Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-542/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Pivac predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice I. K. iz N. V., OIB ..., koju zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u Č., protiv tužene R. K. iz Savezne Republike Njemačke, S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica S. Z., odvjetnica u ZOU A. T. i S. Z., odvjetnica u R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 25 P-1132/2019 od 22. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 25 P-1132/2019 od 22. veljače 2022.

II. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I. Proglašava se da ovrha u predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici pod poslovnim brojem Ovr-4618/2017 nije dopuštena.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.150,00 (tisućustopedeset) kuna, u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužena pobijajući odluku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije osnovana.

5.Suprotno navodima iz žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

6.Predmet spora u ovom i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljičin zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, poslovni broj Ovr-4618/17-3 od 31. kolovoza 2017.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju u bitnom je utvrđeno slijedeće:

-kako je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, poslovni broj Ovr-4618/17-3 od 31. kolovoza 2017., po prijedlogu R. K., određena ovrha radi naplate novčanog potraživanja na nekretninama ovršenice I. K., upisanima u zemljišnoj knjizi za k.o. N., temeljem presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-427/87 od 29. ožujka 1991., a koja presuda je potvrđena presudom tadašnjeg Okružnog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1457/91 od 23. studenoga 1991.,

-kako među strankama nije niti sporno da je pravna osnova potraživanja koje je predmet navedenoga ovršnog postupka pod brojem Ovr-4618/17 presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-427/87 od 29. ožujka 1991., a koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1457/91 te je postala pravomoćna 11. rujna 1991. i ovršna 23. studenoga 1991., kao niti da je od pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude do podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetnom ovršnom postupku 18. srpnja 2017. proteklo više od deset godina,

-kako je pregledom rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, poslovni broj Ovr-4618/17-18 od 24. travnja 2018. i pregledom klauzule pravomoćnosti utvrđeno da je tužiteljica, kao ovršenica, upućena u roku 15 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr- 4618/17 od 31. kolovoza 2017., jer je ovršenica protiv tog rješenja podnijela žalbu ističući žalbeni razlog zastare potraživanja, a ovrhovoditeljica se na navode iz žalbe nije očitovala, kao i da je rješenje postalo pravomoćno 14. svibnja 2018., a tužiteljica podnijela tužbu u ovom postupku 28. svibnja 2018.,

-kako iz "Predloga za izvršenje prodajom nepokretnosti dužnika" od 18. prosinca 1991. proizlazi da je 18. prosinca 1991. vjerovnik ("poverilac") R. M. (tužena u ovom sporu) pokrenula postupak za izvršenje prodajom nekretnine dužnika N. K., prednika tužiteljice, a iz spisa predmeta poslovni broj I-621/91 proizlazi i kako je postupak za izvršenje prodajom nekretnine pokrenut na temelju pravomoćne i izvršene presude Okružnog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1457/91-2 od 11. rujna 1991., odnosno kako se radi o istom potraživanju tužene i istim nekretninama tužiteljice (odnosno ranije nekretninama njezina prednika N. K.) koje su i predmet ovrhe u predmetu poslovni broj Ovr-4618/17,

-kako je navedeni postupak za izvršenje prodajom nekretnine, koji je pokrenut 1991. godine, vođen do 2009. godine, kada je postupak obustavljen rješenjem poslovni broj I-621/91-76 od 15. lipnja 2009., a koje rješenje je postalo pravomoćno 8. srpnja 2009., a iz tog rješenja proizlazi da je izvršenje obustavljeno iz razloga nepostupanja vjerovnika R. M. prema zaključku suda,

-kako je u navedenom postupku 13. veljače 2009. vjerovnica zaključkom pozvana, u roku od 15 dana, uplatiti iznos predujma od 3.500,00 kuna radi provedbe dopunskog vještačenja te je ista upozorena na zakonske posljedice iz članka 32. stavaka 2. i 3. Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/92) u slučaju nepostupanja po zaključku, odnosno upozorena da je dužna predujmiti troškove izvršenja u roku koji odredi sud te da će sud obustaviti izvršenje u slučaju da vjerovnica ("povjerilac") ne predujmi troškove izvršenja u roku,

-kako iz spisa predmeta broj I-621/91 proizlazi i da su vjerovniku, odnosno tuženoj, navedeni zaključak i rješenje o obustavi izvršenja dostavljeni putem oglasne ploče suda i to zaključak od 13. veljače 2009. dostavljen je dana 18. svibnja 2009., a rješenje o obustavi izvršenja od 15. lipnja 2009. dostavljeno dana 29. lipnja 2009.

