REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike
Broj: Ppž-9861/2022.
Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih S. S. i I. B. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenih S. S. i I. B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-3879/2021. od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba okrivljenih S. S. i I. B. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni S. S. i I. B. se oslobađaju dužnosti da naknade paušalni iznos troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni S. S. i I. B. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te su, na temelju istog propisa, kažnjeni novčanom kaznom od 7.000,00 kuna, svatko u koju kaznu im je, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje su bili lišeni slobode, tako da okrivljenom S. S. preostaje platiti 6.400,00 kuna novčane kazne, a okrivljenoj I. B. preostaje platiti još 6.700,00 kuna kazne. Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona, okrivljenicima je određeno obročno plaćanje novčane kazne, i to kroz pet mjesečnih obroka.
1.1. Nadalje, prvostupanjskom presudom, na temelju članka 13. stavka 1. alineja 1. i članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci.
1.2. Također, pobijanom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, svatko.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni S. S. i I. B. su podnijeli pravodobnu i zajedničku žalbu zbog odluke o novčanoj kazni, opisujući svoje imovinske prilike. Navode da za podstanarstvo izdvajaju 2.200,00 kuna, a za jaslice 1.200,00 kuna mjesečno. Okrivljena I. B. prima 4.700,00 kuna mjesečno od čega 1.400,00 kuna otpada na kredit. Okrivljeni S. S. navodi da ima plaću od 5.000,00 kuna od čega jedna trećina se uzima za ovrhu, a od ostalih prioriteta tu je alimentacija od 1.017,00 kuna za prvo dijete. Okrivljenici suglasno mole da im se ukine novčana kazna jer, uz sve financijske izdatke, nisu u mogućnosti platiti novčanu kaznu, a da im nije prioritet djetetu uzimati kruh iz usta.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.
5. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Iz navedenog je vidljivo da je okrivljenicima izrečena najblaža vrsta kazne u visini posebnog minimuma, pri čemu je sud olakotnim cijenio dosadašnju nekažnjavanost, te je uzeo u obzir i njihove imovinske prilike. Po ocjeni ovog Suda, neovisno o činjenici da su se okrivljenici međusobno pomirili, kako to iznose u zajedničkoj žalbi, to nije osnova za ublažavanje njihove kazne, a uzimajući u obzir okolnosti počinjenja prekršaja. Naime, okrivljenici su pokazali veći stupanj agresivnosti u činjenju prekršaja jer je njihov sukob, od rasprave, prešao u fizički sukob tijekom kojeg si međusobno zadaju nekoliko šamara, a u svemu tome ignoriraju činjenicu da se sukob odvija pred djetetom. Okrivljenici moraju shvatiti da svako postupanje za sobom povlači određenu posljedicu. Svrha kažnjavanja je da se svakom okrivljeniku, i društvu u cjelini, ukaže na to da protupravno ponašanje nije prihvatljivo, da zaslužuje osudu, te da se svatko takvog ponašanja treba kloniti. Ukoliko bi se u konkretnom slučaju žalba okrivljenika prihvatila, postupanje Suda bi bilo direktno u suprotnosti sa svrhom kažnjavanja. Okrivljenici moraju, u prvom redu, shvatiti da su kao roditelji dužni svojoj djeci osigurati jedno od temeljnih prava svakog djeteta – pravo na sigurno i sretno djetinjstvo i siguran dom, a što u ovom slučaju nisu učinili.
6. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona okrivljeni S. S. i I. B. su oslobođeni dužnosti da naknade paušalni iznos troškova žalbenog postupka obzirom su lošeg imovinskog stanja pa bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje su dužni uzdržavati.
7 . Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 22. rujna 2022.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, nadležni centar za socijalnu skrb.
