Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 11 Gž-1194/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz D. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 379/2015-77 od 25. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-379/2015-77 od 25. travnja 2022. u dijelu donesenom u obliku presude.
r i j e š i o j e
I. Navedena prvostupanjska odluka donesena u obliku rješenja nije bila predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:
"I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužitelju I. P. iznos od 90.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenoga 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 135.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."
1.1. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja (toč. I. izreke) utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos od 44.000,00 kn, dok je u toč. II. izreke odbačen zahtjev tuženika od 22. studenoga 2021. za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio.
2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju tužitelj i tuženik. 2.1. Tužitelj pobija presudu u toč. II. izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu u toč. II. izreke na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da žalbu prihvati i ukine presudu u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da tužitelja odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
2.3. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Kako niti tužitelj niti tuženik ne pobijaju prvostupanjsku odluku u dijelu donesenom u obliku rješenja, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove odluke donesene u obliku rješenja.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja konačno postavljen u podnesku od 28. travnja 2021., kojim od tuženika zahtijeva naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih boli uslijed smrti bliske osobe (otac tužitelja S. P. zadobio je u prometnoj nezgodi koja se desila 25. listopada 2013. oko 19,00 sati teške tjelesne ozljede opasne po život od kojih je preminuo dva dana kasnije (27. listopada 2013.) u iznosu od 225.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenoga 2013. do isplate, uz naknadu troškova postupka.
5.1. Nakon što je konstatirao da u ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, dok je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnova i visina tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud nakon ocjene provedenih dokaza utvrđuje ove odlučne činjenice:
- da je 25. listopada 2013. oko 19.00 sati u R. došlo do prometne nesreće na način da je Ž. Š. (osiguranica tuženika) upravljala osobnim vozilom reg. ozn. ... krećući se kolnikom Z. ceste kroz navedeno mjestu u smjeru jugoistoka te dolaskom do raskrižja Z. ulice s kolnikom odvojka autoceste A3 nije obratila pozornost na pješaka koji se nalazio na kolniku uslijed čega je prednjim desnim vrhom svojeg vozila naletjela na prednju desnu stranu tijela pješaka S. P. koji se nalazio na zapadnom prometnom traku kolnika Z. ulice prednjim dijelom tijela okrenut u smjeru sjeverozapada, odnosno u suprotnom smjeru od nailaska njezinog vozila te je uslijed siline udara gornjim dijelom tijela u rotaciji nabačen na prednji desni dovratni stup vozila i potom odbačen na travnati teren uz zapadni rub kolnika Z. ceste, a uslijed čega je S. P. zadobio teške tjelesne ozljede navedene u nalazu i mišljenju dr. V. P., od kojih je 27. listopada 2013. preminuo,
- da tuženik neosnovano prigovara postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i smrti S. P. jer je iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. V. P. utvrđeno suprotno, odnosno utvrđeno je da postoji uzročno- posljedična veza između stradavanja S. P. u prometnoj nezgodi i smrtnog ishoda koji je nastupio 27. listopada 2013. u 13.40 sati u K. S. m.,
- da je primarni kontakt uspostavljen između prednjeg desnog vrha vozila osiguranice tuženika i desne noge prednika tužitelja i da se mjesto naleta nalazilo na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo na oko 5 m ispred položaja odbačenog tijela te oko 0,8 m daleko od desnog ruba kolnika,
- da se u trenutku naleta vozilo kretalo brzinom od 40-45 km/h, praktički sredinom širine pripadajuće trake, a da se prednik tužitelja kao pješak kretao kolnikom uz sebi lijevi rub na 0,8 m daleko od tog ruba u režimu normalnog hoda osobe starosne dobi 70-80 godina i da je u trenutku naleta prednjom stranom tijela bio okrenut dolazećem vozilu pri čemu se desna strana tijela nalazila unutar, a lijeva izvan gabarita vozila,
- da je osiguranica tuženika na opasnost imala zakašnjelu reakciju te bi ona, da je pravodobno reagirala intenzivnim kočenjem ili pomicanjem vozila do središnje prometne trake, nalet izbjegla pri brzini ne većoj od 63 km/h, odnosno nalet bi izbjegla i pri brzini ograničenja od 50 km/h,