8.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud u bitnom zaključio kako je u postupku odlučno pravno pitanje ima li ranije pokrenuti, a obustavljeni postupak ostvarenja iste tražbine, učinak na tijek zastare, odnosno dovodi li taj postupak do prekida zastarijevanja i u tom smislu da zastarni tok od trenutka prekida teče iznova te kako prema stavu prvostupanjskog suda prethodno vođenim postupkom za izvršenje tražbine (koji postupak je pokrenut 1991. te obustavljen 2009.) nije došlo do prekida zastare. Prvostupanjski sud navodi i da tužena pogrješno ukazuje kako nikada nije povukla prijedlog za ovrhu u ranijem postupku, da njezin zahtjev nije odbačen niti odbijen, niti je kakva mjera osiguranja stavljena izvan snage, već kako je do obustave postupka izvršenja došlo iz procesnih razloga, odnosno zbog nemogućnosti pravodobne dostave tuženoj sudskih pismena. Nadalje, da tužena pogrješno ukazuje i na presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1023/16-2 od 15. studenoga 2016., u kojoj odluci je sud zauzeo stav da je zastara prekinuta ovršnim postupkom koji je naknadno obustavljen, jer činjenice i utvrđenja suda u tom postupku se u bitnom razlikuju od ovog spora, jer je Županijski sud u Zadru utvrdio da je do obustave ovršnog postupka došlo zbog nemogućnosti prodaje pokretnina na drugoj dražbi, odnosno nemogućnosti provedbe ovrhe na određenom sredstvu ovrhe, pa da se takve okolnosti ne mogu staviti na teret ovrhovoditelja jer razlozi obustave leže isključivo na ovršeniku koji nije imao pokretnina na kojima se može provesti ovrha. U ovom konkretnom slučaju da je do obustave prethodno pokrenutoga postupka za izvršenje iste tražbine došlo zbog razloga što tužena nije uplatila predujam za dopunu vještačenja pa pokretanje postupka za izvršenje nema za posljedicu prekid zastre, budući da je za obustavu prethodno pokrenutog postupka izvršenja iste tražbine odgovoran ovrhovoditelj, odnosno tužena u ovom parničnom postupku. U pogledu navoda tužene da bi u postupku poslovni broj I-621/91 propustom dostave sudskih pismena na adresu njezina prebivališta došlo do kršenja njezina prava na pošteno suđenje i prava sudjelovati u postupku, prvostupanjski sud drži kako to nije predmet odlučivanja u ovom sporu te da sud nije ovlašten u ovom postupku razmatrati ni odlučivati o takvim navodima, već je vezan pravomoćnim rješenjem poslovni broj I-621/91-76 od 15. lipnja 2009.

9.Naposljetku, obrazlažući pobijanu odluku, prvostupanjski sud ističe i kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-943/19-2 od 10. svibnja 2017. Vrhovni sud zauzeo pravno shvaćanje u odnosu na revizijsko pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te slijedom toga teče li zastarni rok iznova, i istaknuo da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen. U ovoj konkretnoj situaciji, a s obzirom da je do obustave ranijeg postupka za izvršenje došlo jer ovrhovoditeljica nije uplatila predujam za dopunu sudskog vještačenja, na njoj leži razlog zbog kojeg je ovršni postupak obustavljen, a prethodno pokretanje postupka za izvršenje nema za posljedicu prekid zastare. Kako je predmetna tražbina utvrđena presudom Općinskog suda u Crikvenici od 29. ožujka 1991., a koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1457/91 od 11. studenoga 1991. te je postala ovršna 23. studenoga 1991., da je zastarni rok počeo teći danom ovršnosti presude pa je i zastara nastupila 24. studenog 2001. sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je prestalo pravo tuženice zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno kako je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, poslovni broj Ovr-4618/17-3 od 31. kolovoza 2017. nedopuštena te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, a prvostupanjska presuda sadrži razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama koje kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.Člankom 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je kako zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a iz stavka 2. tog članka proizlazi kako zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Člankom 233. stavak 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare.

12.Iz odredbe članka 241. ZOO-a proizlazi da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema članku 242. stavak 1. ZOO-a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

13.Sadržajno istovjetne odredbe o zastari potraživanja koja su utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim tijelom bile su propisane i odredbom članka 379. stavak 1. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91), koji zakon bi se u tom pogledu imao primijeniti temeljem članka 1163. stavak 1. spomenutoga ZOO-a.

