Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6713/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. U., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 8. travnja 2022., poslovni broj: 29. Pp P-150/2020, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. D. U. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda II Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) / 39,82 EUR[1] (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. D. U. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po braniteljici Đ. L., odvjetnici iz ZOU Đ. L. i T. B. B., u O., podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka I. M. i cjelokupne materijalne dokumentacije predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
5.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka I. M. u pogledu utvrđivanja svojstva vozača u osobi okrivljenika koji ima neposredno saznanje o toj činjenici, budući da je jasno i određeno iskazivao o događaju kada je bio suvozač u vozilu okrivljenika marke Mercedes i kada su u tijeku vožnje zaustavljeni od strane policijskih službenika. Takvo svjedočenje u cijelosti je suglasno izvješću o neposrednom zapažanju policijskih službenika od 11. rujna 2019. koje je izvedeno na glavnoj raspravi u nazočnosti okrivljenika, a na izvedeni dokaz i pročitan zapisnik nije imao primjedbe, s time da je takvo izvješće valjani dokaz u postupku u smislu odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona. Žalitelj je također uredno pozvan na raspravu 7. travnja 2022., kada je ispitan svjedok I. M., međutim, pozivu se nije odazvao niti ispričao izostanak. Prema tome, žalitelj je u postupku pred sudom imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, odnosno imao je mogućnost argumentirano prigovarati izvedenim dokazima i predlagati druge dokaze, međutim takvo svoje pravo nije iskoristio, a prvostupanjski sud je pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim na temelju činjenica i dokaza koji su izneseni na glavnoj raspravi, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u međusobnoj svezi, donio na zakonu osnovanu odluku.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijenio ukupnost okolnosti od utjecaja na kaznu, osobito ranije ponašanje okrivljenika kao specijalnog povratnika u činjenju prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i drugih prometnih prekršaja (kako to proizlazi iz mjerodavne prekršajne evidencije) pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja i potpuni izostanak kritičnosti, imajuću na umu pogibeljnost upravljanja vozilom prije sjecanja potrebnih znanja i vještina te činjenicu da se prethodnim kažnjavanjem očito nije utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, već i nadalje pokazuje naročitu ustrajnost i drskost u činjenju, i ovaj Sud je mišljenja da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno izrečena stroža vrsta kazne u maksimalno propisanom trajanju, smatrajući da je potrebno uputiti onu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.
7. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona a imajući na umu značaj i težinu prekršaja, kao i potencijalnu opasnost počinitelja za druge sudionike u prometu, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izricanje zaštitne mjere opravdano u cilju preventivnog djelovanja na buduće ponašanje okrivljenika.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 22. rujna 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
