REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 12 Povrv-761/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja S. L., vlasnice trgovine na veliko i malo E., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u S., protiv tuženika D. D. j.d.o.o. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. A.

– M., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 23.127,50 kuna/3.069,55 eura, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 28. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. S., odvjetnice u S. i punomoćnika tuženika J. A. - M., odvjetnika u S., 22. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-91/21 od 14. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 23.127,50 kuna/3.069,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna/165,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.581,00 kuna/608,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik D. M. iz S. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-91/21 od 14. svibnja 2021., kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 23.127,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2018. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor. Tuženik je istakao prigovor zastare utužene tražbine, navodeći da su radovi ugovoreni i otpočeti s radom u 2017. Nadalje, u prigovoru tuženik navodi da je izvođač radova prekinuo radove i nije se pojavio te nastavio s istim, iako ga je na to vlasnik hotela u više navrata pozivao. Izvođač da se pojavio na radilištu H. I. 1504.2018. te 19.04.2018. i ispostavio račune na iznos od 34.447,50 kn, a od čega da mu je isplaćeno 6.950,00 kn i 14.682,50 kn, dana 21.05.2018. i 04.09.2018. S obzirom da su tužitelju kao izvođaču isplaćeni navedeni iznosi isti da se više nije pojavio na radilištu. Izvođač da je pozivan da nastavi s radovima, jer da radovi započeti na solaru nisu kvalitetno izvedeni te da su sve cijevi, čim je upaljeno grijanje, počele teći na svim dijelovima koje je vario na ozračivačima. Tuženik ističe da tužitelj kao izvođač radova nije uredno dovršio radove ni kod postavljanja fen kolera u prostoru oko unutarnjeg bazena, a koji radovi da nisu do kraja dovršeni. Sve navedeno da može potvrditi vodoinstalater iz S., kojeg da je tuženik zvao te da je isti sve sa svojim materijalom otklonio. Tuženik također navodi da je u to vrijeme hotel bio osiguran kod osiguravajuće kuće G. osiguranje, a njihov predstavnik D. K. iz S. da je u više navrata pozivao izvođača radova na lice mjesta radi dogovora. Tuženikov odštetni zahtjev za zatraženu odštetu da je od strane osiguranja odbijen. 3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-761/2021-2 od 25. listopada 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 3. studenog 2021. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika osporavajući iste kao neosnovane u cijelosti. Istakao je da je tuženik naručio, a tužitelj isporučio, montirao i pustio u rad opremu i instalacije koje su predmet ovog postupka, a što da je sve razvidno iz računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku, a koji to i ne spori u svom prigovoru. Stoga je tužitelj predložio usvojiti njegov tužbeni zahtjev i u cijelosti održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

5. U podnescima od 22. studenog 2021. i 8. ožujka 2022. tuženik je ustrajao u navodima iz podnesenog prigovora te je pored prigovora zastare utuženog potraživanja, istakao prigovore promašene aktivne i pasivne legitimacije. Istakao je da je sve račune za uredno obavljene poslove u iznosu od oko 11.980,00 kn podmirio tužitelju, a predmetne radove za koje tužitelj potražuje utužene iznose da isti nije obavio niti ugradio navedeni materijal. Potvrdio je da su stranke bile u poslovnom odnosu, a o svim nedostatcima koje je morao otkloniti, tužitelj da je bio obaviješten putem D. K. iz S. Također je naveo da je zbog na pola izvedenih i nekvalitetnih radova od strane tužitelja, tuženik bio prisiljen dovesti drugog izvođača koji da je završio radove i omogućio tuženiku turističku sezonu i prijem gostiju u Hotelu Ivan.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – konto karticu (stranice 5 i 43 spisa), ponudu tužitelja br. 129 od 08.05.2017. (stranica 11 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika - saldo račun kartica od 29.04.2021. (stranice 12 i 24 spisa), račune tužitelja br. 97-1-1 od 05.07.2018., br. 88-1-1 od 19.06.2018., br. 81-1-1 od 14.06.2018., br. 80-1-1 od 14.06.2018., br. 47-1-1 od 19.04.2018. i br. 46-1-1 od 19.04.2018. (stranice 36-42 spisa), fotografije priložene uz podnesak tuženika (stranice 50-56 spisa). U dokaznom postupku su i saslušani svjedoci B. L. iz S. i D. K. iz S. Sud je, pored već izvedenih dokaza, smatrao suvišnim izvoditi i dokaz saslušanjem parničnih stranaka, imajući pri tom u vidu i odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) prema kojima sud mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.127,50 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene odnosno naknade za isporučenu opremu i izvršene usluge montaže i puštanja u rad iste te u svezi s tim obavljene radove na tuženikovom objektu Hotel Ivan u Bolu.

9. Tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja navodeći da tužitelj nije uredno i u cijelosti izveo sve radove za koje je ispostavio utužene račune, a isto tako je istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja te prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije.

10. Prema odredbi članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Odredbom članka 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Iz konto kartice tužitelja, koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu, razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 23.127,50 kn. U toj konto kartici knjiženi su računi tužitelja br. 46/V01 od 19.04.2018., br. 47/V01 od 19.04.2018., br. 80/V01 od 14.06.2018., br. 81/V01 od 14.06.2018., br. 88/V01 od 19.06.2018., br. 91/V01 od 21.06.2018. i br. 97/V01 od 05.07.2018., a koje potraživanje po tim računima iznosi ukupno 44.760,00 kn. Isto tako, razvidno je da je dio tog potraživanja podmiren uplatama tuženika u iznosima od 6.950,00 kn i 14.682,50 kn, a slijedom čega preostalo nepodmireno potraživanje tužitelja iznosi 23.127,50 kn, a koje je utuženo u ovom postupku.

12. Uz podneseni prigovor, tuženik je dostavio izvadak iz svojih poslovnih knjiga – salda račun karticu, s datumom izdavanja 29.04.2021., a iz kojeg je razvidno da su svi naprijed navedeni računi iz konto kartice tužitelja, ujedno knjiženi i u poslovnim knjigama tuženika. Pored navedenih računa tužitelja iz 2018., tuženik je u svojoj kartici prikazao i dva računa tužitelja iz 2017. i to račun od 25.07.2017. u iznosu od 2.100,00 kn te račun od 22.08.2017. u iznosu od 2.980,00 kn, a za koje je razvidno da su isti zatvoreni tuženikovom uplatom iznosa od 5.080,00 kn od07.09.2017. Isto tako, razvidno je da je prema konačnom stanju potraživanja i dugovanja u poslovnim knjigama tuženika to stanje jednako kao i u poslovnim knjigama tužitelja. Dakle, tuženik u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano dugovanje prema tužitelju upravo u iznosu od 23.127,50 kn. 13. Iz tužiteljevih računa br. 97-1-1 od 05.07.2018., br. 88-1-1 od 19.06.2018., br. 81-1-1 od 14.06.2018., br. 80-1-1 od 14.06.2018., br. 47-1-1 od 19.04.2018. i br. 46-1-1 od 19.04.2018. razvidno je da se radi od računima koje je tužitelj ispostavio tuženiku s osnova isporučenih dobara i izvršenih usluga u 2018., a koji se odnose na isporuku sigurnosnog ventila, odzračnih lončića, cirkulacione pumpe, kao i obavljenih usluga odnosno radova čišćenja solara, dobave i montaže coil jedinica s instalacijama te instalacija za dva bojlera, odvod kondenzata, sustav grijanja i hlađenja te sanaciju solarnih instalacija, tople vode te varenja i izmjenu spojeva oštećenih ledom na kolektorskim cijevima i izmjenu izolacije na krovu. Podaci o brojevima tih računa, datumima njihovog izdavanja, kao i iznosu na koje su isti izdani, u potpunosti odgovaraju podacima o tim računima koji su navedeni u poslovnim knjigama tuženika - salda račun kartici.

14. Tužitelj je na okolnost da je izvršio isporuku i montažu opreme te uredno obavio radove iz utuženih računa predložio izvesti i dokaz saslušanjem svog djelatnika Borisa Lukšića, dok je tuženik u odnosu na svoje navode da tužitelj nije uredno i u cijelosti izveo radove za koje potražuje plaćanje po utuženim računima predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka D. K., a koje dokazne prijedloge je sud prihvatio.

