. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju utvrđena i naložena uplata poreza i prireza na drugi dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. u iznosu od 6.415.667,19 kn, uz upozorenje na pravne posljedice koje će nastati ako tužitelj ne izvrši uplatu navedenog iznosa.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).
4. U žalbi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, smatra da nije bilo osnove za odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. U bitnome ponavlja tužbene navode, ističe da je prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo da je tužitelj u 2017. godini uplatio 2.209.000,00 kn na ime pozajmice, a primio 7.156.191,50 kn na ime povrata pozajmice te su oba iznosa zbrojili. Ako je društvo primilo pozajmicu od strane tužitelja i istu vratilo, tužitelj smatra da nema temelja da se iznos povrata pozajmice zbroji sa pozajmicom i tretira kao dohodak tužitelja.
6. Smatra da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka jer nisu izneseni razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva. Ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da kod tužitelja za 2017. godinu postoji nesrazmjer između primitaka i izdataka. Navodi da sud nije htio provesti predložene dokaze od Fine o ukupnom prometu na računu društva M. T. d.o.o., V. te provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje o plaćenim poreznim obvezama za 2017. te zbog toga nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Visoki upravni sud žalbu usvoji, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak ili da pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev.
7. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
10. Naime, u postupku je detaljno obrazloženo kako je za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. utvrđen nerazmjer, tj. razlika između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njeno stjecanje, a za koju imovinu nisu dokazani izvori sredstava. Iz spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao slijednost novčanih sredstava u odnosu na obveze u 2017. godini te se stoga nije mogla utvrditi veza između ostvarenih primitaka i izdataka te da tužitelj vezano na promjene obavljene kao potpisnika na žiro računu trgovačkog društva M. T. d.o.o., V. nije dostavio dokaze o izvorima novčanih sredstava.
11. Odredbom članka 76. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16.) propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (dalje u tekstu: stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njeno stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane.
12. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se drugi dohodak iz stavka 1. ovog članka utvrđuje na način propisan člancima 88. i 89. ovog Zakona. Odredbom članka 88. stavak 1. navedenog Zakona propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveza poreza na dohodak i drugih poreza Porezna uprava dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama, kojima raspolaže, te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje.
13. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da usporedbu podataka iz stavka 1. ovog članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovog Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovog Zakona, a i drugih neoporezivih primitaka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavka 1. i 2. ovog članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovog Zakona. Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da je za svrhe iz stavka 1. i 2. ovog članka Porezna uprava obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Temeljem sadržaja spisa predmeta prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik pravilno odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim su utvrđene obveze tužitelja na temelju provedenog poreznog nadzora. Naime, nadležna javnopravna tijela, prema ocjeni ovog Suda, suprotno navodima tužitelja, detaljno su se očitovala o svim navodima te iznijeli dostatne i valjane razloge bitne za odlučivanje o oporezivanju tužitelja.
14. Tužitelj tijekom poreznog postupka paušalno navodi da je dokazao izvore prihoda, ali te tvrdnje nije dokazao odgovarajućom dokumentacijom koja bi se mogla smatrati vjerodostojnim dokazima, a javnopravna tijela, kao i prvostupanjski sud, izričito upućuju na primjenu mjerodavnih odredbi Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.), prema kojima se visina prihoda i izvori sredstava imovine prvenstveno utvrđuju urednom i vjerodostojnom dokumentacijom, a da je teret dokaza činjenica koje umanjuju ili ukidaju porez na poreznom obvezniku.
15. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavak 4. ZUS-a. Naime, prihvaćajući sva činjenična utvrđenja javnopravnih tijela pravilnima u odnosu na odlučno razdoblje, zaključeno je da je prvostupanjsko tijelo dalo iscrpne i valjane razloge na kojima je utemeljilo rješenje, a uz to je pravilno primijenilo i mjerodavne odredbe materijalnog propisa.
16. Dakle, prvostupanjski sud se, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela iscrpno navela i obrazložila, pozvao na njihovo obrazloženje, a u bitnom dao osvrt na sve tužbene razloga, ocjenjujući da tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenih propisa, jer u poreznom postupku nije svoje tvrdnje potkrijepio dostavom odgovarajuće vjerodostojne dokumentacije.
17. Također valja dodati da prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije počinio bilo kakve postupovne povrede koje bi u smislu članka 66. stavak 2. ZUS-a utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.
18. Također je prvostupanjski sud dao osvrt i na prigovore tužitelja, ocjenjujući ih neosnovanim, a uvažavajući cjelokupno utvrđeno činjenično stanje i dokumentaciju prikupljenu tijekom provedenog poreznog nadzora. Osim toga, prvostupanjski sud je dao jasne razloge zbog kojih nije bilo potrebe provoditi dokaze koje je tužitelj predložio, a koje razloga ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
19. Kako je utvrđeno da žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 22. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš, v.r.
