Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-332/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J.B., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 24. ožujka 2022. poslovni broj K-135/2018-30, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. J.B., te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi i izriče da se opt. J.B. za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, prihvaća kao pravilno po prvostupanjskom sudu, na temelju tog zakonskog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. J.B., te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu proglašen su krivim opt. J.B., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. J.B. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žali se opt. J.B. po branitelju D.B., odvjetniku iz K.K., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optužbenika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno "raspravljanje".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Opt. J.B. u uvodu žalbe po branitelju ne navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali prema sadržaju žalbe proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. i st. 2. ZKP/08, parafrazirajući zakonski tekst iz t. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08, ali bez navođenja u čemu bi se očitovala navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, te da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu i to ispisu dolaznih poziva na telefon broj ... korisnika žrtve S.P. u vremenu od 1. travnja do 10. svibnja 2016. jer da je taj ispis poziva pribavljen bez pristanka registriranog korisnika, što je protivno čl. 339.a st. 8. ZKP/08. Suprotno takvom žalbenom navodu navedeni ispis telefonskih poziva ne predstavlja nezakonit dokaz iz čl. 10. st. 2. t. 3. ZKP/08. To zbog toga što je st. 1. čl. 339.a ZKP/08 propisano da kada postoji sumnja da je registrirani korisnik telekomunikacijskog sredstva počinio neko od kaznenih djela iz čl. 334. ZKP/08 ili neko drugo kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora težom od pet godina, a st. 2. čl. 339.a ZKP/08 da je vlasnik ili korisnik telekomunikacijskog sredstva povezan s osobom za koju postoji sumnja da bi počinila takvo kaznenog djelo, policija može, na temelju naloga suca istrage, radi prikupljanja dokaza, putem operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija od operatora javnih telekomunikacijskih udruga zatražiti podatke o istovjetnosti, trajanju i učestalosti komunikacije s određenim elektroničkim telekomunikacijskim adresama.

6.1. Dakle, kako u ovom postupku žrtva S.P. nije bila sumnjiva da bi počinila neko od naprijed navedenih kaznenih djela niti da bi bila povezana s osobom za koju postoji sumnja da je počinila takvo kazneno djelo, za pribavu podataka o izlistu prometa za naprijed navedeni telefonski broj čiji je korisnik žrtva S.P., nije bio potreban nalog suca istrage, zbog čega takav ispis poziva nije prikupljen protivno čl. 339.a st. 9. ZKP/08, pa da bi se radilo o nezakonitom dokazu. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, o čemu će i nastavno biti riječi.

7. Opt. J.B. se žali zbog povrede kaznenog zakona ali taj žalbeni osnov uopće ne obrazlaže. U suštini opt. B. u žalbi predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza te onda s tim u vezi predlaže da se utvrdi drugačije činjenično stanje i onda na takvo činjenično stanje primijeni kazneni zakon. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

8. Opt. J.B. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. B. predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, navodeći da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na iskazu žrtve S.P. i svjedokinje N.P.. Međutim, prvostupanjski sud je pozovno ocijenio obranu opt. J.B. koji poriče počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, ističući u obrani da je žrtvi S.P. pozajmio prvo 15.000,00 eura, a potom još 13.000,00 eura koji novac mu žrtva nije vratila. Međutim, ne osporava da je bio korisnik mobilnog telefonskog broja ..., a njegova (opt. B.) sestra V.J. koriosnik mobilnog telefonskog broja ..., te dodaje da je žrtvu S.P. njegova sestra V.J. u više navrata zvala zahtijevajući da se vrati zajam. Obzirom da je opt. J.B. prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom drugačije iskazao, jer iz tog iskaza proizlazi da je putem svog mobilnog telefona zvao žrtvu P., ali poriče da bi imenovanoj prijetio. Nasuprot toga iz iskaza žrtve S.P. i iskaza svjedokinje N.P. prvostupanjski sud je utvrdio da je bilo više poziva s naprijed navedenih mobilnih telefona čiji su korisnici optuženik i njegova sestra, na telefon broj ... čiji je korisnik žrtva S.P., da su pri tom pozivanju kao pozivatelj javljala nepoznata ženska osoba, u pozadini čijeg javljanja se čuo glas opt. J.B., te je ta ženska osoba a i sam optuženik u tim pozivima prijetio žrtvi riječima da će ju ubiti, razbiti, da će mu platiti i da će je pojesti mrak. Takva uspostava poziva između navedenih brojeva mobilnog telefona i telefona žrtve utvrđena je i na temelju obavijesti teleoperatera o dolaznim pozivima sa mobilnih telefona koje su koristili optuženik i optuženikova sestra na telefon koji je koristila žrtva. Stoga prvostupanjski sud prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz žrtve S.P. i svjedokinje N.P. nalazi dokazanim da je opt. J.B. žrtvi S.P. osobno ili po njegovoj uputi sestra optuženika V.J. žrtvi S.P. upućivali naprijed navedene riječi kojima se prijeti usmrćenjem i teškim tjelesnim ozlijeđivanjem. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda kao potpuno i pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. J.B. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. To zbog toga što je opt. J.B. žrtvi S.P. prijetio usmrćenjem i teškim tjelesnim ozlijeđivanjem. Riječi koje je optuženik osobno ili putem svoje sestre upućivao žrtvi su objektivno podobne da kod žrtve izazovu osjećaj uznemiranosti ili strah.

10. Osnovana je žalba opt. J.B. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. J.B. za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim, pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Međutim, izričući na temelju čl. 56. KZ/11 opt. B. uvjetnu osudu prvostupanjski sud je odredio predug rok provjeravanja. Naime, obzirom da optuženik nije osuđivan niti kažnjavan, da je od počinjenja kaznenog djela proteklo dulje vremensko razdoblje u kojem optuženik nije činio nova protupravna djela, te da nisu na strani optuženika utvrđene otegotne okolnosti, prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda primjeran rok provjeravanja je dvije godine. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnu optuženicu ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženici da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11). Kraj takvog stanja stvari valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. J.B. kao osnovane, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o uvjetnoj osudi, kao pod I/ izreke ove presude.

11. Opt. J.B. u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali taj žalbeni osnov uopće ne obrazlaže. Međutim, kada je prvostupanjski sud opt. B. proglasio krivim pravilno ga na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka, sudski paušal koji je primjerno određen.

12. Slijedom navedenog valjalo je u preostalom dijelu, osim zbog odluke o uvjetnoj osudi, odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08 u preostalom dijelu potvrditi prvostupanjsku persudu, kao pod II/ izreke ove presude.

Osijek, 22. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.