14.U konkretnom slučaju, dakle, tužiteljica zahtijeva proglašenje predmetne ovrhe na nekretninama nedopuštenom, jer je rješenjem suda poslovni broj Ovr- 4618/17-18 od 24. travnja 2018. tužiteljica, kao ovršenica, upućena u roku 15 dana od pravomoćnosti, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4618/17 od 31. kolovoza 2017., budući da je podnijela žalbu u kojoj ističe prigovor zastare potraživanja. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio kako je predmetna tražbina utvrđena presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-427/87 od 29. ožujka 1991., a koja odluka je potvrđena presudom Okružnog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1457/91 od 11. studenoga 1991. te je postala ovršna 23. studenoga 1991., da je zastarni rok počeo teći danom ovršnosti presude i kako je zastara nastupila 24. studenoga 2001. sukladno članku 233. ZOO-a. Naime, i prema shvaćanju ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, poslovni broj Ovr-4618/17-3 od 31. kolovoza 2017., po prijedlogu R. K., koji prijedlog je sudu podnesen 18. srpnja 2017., određena ovrha radi naplate novčanog potraživanja na nekretninama I. K. u k.o. N., temeljem navedene presude Općinskog suda u Crikvenici od 29. ožujka 1991., a da je do obustave prethodno pokrenutoga postupka za izvršenje došlo jer ovrhovoditeljica nije uplatila predujam za dopunu vještačenja te je na njoj razlog zbog kojeg je ovršni postupak obustavljen pa pokretanje ranijeg postupka za izvršenje nema za posljedicu prekid zastare i slijedom toga je prestalo pravo tužene zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno kako je predmetna ovrha nedopuštena. Za svoje zaključke prvostupanjski je sud dao potpuno jasne i uvjerljive razloge, pravilno cijeneći sve rezultate dokaznog postupka i te razloge prihvaća i ovaj sud te se, radi izbjegavanja ponavljanja, na njih upućuje u ovoj odluci. Žaliteljica u žalbi nije dovela u sumnju pravilnost navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

15.Prvostupanjski sud je, obrazlažući pobijanu odluku, u pogledu navoda tuženice da bi u postupku poslovni broj I-621/91 propustom dostave sudskih pismena na njezinu adresu došlo do kršenja njezina prava na pošteno suđenje i prava sudjelovati u postupku, istaknuo kako takvi navodi nisu predmet odlučivanja u ovom sporu te da sud nije ovlašten u ovom postupku razmatrati ni odlučivati o takvim navodima, već je vezan pravomoćnim rješenjem poslovni broj I-621/91-76 od 15. lipnja 2009. Žaliteljica se i u žalbi u bitnom poziva na to da joj je, propustom dostave sudskih pismena na adresu prebivališta u ranijem postupku, došlo do kršenja prava na pošteno suđenje i prava sudjelovati u postupku, no u tom pogledu nije dovela u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda i te zaključke prihvaća i ovaj sud. 16.Tužena u žalbi polemizira sa stajalištima prvostupanjskog suda, međutim i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužena u ovom postupku ne može isticati one prigovore koje je možebitno isticala ili mogla isticati u drugom postupku, jednako kao što se niti tužitelj ne može pozivati na druge razloge, osim onih zbog kojih je sudskom odlukom upućen u parnicu, kako to drži i prvostupanjski sud. Žaliteljica osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iz razloga koji se odnose na postupanje u spisu predmeta broj I-621/91, međutim gubi iz vida kako odlučne činjenice proizlaze iz rezultata dokaznog postupka, a koje dokaze je pravilno prvostupanjski sud cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Ne radi se ni o kakvoj "povredi prava na pravično suđenje" u okolnostima kada sud pregledom spisa predmeta u drugom sudskom postupku utvrđuje činjenice, ocjenjuje vjerodostojnost tog dokaza i zauzima određeni pravni stav i za to daje određene, logične i uvjerljive razloge koji se temelje i na svim drugim dokazima, kako to očito neutemeljeno nastoji prikazati žaliteljica.

18.Dakle, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, neutemeljeno tužena u postupku ukazuje, a što u bitnom ponavlja i u žalbi, kako bi pokretanjem i vođenjem drugog ovršnog postupka u predmetu broj I-621/91 došlo do prekida zastare predmetnog potraživanja.

19.Iz iznijetog proizlazi kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

20.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje OT). Tužena određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

21.Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi pobijanu presudu.

22.Zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužena nije uspjela u žalbenom stadiju postupka.

23.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.