- da se prednik tužitelja kao pješak kretao kolnikom u tamnoj odjeći, a da je bio svjetlosno označen (ili imao odjeću s reflektirajućim materijalom) omogućio bi osiguranici tuženika da ga ranije uoči i izbjegne nalet,
- da je sud sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, pa osiguranica tuženika imajući u vidu kaznenu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-974/2015 te činjenicu da je vozilo u pokretu opasna stvar, sukladno odredbi čl. 1063. st. 1. i čl. 1064. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) odgovorna za nastanak štetnog događaja,
- da je osiguranica tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja postupila suprotno odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08; 48/10; 74/11; 80/13 i 158/13; dalje: ZSPC) jer nije obratila pozornost na kretanje S. P. koji se kao pješak kretao po kolniku svojom lijevom stranom kolnika na dijelu gdje nije postojao nogostup ili druga površna određena odnosno prikladna za kretanje pješaka i da je na opasnost imala zakašnjelu reakciju, a da je pravodobno reagirala intenzivnim kočenjem ili pomicanjem vozila do središnje prometne trake nalet bi izbjegla pri brzini ne većoj od 63 km/h, odnosno nalet bi izbjegla i pri brzini ograničenja od 50 km/h, kao i pri brzini kojom se kretala od 40-45 km/h,
- da imajući u vidu i da je automobil u pokretu opasna stvar, osiguranica tuženika odgovorna za nastanak štetnog događaja u omjeru od 80%,
- da je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja jer se u pripitom stanju s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 0,94 g/kg kao pješak suprotno odredbi čl. 125. st. 2. ZSPC-a kretao kolnikom na 0,8 m daleko od ruba istog u tamnoj odjeći, a isti bi, da je bio svjetlosno označen (ili imao odjeću s reflektirajućom materijom) omogućio osiguranici tuženika da ga ranije uoči i izbjegne nalet, pa je doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%,
- da je tužitelj član uže obitelji (sin) S. P., tako od sukladno odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO-a ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete uslijed njegove smrti,
- da kod odmjeravanja naknade neimovinske štete za duševne boli koje tužitelj trpi zbog smrti oca, valja imati u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, i to dob S. P. (rođen 1940.), način njegovog stradavanja, dob tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja, kao i činjenicu da je S. P. prije smrti bio smješten u C., da je pokopan na trošak G. Z. po minimalnom socijalnom standardu te posebno činjenicu da tužitelj i njegov otac nisu bili u kontaktu više od 20 godina,
- da je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da se nisu posjećivali te da na neki način i nije imao oca, ali da također valja uzeti u obzir i da je uslijed smrti S. P. onemogućeno eventualno popravljanje odnosa između njega i tužitelja,
- da je sud kod odmjeravanja naknade neimovinske štete imao u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednica održanih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a koje pravno shvaćanje se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od 15. lipnja 2020.
5.2. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelju je odmjerena naknada za duševne boli koje trpi zbog smrti oca u iznosu od 112.500,00 kn, što umanjeno za doprinos njegovog prednika nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% iznosi 90.000,00 kn, dok je s ostatkom od 135.000,00 kn odbijen.
6. U ovom stadiju postupka između parničnih stranaka (više) nije sporno da se je 25. listopada 2013. dogodio štetni događaj (prometna nezgoda) u kojoj je kao pješak teško stradao S. P. (otac tužitelja), koji je dva dana kasnije preminuo uslijed pretrpljenih ozljeda.
6.1. Tužitelj i tuženik u podnesenim žalbama, svaki u okviru svoje pravne pozicije i interesa, pobijaju zaključke prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti (doprinos S. P. nastanku štetnog događaja) i opravdanosti dosude pravične novčane naknade s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, a u svakom slučaju visine dosuđene pravične novčane naknade, pa će ovaj sud ispitati prvostupanjsku presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga.
6.2. Prije svega, ovaj sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se pobijana presuda u cijelosti može ispitati, a svoju je odluku, kako u dosuđenom, tako i u odbijajućem dijelu, prvostupanjski sud obrazložio jasnim, nedvosmislenim, relevantnim i valjanim razlozima. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. U odnosu na žalbe tužitelja i tuženika u dijelu u kojem pobijaju zaključak prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti (doprinosu S. P. nastanku prometne nezgode).