15. Svjedok B. L., suprug tužiteljice, u svom iskazu danom na ročištu od 17.05.2022. u bitnom je naveo da je zaposlenik tužitelja već desetak godina te da je radove koji su navedeni u utuženim računima tužitelj obavio za tuženika. Dakle, da se radilo o radovima popravke klima uređaja – fen colera, koji da su bili demontirani pa ih je tužitelj ponovno montirao u prostoriji pokraj bazena, zatim o radovima popravka solara na krovu, na kojem su cijevi popucale od leda pa da ih je bilo potrebno popraviti i zavariti. Naveo je da je tužitelj obavio i sve ostale radove koji su navedeni u utuženim računima. Svi ti radovi da su obavljeni u objektu tuženika, odnosno u zgradi hotela I. u B. Po njegovim saznanjima, tuženik da nikada nije prigovarao kvaliteti izvršenih radova i isporučene robe. Radove iz utuženih računa da su obavljali on i njegov kolega prezimena L. Svjedok je naveo i da je tužitelj s tuženikom, odnosno s gospodinom Dujmovićem bio u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji te da su i prije radova iz utuženih računa, dakle ranijih godina na istom objektu vršili popravke. Predmetne radove tužitelj da je obavio na traženje gospodina D., a nakon što je prethodno između stranaka dogovorena cijena popravka. Iskazao je i da se o izvršenim radovima nije sastavljao posebni pisani zapisnik, ali da su se potpisivale otpremnice. Naveo je da poznaje D. K., ali da s njim nikad nije zajedno bio u objektu H. I., a isto tako da mu nisu poznati bilo kakvi pozivi službenika iz G. osiguranja radi dovršenja radova na predmetnom objektu.

16. Svjedok D. K. je, na ročištu održanom 28.06.2022., iskazao da je u razdoblju od 2014. do 2020. bio zaposlenik G. osiguranje d.d., poslovnica S. na otoku B. te da se sjeća da ga je u jesen ili zimu 2018. kontaktirao gospodin I. D., navodeći da bi prijavio štetu koja se treba podmiriti iz osiguranja. H. I. u B., a koji je u vlasništvu tuženika, u to vrijeme da je imao policu osiguranja imovine kod G. osiguranja d.d., koja polica se odnosila na dizalicu topline i njene dijelove. Svjedok je istakao da nije bio zaposlen u odjelu šteta, već da su navedenu prijavu štete vezano za H. I. obrađivali njegove kolege A. Š. i T. I., dok da je on tu dvojicu kolega samo prevezao automobilom od S. do B. Svjedok je naveo da osobno nije pregledavao bilo kakvu štetu niti da je u tome sudjelovao. Iz razgovora s navedenom dvojicom kolega da se prisjeća kako su isti na povratku kazali kako od priznanja štete neće biti ništa, jer da po računu za popravak koji im je dao gospodin D. nije ništa popravljeno. Međutim, on da ne zna o kojem se to točno računu i čijem računu radilo. Naveo je i da osim prvog razgovora nije više komunicirao s gospodinom D., a niti s tužiteljicom te da mu nije poznat njihov poslovni odnos. U vezi tuženikove prijave štete G. osiguranju d.d., on da ni na koji način nije kontaktirao ili komunicirao s tužiteljicom ili njezinim djelatnicima. Sjeća se da je postupak odlučivanja o zahtjevu tuženika za naknadu štete u konačnici odbijen.

17. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog dokaza zasebno tako i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok prigovori tuženika kojima isti osporava potraživanje tužitelja nisu osnovani.

18. S tim u svezi, prije svega je potrebno istaknuti da je tuženik sve utužene račune tužitelja uredno knjižio u svojim poslovnim knjigama te da se stanje potraživanja i dugovanja u poslovnim knjigama stranaka u potpunosti slaže. Dakle, prema tom stanju u poslovnim knjigama stranaka, postoji evidentirano dugovanje tuženika prema tužitelju upravo u utuženom iznosu od 23.127,50 kn. Knjiženjem utuženih računa tužitelja u svojim poslovnim knjigama tuženik je, po ocjeni ovog suda, zapravo potvrdio vjerodostojnost tih računa, kako po osnovu tako i po visini. Tuženik je pravna osoba koja kao sudionik u obveznom odnosu treba u izvršenju obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa, dakle pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno pažnjom dobrog stručnjaka, sukladno odredbama članka 10. stavak 1. i 2. ZOO-a. To u konkretnom slučaju znači da je tuženik, a nakon što je zaprimio utužene račune tužitelja, trebao bez odgađanja reklamirati zaprimljene račune, ukoliko je isti smatrao da ti računi nisu osnovani. Međutim, tuženik ne dostavlja bilo kakve dokaze da bi tako postupio, već upravo suprotno, iz stanja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik te račune uredno knjižio u svojim poslovnim knjigama, a što znači da ih je kao osnovane i prihvatio.

