Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž Ovr-624/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. Š. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & Š. K. j.t.d., Z., protiv I. ovršenika Z. U. iz P., OIB: … i II. ovršenice A. U. iz P., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u U., radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-328/2020-28 od 16. veljače 2022., dana 22. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-328/2020-28 od 16. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odgođena je provedba ovrhe određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu posl. broj Ovr-1243/18-2 od 24. svibnja 2018. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu pod brojem P-450/2021.
2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/20 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ) te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji sadržajno u žalbi ističe ovrhovoditelj.
5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu posl. broj Ovr-1243/18-2 od 24. svibnja 2018. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 289.460,37 kn sa pripadajućim redovnim i zateznim kamatama i troškovima određena ovrha na nekretnini ovršenika,
- da je ovrha određena na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je kao javnobilježnički akt solemniziran dana 8. lipnja 2007. godine od strane javnog bilježnika P. R. iz Đ., kao i temeljem Aneksa broj 1 i 2 uz Ugovor o kreditu od 29. lipnja 2010. godine te 29. prosinca 2010., a koji su solemnizirani od strane javnog bilježnika N. B. pod brojem OV-9948/10 i OV-19267/10,
- da je I. ovršenik kao tužitelj protiv ovrhovoditelja E. M. d.o.o. i A. B. d.d. kao tuženika dana 9. lipnja 2021. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu bez depozita broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 31. svibnja 2007. godine sklopljenog između I. ovršenika i S. b. d.d. O. kao pravnog prednika A. B. d.d., a koji je Ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika P. R. dana 8. lipnja 2007., te radi utvrđenja ništetnosti Aneksa broj 1 i 2 navedenog Ugovora o kreditu,
- da se parnični postupak koji je pokrenuo I. ovršenik vodi pred Općinskim sudom u Pazinu pod brojem P-450/2021,
- da su ovršenici učinili vjerojatnim da bi im provedbom ovrhe odnosno prodajom nekretnine, a prije pravomoćnog dovršetka parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
7. Na temelju takvih utvrđenja i pravnog shvaćanja Suda Europske unije izraženog u presudi poslovni broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019., sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ odgodio provedbu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu pod brojem P- 450/2021.
8. Utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, koje žalbene razloge u žalbi ističe ovrhovoditelj. 9. Ovrhovoditelj žalbenim navodima osporava primjenu pravnih shvaćanja iz presude broj C-407/2018 smatrajući da se ne radi o istovjetnoj činjeničnoj materijalnopravnoj situaciji. Međutim, takvi žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu osnovani.
10. Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle, Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.
11. Sud Europske unije je u presudi broj C-407/18 utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Imajući u vidu navedeno, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, jasno je da se radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalnopravnoj situaciji koja vezuje i sud prvog stupnja, pa kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravna shvaćanja Suda Europske unije iz presude C-407/18.
12. Neosnovani su i žalbeni navodi ovrhovoditelja da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenice koje se odnose na primjenu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ. Naime, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je I. ovršenik, sukladno čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ, podnio tužbu radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora aneksa koji u postupku predstavlja ovršnu ispravu, čime je ispunio prvu pretpostavku za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika. Okolnost na koju ovrhovoditelj ukazuje u žalbi da ovršenik zahtijeva utvrđenje ništetnosti samo pojedinih odredbi ugovora ne znači da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ.
13. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ovršenici učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što predstavlja drugu pretpostavku koja mora biti ispunjena da bi se odgodila ovrha na prijedlog ovršenika. Naime, pravilno ocijenio da postoji mogućnost da ovršenici provedbom ovrhe izgube vlasništvo nad nekretninom prije okončanja parničnog postupka pokrenutog radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, te da su time s dovoljnim stupnjem učinili vjerojatnim da bi im provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Pritom okolnost što je na predmetnoj nekretnini zasnovano založno pravo koju okolnost ovrhovoditelj ističe u podnijetoj žalbi ne znači da se ovrha na nekretnini ne može odgoditi. Stoga je bez osnove ovrhovoditeljevo ukazivanje na odredbu čl. 77. st. 1. OZ jer se u konkretnom slučaju ne radi o izuzimanju od ovrhe ili ograničavanju ovrhe, već o odgodi ovrhe pa je ukazivanje ovrhovoditelja na predmetnu odredbu neosnovano.
14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 22. rujna 2022.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.