7.1. Pobijajući presudu u ovome dijelu tužitelj tvrdi da se u nalazu i mišljenju prometnog vještaka P. T., koji je vještačio u ovom parničnom postupku, kao i nalazu prometnog vještaka S. H., koji je nalaz i mišljenje dao u kaznenom predmetu, nigdje ne navodi da bi okolnost da je oštećenik kritične zgode bio pod utjecajem alkohola na bilo koji način utjecala na nastanak prometne nezgode, pa se eventualni doprinos S. P. može promatrati samo s aspekta da li se on kretao na siguran način i na primjerenoj udaljenosti od ruba kolnika. Tvrdi da je zaključak prvostupanjskog suda o tome da se doprinos S. P. ogleda u činjenici da se on kretao na 0,8 metara od ruba kolnika odnosno da se previše odmaknuo od ruba samog kolnika, što je suprotno nalazu i mišljenju prometnih vještaka P. T. i S. H.. Nadalje, tvrdi da okolnost da je S. P. bio odjeven u tamnu odjeću ni na koji način nije utjecala niti mogla doprinijeti nastanku prometne nezgode jer je mjesto kontakta oštećenika i vozila bilo točno ispod javne rasvjete na dobro osvijetljenom pojasu, pa da zaključak prvostupanjskog suda o doprinosu oštećenika u nastanku prometne nezgode od 20% nije osnovan i ne proizlazi iz provedenih dokaza.
7.2. Pobijajući presudu u ovome dijelu tuženik navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice, konkretno da se je prednik tužitelja kretao kolnikom, da je bio alkoholiziran s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 0,94 g/kg (u mokraći 2,02 g/kg), da je bio u tamnoj odjeći, što upućuje na znatno veći doprinos nastalom štetnom događaju prednika tužitelja od onoga koji je utvrđen.
7.3. U odnosu na takve žalbene navode, valja najprije reći da se tužitelj neosnovano poziva na nalaz i mišljenje prometnog vještaka S. H., kojeg je dao u kaznenom predmetu, dok je odlučne činjenice u ovom predmetu prvostupanjski sud pravilno utvrdio iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka P. T. Nastavno, žalbena tvrdnja tužitelja da je udaljenost kojom se prednik tužitelja kretao od ruba kolnika evidentno bila manja od 0,8 metara suprotna nalazu i mišljenju prometnog vještaka P. T. koji je utvrdio da se prednik tužitelja kretao na oko 0,8 metara od ruba kolnika, što ne znači da se on kretao na evidentno manjoj udaljenosti, kako to tvrdi tužitelj, već se mogao kretati i na većoj udaljenosti od 0,8 metara od ruba kolnika, pa niti tužitelj, niti tuženik, žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je osiguranica tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja postupila protivno odredbi čl. 38. st. 1. ZSPC-a jer nije obratila pozornost na kretanje prednika tužitelja koji se kao pješak kretao po kolniku svojom lijevom stranom kolnika na dijelu gdje nije postojao nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, a pored toga je na opasnost imala zakašnjelu reakciju jer da je pravodobno reagirala intenzivnim kočenjem ili pomicanjem vozila od središnje trake nalet bi izbjegla na brzini ne većoj od 63 km/h, odnosno nalet bi izbjegla i pri brzini ograničenja od 50 km/h, kao i pri brzini kojom se kretala (40 do 45 km/h). Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja jer se u pripitom stanju kao pješak suprotno odredbi čl. 125. st. 2. ZSPC-a kretao kolnikom na 0,8 metara daleko od ruba kolnika u tamnoj odjeći, a on bi da je bio svjetlosno označen (i imao odjeću s reflektirajućim materijalom) omogućio osiguranici tuženika da ga ranije uoči i izbjegne nalet. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je na taj način prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, dok je doprinos osiguranice tuženika 80%, pa je u ovom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo.
8. U odnosu na žalbe tužitelja i tuženika u dijelu u kojem oni pobijaju opravdanost dosude pravične novčane naknade s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, kao i njenu visinu.
8.1. Pobijajući presudu u ovome dijelu tužitelj tvrdi da nije jasno na čemu se temelji ocjena prvostupanjskog suda o subjektivnosti iskaza svjedoka A. T., M. B. i Z. P., s obzirom da te iskaze nije konfrontirao bilo kojem drugom personalnom i materijalnom dokazu koji bi upućivao da su ti svjedoci bili subjektivni ili da su govorili nešto što ne odgovara istini. Tužitelj se pita kojim bi to svjedocima, ako ne bliskim osobama i obiteljskim prijateljima, dokazao interakciju i njegove emocionalne odnose s ocem S. P. Tvrdi da je zaključak da on i njegov otac 20 godina nisu bili u kontaktu u proturječnosti s provedenim dokazima.
8.2. Pobijajući presudu u ovome dijelu tuženik navodi da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza (javnih isprava i iskaza tužitelja) pravilno utvrdio da tužitelj nije bio u kontaktu sa svojim pok. ocem više od 20 godina. U nastavku žalbe tuženik djelomično reproducira sadržaj isprava iz spisa i tvrdi da je prvostupanjski sud nezakonito postupio kada je tužitelju odmjerio naknadu za duševne boli zbog smrti oca u iznosu od 112.500,00 kn, bez obzira na utvrđenu činjenicu kako s ocem nije bio u kontaktu više od 20 godina, uz razlog da je uslijed smrti S. P. onemogućeno eventualno popravljanje odnosa između njega i tužitelja, jer nije bilo nikakvih indicija za mogućnost popravljanja tih odnosa. Naglašava da su težnje i cilj tužitelja vezane za naknadu štete razvidne i iz njegovog ponašanja u vezi pokušaja ostvarenja nepripadajuće naknade imovinske štete od tuženika i da je bilo neuobičajeno da je tužitelj, s obzirom da je imao punomoćnika (odvjetnika) tijekom cijelog parničnog postupka našao vremena da prisustvuje osobno gotovo svakom ročištu.
8.3. Žalbenim navodima niti tužitelj niti tuženik nisu doveli u sumnju odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj član uže obitelji (sin) S. P., pa sukladno odredbi čl. 1101 . st. 1. ZOO-a ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete uslijed njegove smrti. Prvostupanjski sud kod odmjeravanja naknade neimovinske štete za duševne boli koje tužitelj trpi zbog smrti oca ima u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a koje opisuje u toč. 50. obrazloženja presude. Prije svega, nije osnovana žalbena tvrdnja tužitelja da je zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužitelj i njegov otac nisu bili u kontaktu 20 godina u proturječnosti s iskazima saslušanih svjedoka, jer prema ocjeni ovoga suda nije odlučno da je sud iskaze svjedoka M. B., A. T. i Z. P. ocijenio subjektivnim. Naime, iskazi tih svjedoka u proturječnosti su s iskazom samog tužitelja koji je potvrdio da se on i njegov otac nisu posjećivali i da nisu bili u kontaktu više od 20 godina, a nema nikakve sumnje da su upravo tužitelju najbolje poznate činjenice u vezi kontakta sa svojim ocem. Također, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud kod odmjeravanja naknade uzeo u obzirom činjenicu da je uslijed smrti S. P. onemogućeno eventualno popravljanje odnosa između njega i tužitelja. Tuženik u žalbi neosnovano osporava da nije bilo nikakvih indicija za mogućnost popravljanja odnosa između tužitelja i njegovog oca, jer je odlučno da nije bilo nikakvih zapreka za popravljanje tih odnosa, a životno je da su ljudi u kasnijem životnom dobu skloni popraviti svoje odnose, kakvi god oni dotad bili. Također, niti okolnost da je tužitelj neopravdano tražio i naknadu imovinske štete ne predstavlja zapreku za potraživanje neimovinske štete zbog smrti oca, dok nije jasno zbog čega se tuženik u žalbi poziva na okolnost da je tužitelj prisustvovao sudskim ročištima, obzirom da je on kao stranka u postupku, izvan svake sumnje, bio ovlašten aktivno sudjelovati u postupku, pa tako i prisustvovati ročištima, neovisno o tome da je bio zastupan po punomoćniku (odvjetniku). Zbog navedenog dosudom naknade neimovinske štete u iznosu od 90.000,00 kn te odbijanjem zahtjeva u daljnjem iznosu od 135.000,00 kn prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalnog pravo te nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju niti tužitelj niti tuženik u žalbama posebno ne pobijaju.
10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke. Stoga je odlučeno kao u ovoj drugostupanjskoj odluci u dijelu donesenom u obliku presude.
11. Parnične stranke nisu uspjele u žalbenom stadiju postupka pa su primjenom propisa čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijeni njihovi zahtjevi za naknadu troškova u tom dijelu postupka te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove odluke donesene u obliku rješenja.
U Varaždinu 22. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun v.r.