19. U svezi tuženikovog prigovora da tužitelj nije uredno i u cijelosti izveo radove iz utuženih računa, a što bi se zapravo odnosilo na prigovore o nedostatcima izvedenih radova, potrebno je navesti da je u skladu s odredbama članaka 604. i 605. ZOO-a naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, a kod skrivenih nedostataka najkasnije u roku od mjesec dana od njihovog otkrivanja. Odredbama članaka 608. do 610. ZOO-a propisana su prava naručitelja kod postojanja nedostataka izvedenog djela. Tuženik tijekom ovog postupka nije dostavio bilo kakve pisane dokaze da je isti postupio u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama te da je uredno i na vrijeme obavijestio tužitelja o uočenim nedostacima na izvedenim radovima te tražio otklanjanje tih nedostataka, odnosno eventualno sniženje naknade (cijene) ili raskid ugovora. Takvo što nije se moglo utvrditi niti iz iskaza saslušanog svjedoka D. K., a kojeg je tuženik predložio saslušati upravo na te okolnosti, budući da je taj svjedok u svom iskazu naveo da mu poslovni odnos između stranaka nije poznat, da u istom ni na koji način nije sudjelovao niti da je obrađivao tuženikov zahtjev za naknadu štete upućen G. osiguranju d.d. Iako je svjedok iskazao da je iz razgovora s drugom dvojicom djelatnika osiguravajućeg društva saznao da tuženikov zahtjev prema osiguranju neće biti prihvaćen, jer da po računima nije ništa popravljeno, ističe se da je svjedok iskazao da mu nije poznato o kojim se to konkretno računima radi i čiji su to računi. Stoga, iz iskaza tog svjedoka ne proizlazi zaključak da je tuženik uredno i na vrijeme, sukladno naprijed navedenim odredbama ZOO-a, obavijestio tužitelja o bilo kakvim nedostatcima na izvedenim radovima. S tim u svezi, ističe se da niti iz fotografija koje je tuženik dostavio uz podnesak od 22.11.2021. nije razvidno gdje su i kada te fotografije sačinjene pa se stoga ne može nedvojbeno zaključiti da bi se te fotografije odnosile upravo na radove iz utuženih računa tužitelja. Tuženik je tvrdio i da je nedostatke na izvedenim radovima tužitelja naknadno otklonio vodoinstalater iz Supetra, sa svojim materijalima, ali u odnosu na te svoje navode tuženik u spis nije dostavio bilo kakve dokaze u vidu ponude, računa ili bilo kakve isprave iz kojih bi proizlazila osnovanost takvih navoda tuženika, a niti je tu osobu predložio saslušati u svojstvu svjedoka.

20. S druge strane, svjedok B. L., djelatnik tužitelja, u svom iskazu je naveo da je on osobno obavljao predmetne radove na objektu H. I. u B. za tuženika te da su sva oprema i radovi iz tih računa uredno isporučeni odnosno obavljeni. Isto tako, iskazao je i da mu nije poznato da bi tuženik isticao bilo kakve prigovore tužitelju u vezi obavljenih radova. Iskaz svjedoka B. L., kao vjerodostojan, prihvaća i ovaj sud, budući da je taj iskaz u skladu s pisanim ispravama koje su stranke dostavile u spis. Upravo stoga, navode tuženika da tužitelj nije uredno i u cijelosti izvršio ugovorene radove, odnosno da su postojali bilo kakvi nedostaci na izvedenim radovima te da je tuženik o istima uredno i na vrijeme obavijestio tužitelja, sud je ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim, to pogotovo imajući u vidu da su svi utuženi računi uredno knjiženi u poslovnim knjigama tuženika.

21. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, sud je takav prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, prema odredbi članka 228. stavak 1. ZOO- a, međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Prema stavku 2. tog članka ZOO-a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad i uslugu. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora o prometu robe i usluga, to se stoga na predmetne tražbine ima primijeniti trogodišnji rok zastare iz članka 228. ZOO-a.

