Republika Hrvatska

Poslovni broj Kžzd-40/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. B., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku br. Kzd-9/2021-14 od 25. studenog 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. T. B. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku br. Kzd-9/2021-14 od 25. studenog 2021. godine, opt. T. B. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, na štetu mlt. N. B. P. i mlt. I. B. P., pa mu je za svako kazneno djelo posebno, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 51. KZ/11, opt. T. B. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, opt. T. B. određena je posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u iznosu od 24.940,00 kn, uplatom na račun T. P. B., majke i zz. mlt. oštećenica.

1.2. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11, sud će opozvati uvjetnu osudu ukoliko opt. T. B. ne izvrši posebnu obvezu da u roku od 1 (jedne) godine podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u iznosu od 24.940,00 kn uplatom na račun majke i zz. oštećenih T. P.B.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – u daljem tekstu ZKP/08), mlt. oštećenicama N. B. P. i I. B. P. djelomično je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev na ime dospjelih, a neisplaćenih dužnih obroka zakonskog uzdržavanja za razdoblje od 1. studenog 2018. do 7. siječnja 2020. i od 1. kolovoza 2020. do 24. studenog 2021. godine u iznosu od po 12.470,00 kn, ukupno 24.940,00 kn, te se nalaže optuženiku navedeni iznos nadoknaditi uplatom na račun T. P. B., dok se za preostali postavljeni, a nedosuđeni imovinskopravni zahtjev T. P. B., zz. oštećenika, upućuje da isti može potraživati u posebnoj parnici.

1.4. Na temelju čl. 62. st. 2. točka 10. KZ/11, opt. T. B. određena je posebna obveza ispunjavanja obveze uzdržavanja sukladno presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja 143 P2-1899/2011-44 od 5. srpnja 2012. godine s tim da će sud opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optuženi u roku provjeravanja ne bude redovito i dostatno ispunjavao obvezu uzdržavanja određenu navedenom presudom.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 8. ZKP/08, padaju na teret optuženika i to paušalni troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 500,00 kn.

2. Protiv te presude žali se opt. T. B. osobno, ne navodeći zakonske žalbene razloge no iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-212/2022 od 19. svibnja 2022. godine vratilo je spis nakon izvršenog uvida.

4. Žalba opt. T. B. nije osnovana.

5. Žalitelj (opt. T. B.) u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

5.1. Nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. T. B. počinio dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, u odnosu na dvoje maloljetne kćerke, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

5.2. Opt. T. B. negira počinjenje predmetnih kaznenih djela. Međutim, prvostupanjski sud je nakon pregleda dokumentacije spisa pravilno zaključio da optuženik nije uplaćivao dosuđene iznose na ime uzdržavanja svojih mlt. kćeri, već je uplaćivao znatno umanjene iznose u mjesečnim iznosima od 50 do 400 kuna. Pored toga prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik temeljem presude Pn-2388/2003-93 od 27. listopada 2015. godine primio s osnova naknade štete iznos od 221.000,00 kuna uvećan za kamate, te da je optuženik ugovorom od darovanju od 19. svibnja 2011. godine svojoj majci poklonio svoju polovinu nekretnine upisane u z.k. ul. broj 2920 k.o. Lukavica kčbr. 94/1, iz kojeg postupanja je prvostupanjski sud zaključio pravilno da je optuženik u inkriminiranom razdoblju raspolagao s dovoljno sredstava iz kojih je mogao plaćati dosuđeno uzdržavanje za svoju malodobnu djecu. Prethodno navedenim postupcima po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda optuženik je umanjio vlastitu imovinu i time onemogućio zakonsku zastupnicu mlt. djece da putem instituta prisilne naplate dođe do dosuđenog uzdržavanja, čime je iskazao namjeru ne plaćanja uzdržavanja svojih mlt. kćeri iako je to bio u mogućnosti činiti.

5.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

6. Opt. T. B. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

6.1. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

6.2. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. T. B. za počinjenje dva terećena kaznena djela osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga je takva kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

7. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 22. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić