REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8251/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak- Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika T. P., kojeg brani S. D., odvjetnica u P., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17) i članka 17. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 47/1990, 55/1991, 29/1994), rješavajući o žalbi okrivljenika T. P. podnesenom protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Pp P-1673/2019-16 od 1. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T. P. i potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik T. P. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna / 26,54 (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa)[1] u roku od 30 dana od primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik T. P. proglašen je krivim za djelo prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 17. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih u izreci, i kažnjen kaznom zatvora u ukupnom trajanju od 35 (tridesetpet) dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo djelo prekršaja. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja od 1 (jednog) dana pa je, u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljeniku preostalo izdržati 34 (tridesetčetiri) dana zatvora.
2. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
3. Presudom je okrivljenik oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, isti su nejasni, a u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost. Ističe da je za navedene prekršaje nastupila zastara prekršajnog progona jer je od dana počinjenja prekršaja proteklo vrijeme od 3 godine te da se radi o djelima za koje je tužitelji bio obvezan izdati obavezni prekršajni nalog. Također smatra da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno jer su iskazi ispitanih svjedoka, na kojima se temelji pobijana presuda, nejasni, neprecizni, nelogični i životno neuvjerljivi. Ističe i povredu načela „ne bis in idem“ jer je za jedan segment činjeničnog opisa u toku kazneni postupak koji se vodi kod istog suda pod brojem Kov-144/2019 za kazneno djelo iz članka 314. stavak 2. Kaznenog zakona. Izrečenu zaštitnu mjeru smatra nepotrebnom i previše represivnom jer mu je vozačka dozvola neophodna za brigu o maloljetnom djetetu te za normalno funkcioniranje nakon razornog potresa u Petrinji u kojoj živi.
5. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
Žalba je neosnovana.
6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Neosnovano okrivljenik u svojoj žalbi ističe da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna razlozima presude, da su isti nejasni, a u odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost, s obzirom da je pobijana presuda jasna, razumljiva i valjano obrazložena, te u istoj ovaj sud ne nalazi proturječnosti izreke i obrazloženja.
8. Okrivljenik neosnovano ističe prigovor zastare jer je od dana počinjenja prekršaja proteklo vrijeme od tri godine s obzirom da navedena djela prekršaja ne spadaju u režim izdavanja obaveznog prekršajnog naloga. Obavezni prekršajni nalog se izdaje za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do 5.000,00 kuna, a za djela prekršaja za koja je okrivljenik proglašen krivim su propisane alternativno i novčane kazne i kazne zatvora.
9. Ispitujući nadalje pobijanu presudu, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.
10. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. S obzirom da se je okrivljenik tokom postupka branio šutnjom, prvostupanjski sud je ispitao u svojstvu svjedoka M. P., V. M. i P. J., policijske službenike koji su utvrdili prekršaje i imaju neposredna saznanja o istima te je provedeno i suočenje okrivljenika i svjedoka P. J. i V. M. Iskaze ispitanih svjedoka prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljive i istinite, tim više sto su isti suglasni i očigledno se i nadopunjuju. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.
11. Nadalje, okrivljenik neosnovano ističe povredu načela „ne bis in idem“ s obzirom da je pobijanom presudom za djelo pod točkom 2. okrivljenik proglašen krivim za vrijeđanje službene osobe prilikom vršenja službe, dok djelo iz članka 314./1 Kaznenog zakona čini osoba koja silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje. Dakle, očigledno se ne radi o istom činjeničnom supstratu, kako to implicira okrivljenik.
12. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 35 dana. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio okrivljeniku izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, koja je primjerena težini počinjenih djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje kazne, tim više što je okrivljeniku određen rok kušnje od jedne godine, od dana pravomoćnosti presude, u kojem roku ne smije počiniti isti ili sličan prekršaj za koji se može izreći kazna zatvora jer će se u tom slučaju izrečena kazna zatvora opozvati.
13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, nad okrivljenikom primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseci. Ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenog djela prekršaja, odnosno stupnju alkoholiziranosti okrivljenika.
14. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka, čija visina je primjerena složenosti i trajanju postupka.
15. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 22. rujna 2022.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
