REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S. P. zbog prekršaja iz članka 57. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog S. P. zastupanog po branitelju M. B. odvjetniku iz Đ., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 19. studenoga 2020., broj: Pp P-772/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S. P. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni S. P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) /[1] 26,54 EUR (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) u roku od 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Đakovu od 19. studenoga 2020., broj: Pp P- 772/2020, okrivljeni S. P. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 57. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni S. P. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj poriče da se nije zaustavio na raskrižju kada se uključivao u promet sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaza i da je tom prilikom oduzeo prednost vozilu koje se kretalo cestom s prednošću prolaza.

6. U obrani pred sudom okrivljenik je ostao kod pisane obrane u kojoj je poricao prekršaj, tvrdio je i da misli da policajac nije bio prisiljen kočiti jer je bio daleko od njega, te da se službenim vozilom zaustavio iza raskrižja. Kada je zaustavljen od policije, identificirali su ga, a nitko mu nije rekao da je počinio bilo kakav prekršaj, niti mu je uručio prekršajni nalog već je prekršajni nalog dobio poštom.

Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao kao svjedoka policijskog službenika S. L. koji je navedene zgode upravljao policijskim vozilom i koji je jasno, detaljno i uvjerljivo opisao nepropisno uključivanje okrivljenika na glavnu cestu, okolnosti u prometu i činjenicu da je vozio sporo zbog čega je uspio zakočiti jer se okrivljenik uključio u promet na cestu s prednošću prolaza bez da je stao i provjerio prometnu situaciju i propustio ga da prođe. Jasno je na upit branitelja iskazao kako nema razloga iznositi netočne podatke i tvrdnje jer da se nalazio na većoj udaljenosti, kako to tvrdi okrivljenik, ne bi niti primijetio da se okrivljenik uključio sa sporedne ceste na opisani način, niti bi mu u tom slučaju oduzeo prednost. Osim toga, iskazao je da je provjeravajući njegov identitet izvijestio okrivljenika o počinjenom prekršaju.

7. Nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih zajedno prvostupanjski sud je donio pravilan zaključak o krivnji okrivljenika za inkriminirani prekršaj, u cijelosti je vjerodostojnim cijenio iskaz svjedoka koji, ne samo da je neposrednim opažanjem utvrdio prekršaj nego je prekršaj počinjen upravo prema njemu kao vozaču službenog vozila kojim je upravljao cestom s prednošću prolaza.

Opravdano je po ocjeni ovog Suda neuvjerljivima cijenio navode okrivljenika da ga policija prilikom zaustavljanja nije izvijestila o počinjenom prekršaju. Neuvjerljivi su i navodi okrivljenika kojima poriče prekršaj i tvrdi da je izvršio valjanu provjeru jer nije dao nikakve razloge zbog kojih bi policajac izmislio ovaj događaj i stavio mu na teret prekršaj koji nije počinio nego je dapače, dao i objašnjenje zašto okrivljenik nije vidio policijsko vozilo u trenutku uključivanja na cestu s prednošću prolaza, zbog vozila koje je stajalo na raskrižju i uključivalo se na cestu s prednošću prolaza u lijevo, a koje je propustilo policijsko vozilo.

8. Ispitujući potom odluku o kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku olakotne oklnosti cijenio osobito olakotnima i izrekao mu ublaženu novčanu kaznu, onu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaju držeći da je ista primjerena za do sada nekažnjavanog okrivljenika. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj Sud smatra da je pravilna odluka prvostupanjskog suda da je primjena iste u zakonom propisanom minimalnom trajanju u konkretnom slučaju opravdana kako bi se njome otklonili uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a činjenica da mu je vozilo potrebno za odlazak na posao nije odlučna za odluku o zaštitnoj mjeri. Po ocjeni ovog Suda samo ublaženom novčanom kaznom ne bi se u dovoljnoj mjeri utjecalo na okrivljenika da prekršaj ne ponavlja.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

11. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.