REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 83/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. veljače 2018. broj K-1459/17-31 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2018. broj Kž-526/2018-3, u sjednici održanoj 22. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se zahtjev os. M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. veljače 2018. broj K-1459/17-31 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2018. broj Kž-526/2018-3 M. P. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine zbog tri kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11. Istom presudom je Đ. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci zbog šest kaznenih djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11., dok je D. H. osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci zbog jednog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11.

2. Protiv te pravomoćne presude os. M. P. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude „temeljem članka 517. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP“ s prijedlogom da se „isprave navedene pogreške“, podredno da se „presudu vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu ili prvostupanjskom sudu.“

III Kr 83/2022-5

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22. - dalje: ZKP/08.).

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

5. Osuđenik navodi da je ostvarena povreda kaznenog zakona „utemeljeno člankom 469. točke 4. i 6. ZKP-a.“ Obrazlaže da je proglašen krivim zbog tri kaznena djela teške krađe primjenom odredbi o stjecaju „a vidljivo je da se ... radi ... o jednom produljenom kaznenom djelu opisano u članku 52. KZ“ te da mu u kaznu nije uračunato vrijeme lišenja slobode. Prigovara kako drugostupanjski sud nije ispravio „pogrešku“ na koju je trebao paziti po službenoj dužnosti, a k tome je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine zbog učina tri kaznena djela dok je „drugo okrivljenom“ (Đ. H.) izrečena kazna zatvora jednu godinu i deset mjeseci za počinjenje sedam kaznenih djela.

6. Prije svega valja reći da se prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona u koje ne ulazi i povreda iz čl. 469. toč. 6. ZKP/08 istaknuta u zahtjevu, niti je ovim izvanrednim pravnim lijekom dopušteno osporavati pravilnost odluke o vrsti i visini kazne izrečene u pravomoćnoj presudi. Ako osuđenik smatra da je u kaznu propušteno uračunati vrijeme lišenja slobode o tome može odlučiti posebnim rješenjem predsjednik prvostupanjskog vijeća (čl. 180. st. 2. ZKP/08.).

7. Nadalje, nije u pravu osuđenik da je povrijeđen kazneni zakon jer nije primijenjena odredba o produljenom kaznenom djelu. Produljeno kazneno djelo iz čl. 52. st. 1. KZ/11. je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Prema tome pretpostavke za postojanje produljenog kaznenog djela su kumulativno određene postojanjem subjektivnog (namjera) i objektivnog elementa. Objektivni čine radnje koja svaka za sebe ostvaruje obilježja istih ili istovrsnih djela kaznenog djela te njihova prostorna i vremenska povezanost.

8. Pravomoćnom presudom osuđenik je proglašen krivim zbog tri kaznena djela teške krađe počinjena u supočiniteljstvu, dva sa Đ. H. dana 24. srpnja 2016. i 27./28. srpnja 2016., a jedno sa Đ. H. i D. H. 25. kolovoza 2016. Kaznena djela su počinjena u S. K., P. i S., dakle, na posve različitim, prostorno udaljenim mjestima koja i administrativno pripadaju različitim općinama.

9. Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske konkretne okolnosti slučaja, počinjenje djela na udaljenim, različitim lokacijama, i to u vremenskom diskontinuitetu upućuju na pojedinačno stvaranu namjeru osuđenika radi protupravnog prisvajanja

III Kr 83/2022-5

pokretnih stvari za svako pojedino kazneno djelo, kako implicitno proizlazi utvrđenim u pravomoćnoj presudi, zbog čega se ne može govoriti o jedinstvenoj cjelini u pravnom smislu i ne daju osnova za primjenu instituta produljenog djela. Stoga su u pravomoćnoj presudi pravilno primijenjene odredbe o stjecaju kaznenih djela za koja su zakonito (u granicama propisane kazne) utvrđene pojedinačne, a potom i jedinstvena kazna zatvora.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 22. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.