22. Tuženik je u svezi prigovora zastare tvrdio da su radovi ugovoreni i započeti sa radom u 2017., a čemu da je dokaz isplata računa od 25.07.2017. i 07.09.2017. u ukupnom iznosu od 5.080,00 kn. Međutim, kao što je to već naprijed navedeno, sukladno članku 228. stavak 2. ZOO-a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad i uslugu, a iz tuženikove salda račun kartice proizlazi da su oba tužiteljeva računa iz 2017. podmirena uplatom tuženika u 2017. te stoga ti računi, a što proizlazi i iz tužiteljeve konto kartice, nisu niti predmet ovog postupka. U prilog takvim tvrdnjama tuženika ne ide niti tužiteljeva ponuda broj 129 od 08.05.2017., koju je tuženik dostavio uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, jer iz te ponude nije razvidno da bi ista bila upućena upravo tuženiku, niti da bi se odnosila na utužene radove, a sama ponuda nije potpisana od strane tuženika, već je ista potpisana i pečatirana od strane ugostiteljskog obrta H. I., vl. I. D., B.

23. Dakle, iz dostavljenog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i spisu priloženih utuženih računa tužitelja, razvidno je da se radi o potraživanju iz računa koji su ispostavljeni u 2018. te da su dva najstarija računa tužitelja br. 46-1-1 i br. 47-1-1 dospjeli na naplatu 19. travnja 2018., dok su svi ostali računi izdani i dospjeli na naplatu nakon toga. Uzimajući u obzir da je ovaj postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku dana 8. travnja 2021., a kojim podnošenjem prijedloga je zastara prekinuta u skladu s odredbama članka 241. ZOO-a, to je stoga očito da od dospijeća na plaćanje najstarijeg tužiteljevog utuženog računa pa do pokretanja ovog postupka nije protekao trogodišnji rok zastare iz članka 228. ZOO-a, a slijedom čega je i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine neosnovan.

24. U odnosu na tuženikove prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, sud je takve prigovore također ocijenio neosnovanim, budući da je iz stanja u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika, kao uostalom i iz navoda iz podnesaka tuženika razvidno da tuženik niti ne osporava da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju kojeg je tužitelj izdao predmetne račune, a koje račune je tuženik uredno knjižio u svojim poslovnim knjigama. Stoga tužitelj kao isporučitelj robe i izvršitelj usluga iz predmetnih računa s pravom potražuje od tuženika kao primatelja robe odnosno naručitelja radova isplatu utuženog iznosa.

25. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. S obzirom da tuženik nije dokazao da je tužitelju u cijelosti podmirio cijenu odnosno naknadu za isporučenu robu i izvršene radove po utuženim računima, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 23.127,50 kn trebalo usvojiti, a sve sukladno odredbama članka 376. stavak 1. i članka 590. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a.

26. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, isti je dužan tužitelju na dosuđeni iznos glavnice tražbine platiti i zakonske zatezne kamate, a sve sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Iz konto kartice tužitelja i priloženih računa, razvidno je da je posljednji utuženi račun br. 97/1/1 dospio na naplatu 5. srpnja 2018., dok su ostali računi dospjeli ranije. S obzirom da tužitelj plaćanje zateznih kamata potražuje od 4. rujna 2018., dakle kasnije od dospijeća utuženih računa, to su stoga tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine i priznate od tog zatraženog datuma. U konkretnom slučaju radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora pa stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate po višoj stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za odnose iz takvih ugovora.

27. Radi navedenog, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.127,50 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

28. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 kn, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke naknade u iznosu od 150,00 kn (u koji je uključen i predujam te naknade od 25,00 kn) te dokumentiranog javnobilježničkog troška u iznosu od 50,00 kn, s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 50,00 kn, sukladno odredbama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT), sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

29. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbama članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi OT-a te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 23.127,50 kn. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

31. Tužitelju je kao osnovan priznat trošak za sastav podneska od 03.11.2021., kojim se očitovao na navode iz prigovora tuženika, u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 29.03.2022., 17.05.2022. i 28.06.2022. u iznosu od po 1.000,00 kn za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 581,00 kn, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi. U vezi popisanog troška za sastav tužbe, ističe se da ovaj postupak nije započet tužbom, već podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, a odlučujući o troškovima ovršnog postupka sud je tužitelju priznao trošak sastava prijedloga za ovrhu upravo u iznosu od 1.000,00 kn, koji je sadržan u točki I. izreke ove presude.

32. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.581,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

33. Na kraju, napominje se da su novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude u kunama iskazani i u eurima, preračunavanjem po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro, sve to sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke o dvojnim iskazivanjem novčane vrijednosti koje je obavezno od 5. rujna 2022.

U Splitu 22. rujna 2022.

Sudac

Paško Bačić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis