Republika Hrvatska

Poslovni broj Kžzd-55/2022-7

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Š., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. Š. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici br. Kzd-12/2022-13 od 27. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Š. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici br. Kzd-12/2022-13 od 27. svibnja 2022. godine, opt. D. Š. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, pa je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 57. KZ/11, opt. D. Š. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđena izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko opt. D. Š. u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne zatvora.

1.1.Temeljem čl. 54. KZ/11, optuženici je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. prosinca 2021. godine, pa nadalje.

1.2. Temeljem članka 69. KZ/11, opt. D. Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti na način da je temeljem čl. 69. st. 2. i 3. KZ/11, određeno da se sigurnosna mjera liječenje od ovisnosti izvršava uz izrečenu kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava, a uz uvjetnu osudu izvršava izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, te može trajati do proteka roka provjeravanja određenog uvjetnom osudom.

1.3. Temeljem čl. 58. KZ/11, optužena je upozorena da uvjetna osuda može biti opozvana i određeno izvršenje izrečene kazne zatvora ako krši obvezu koja joj je određena sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. D. Š. dužna je uplatiti u korist proračuna, u roku od godine dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti presude, paušalni iznos od 300,00 kn, nadoknaditi u tom roku troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 3.230,00 kn, dok je oslobođena plaćanja troškova svjedoka i troškova branitelja postavljenog joj po službenoj dužnosti, te isti padaju na teret proračunskih sredstava, a dužna je nadoknaditi troškove ošt. V. Š. koje je imala uslijed zastupanja po punomoćnici S. G. G., odvjetnici iz K. u iznosu od 3.100,00 kn.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede Kaznenog zakona (čl. 469. toč. 4. ZKP/08) i zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi (čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženoj izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te opt. D. Š. po branitelju B. R., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-298/2022 od 14. srpnja 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Š. nisu osnovane.

U odnosu na žalbu opt. D. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

5. Žaliteljica (opt. D. Š.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i čl. 468. st. 3. ZKP/08. U žalbi se ističe da je iskaz svj. Z. A. nezakonit dokaz jer na ispitivanje navedenog svjedoka pred sucem istrage nije pozvan branitelj, niti optuženica, čime je došlo do povrede načela kontradiktornosti. Suprotna žalbenim navodima iz sadržaja spisa proizlazi da je svj. Z. A. ispitan na raspravi 14. veljače 2022. godine u nazočnosti opt. D. Š. i njenog branitelja B. R., odvj. iz K., na kojoj raspravi nakon davanja iskaza optuženica, niti njen branitelj nisu imali pitanja za svjedoka, niti su imali primjedbe na njegov iskaz. Činjenica je da ispitivanju navedenog svjedoka kod suca istrage nisu pozvani optuženica i njen branitelj, ali iskaz ovog svjedoka koji je iznio pred sucem istrage nije nezakonit dokaz u smislu odredbe čl. 10. st. 1. i 2. ZKP/08. Kako su na raspravi optuženica i njen branitelj imali mogućnost postaviti pitanja svj. Z. A., a to pravo nisu iskoristili, nije povrijeđeno načelo kontradiktornosti, zbog čega žalbeni navod obrane u tome dijelu nije osnovan jer iskaz navedenog svjedoka ne predstavlja nezakonit dokaz.

5.1. Nadalje, žaliteljica ističe da je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra nezakonit dokaz iz razloga što je dostavljen opt. D. Š. na raspravi, a da nije uručen branitelju optuženice tako da se nije branitelj mogao očitovati o zaključcima vještaka. Suprotno žalbenim navodima iz sadržaja raspravnog zapisnika od 14. veljače 2022. godine (list 3, al. 3., zapisnika) razvidno je da je obrana prvobitno predložila da se vještak psihijatar neposredno ispita, da bi na istoj raspravi (list 5, al. 7., zapisnika) obrana predložila da se nalaz i mišljenje vještaka psihijatra pročita, te da odustaju od prijedloga da se vještak neposredno ispita na raspravi. Dakle, na istoj raspravi optuženica i njen branitelj nisu isticali primjedbe glede vremena uručenja nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, čak što više, sami su predložili da se pročita sadržaja nalaza i mišljenja. Stoga je evidentno da se u predmetnom slučaju nalaz i mišljenje vještaka psihijatra ne može označiti nezakonitim dokazom jer isti nije pribavljen na način kako to opisuje sadržaj odredbe čl. 10. st. 1. i 2. ZKP/08.

5.2. Žaliteljica ističe da prvostupanjski sud nije postupio po prijedlogu obrane da se ponovno pozove i ispita svj. Z. A. i svjedoci A. i Z. J. u ponovljenom postupku. Međutim, za ukazati je da je opt. D. Š. prilikom izjašnjavanja o optužbi izjasnila se krivom u cijelosti za terećena kaznena djela. Obzirom na činjenicu priznanja krivnje prvostupanjski sud je postupio sukladno odredbi čl. 417. st. 4. ZKP/08, te je izvodio one dokaze koji se odnose na odluku o kazni. Uslijed navedenog prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio izvođenje dokaza predloženih po obrani, glede kojeg zaključka je prvostupanjski sud dao jasno i valjano obrazloženje, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Time nije došlo do povrede prava optuženice na pravično suđenje, kako to neosnovano u žalbi ističe žaliteljica. Stoga navedena odluka nije donesena uz bitnu povredu čl. 468. st. 3. ZKP/08.

5.3. Suprotno istaknutom žalbenom navodu, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje u žalbi ukazuje žaliteljica, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

U odnosu na žalbu opt. D. Š. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

6. Žaliteljica (opt. D. Š.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optužene sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela.

6.1. Međutim, nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To iz razloga što se u ponovljenom postupku na raspravi dana 26. svibnja 2022. godine žaliteljica kod izjašnjavanja o optužbi očitovala da se u cijelosti smatra krivom zbog počinjenja terećenih kaznenih djela, iako je po prvostupanjskom proglašena krivom za počinjenje samo kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, a u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu. Shodno sadržaju odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08, optuženica ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Š. zbog povrede Kaznenog zakona

7. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da postoji prividni stjecaj kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. K//11 i čl. 139. st. 3. KZ/11, budući se radi o dva kaznena djela koji imaju različiti zaštićeni objekt. Međutim, žalbeni navod državnog odvjetnika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud izvođenjem dokaza. O zaključcima glede opstojnosti prividnog stjecaja kaznenih djela za koje se opt. D. Š. tereti sadržajem optužnice, koju je činjenično izmijenio državni odvjetnik, u presudi je prvostupanjski sud dao jasno i valjano obrazloženje, koje zaključke kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

7.1. Žaliteljica (opt. D. Š.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da se u njezinom postupanju, kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog akta, ne ostvaruju obilježja kaznenog djela za koje je optuženica proglašena krivom.

7.2. Žalbeni navodi državnog odvjetnika i opt. D. Š. nemaju uporište u činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud izvođenjem dokaza, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka oko donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženice glede terećenih kaznenih djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelji smatraju da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. D. Š. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja samo kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Š. zbog odluke o kazni

8. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi (čl.471. st. 1. ZKP/08), a niti žalba opt. D. Š. zbog odluke o kazni za koju smatra da je prestroga.

8.1. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženicu prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženice, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašena krivom, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. D. Š. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a potom optuženici, temeljem čl. 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je osuđena izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

8.2. Stoga je takva kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna da može utjecati na optuženicu i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optužena počinjenjem kaznenog djela nanijela društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

9. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Š. nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 22. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić