Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-1245/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. H., OIB: …, iz P., koju zastupa punomoćnica L. M., odvjetnica u P., protiv tuženice A. b. d.d., OIB: …, Z., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-446/20-13 od 3. kolovoza 2021., ispravljene rješenjem istoga suda od 19. svibnja 2022. broj P-446/20-25, u sjednici vijeća 22. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe tuženice i tužiteljice te se ukida presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-446/20-13 od 3. kolovoza 2021. koja je ispravljena rješenjem istoga suda od 19. svibnja 2022. broj P-446/20-25 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.8.2. Ugovora o kreditu broj 326- 16/2008 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15.02.2008.god., a koja glasi:

« U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, B. je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d. » pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 21.043,38 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče o 12.07.2011.god. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 01.08.2015.god., te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od dana 3. kolovoza 2021. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

1.1. Presuda je ispravljena u uvodu u naznaci adrese tužiteljice rješenjem od 19. svibnja 2022. broj P-446/20-25.

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pod toč. III. izreke u odluci o troškovima postupka, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i dosuditi tužiteljici daljnji trošak od 2.500,00 kn.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

5. Žalbe tuženice i tužiteljice su osnovane.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 8.2. Ugovora o kreditu br. 326-16/2008 od 15. veljače 2008. kojim je ugovoreno pravo tuženice da u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita zaračuna naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d., da navedena ugovorna odredba ne proizvodi pravne učinke između ugovornih strana i zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove iznosa od 21.043,38 kn koji je isplaćen tuženici s osnova naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita.

7. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je između tužiteljice J. H. kao korisnice kredita i pravnog prednika tuženice H. A.-A.-B. d.d. sklopljen Ugovor o kreditu br. 326-16/2008 od 15. veljače 2008. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim je u čl. 8. ugovoreno pravo korisnika kredita izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed i ovlaštenje tuženice u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknada H. A.-A.-B. d.d. (pravni prednik tuženice);

- da je tužiteljica 11. srpnja 2011. prijevremeno otplatila kredit i isplatila tuženici naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu od 21.043,38 kn;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je od djelatnika tuženice bilo upućena pribaviti određenu dokumentaciju, da joj nije objašnjeno da u slučaju prijevremene otplate kredita postoji obveza plaćanja naknade niti o čemu ona ovisi, te da je prilikom prijevremene otplate da bi mogla kredit zatvoriti prema zahtjevu tuženice platila naknadu u iznosu od 21.043,38 kn, a da iz iskaza svjedoka A. B., koji je u vrijeme sklapanja Ugovora bio zaposlen kao kreditni referent, proizlazi da nije postojala obveza pojašnjavati klijentu svaku pojedinu odredbu pa tako niti o ugovorenoj naknadi za prijevremeni raskid, već samo ukoliko klijent sam pokaže interes za tim, a da je klijent pitao za visinu naknade bilo bi mu odgovoreno da se ona određuje prema tarifi banke i ovisi o glavnici koja postoji u trenutku zatvaranja.

8. Na temelju navedenog prvostupanjski sud navodi da je čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (st. 2.), te da je korisnik kredita u tom slučaju dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio (st. 3.), a da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (st. 4.), iz čega proizlazi da je navedenom zakonskom odredbom propisano pravo korisnika kredita vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje i obveza korisnika kredita naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita stvarno pretrpio. Polazeći od čl. 8. Ugovora kojim je ugovoreno pravo korisnika kredita prijevremeno otplatiti kredit i pravo banke naplatiti naknadu dok nije navedeno što naknada obuhvaća niti koliko iznosi, a da tuženica nije dokazala da bi joj prijevremenim zatvaranjem kredita nastala ikakva šteta, prvostupanjski sud zaključuje da naknada predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamate koju bi banka trebala dobiti do kraja trajanja ugovornog razdoblja, što potvrđuje činjenica da je visina naknade postotno vezana za glavnicu neotplaćenog kredita (prema iskazu svjedoka Blaževića), te je ista po ocjeni suda ništetna temeljem čl. 322. ZOO-a jer je protivna čl. 1024. st. 4. ZOO-a i čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Zaključno sud se poziva na presudu Suda Europske unije od 30. travnja 2014. broj C-26/13 u kojoj je izraženo stajalište da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti razumljiva samo gramatički nego mu moraju biti objašnjeni razlozi na temelju potpune i razumljive obavijesti da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje proizlaze za njega iz ugovora. Radi toga navedenu ugovornu odredbu sud ocjenjuje ništetnom, a posljedično tome osnovanim i zahtjev za povrat isplaćene naknade za prijevremeni raskid od 21.043,38 kn, sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2011. koja se temelji na čl. 1115. ZOO-a.

9. U žalbi tuženica ističe da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na prigovor zastare koji je istakla tijekom postupka, ukazujući da je od plaćanja naknade za prijevremeni raskid prošlo 9 godina, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a. Navedena bitna povreda počinjena je i iz razloga jer sud nije utvrdio da li se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo i uzrokuje li navedena odredba protivno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S tim u vezi smatra da je sud bio dužan uzeti u obzir da tuženica prilikom prijevremene otplate kredita trpi štetu jer ima određene troškove, radi čega je i ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita koja predstavlja unaprijed ugovorenu "naknadu štete i troškova". Tuženica prethodno mora osigurati novac koji će pozajmiti i to putem depozita štediša, zajmom ili zaduživanjem na financijskom tržištu na koji plaća kamatu, a od prijevremene otplate kredita nema istu mogućnost vratiti novac koji je prethodno osigurala da bi kredit isplatila, čime joj nastaje šteta jer i dalje plaća kamate zajmodavcima (štedišama, dioničarima, kreditorima na financijskom tržištu). U vezi nastanka i visine štete predloženo je saslušanje svjedoka M. B., izvršnog direktora riznice i T. J., voditeljice administracije kredita i financijsko vještačenje, koje dokaze sud nije proveo čime je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. U vezi svega navedeno osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava.

10. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom se nije izjasnio o istaknutom prigovoru zastare, a niti je iznio dostatne razloge o ništetnosti ugovorene naknade iz čl. 8.2. Ugovora. Počinio je i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer nije proveo dokaze radi utvrđivanja visine štete za koju tuženica tvrdi da je pretrpjela zbog prijevremene otplate kredita, čime je onemogućio tuženicu u raspravljanju o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva. Zbog navedenog i činjenično stanje nije raspravljeno u dovoljnoj mjeri da bi ovaj sud bio u mogućnosti ocijeniti zakonitost presude sa stajališta pravilne primjene materijalnog prava.

11. Točni su navodi tuženice da pravo na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita nije u protivnosti s odredbom čl. 1024. ZOO-a koja propisuje pravo korisnika kredita vratiti kredit prije roka određenog za vraćanje i naknaditi štetu ako je davatelj kredita štetu pretrpio, a niti je ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita samo po sebi ništavo.

12. Tužiteljica činjenično tvrdi da je navedena ugovorna odredba, koja nije bila predmetom pregovaranja i na čiji sadržaj nije imala utjecaja, neodređena i neodrediva jer u trenutku sklapanja ugovora nije upoznata s parametrima odlučnim za njezinu primjenu i da je protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu u smislu čl. 96. i 98. (Narodne novine br. 79/07., u daljnjem tekstu: ZZP) pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i primjenom čl. 102. ZZP-a ništetnoj ugovornoj odredbi.

12.1. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je formulacija odredbe iz čl. 8.2. Ugovora sastavljena od tuženice i da stranke o istoj nisu pregovarale niti je tužiteljica imala utjecaja na njezin sadržaj, obzirom to nedvojbeno potvrđuje iskaz svjedoka A. B., te je pravilno i daljnje utvrđenje da način na koji je ugovorena ne može biti razumljiv prosječnom potrošaču jer osim što je podložna jednostranim promjenama tuženice, njome je potrošač (tužiteljica) stavljena u poziciju platiti naknadu za koju ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, time da tuženica u spis nije dostavila Odluku koja je važila u vrijeme sklapanja Ugovora nego Izvadak iz Odluke o naknadama koja se primjenjuje od 5. lipnja 2011., odnosno koja se primjenjivala na dan prijevremene otplate kredita (list 112-116).

12.2. Međutim, u obrazloženju presude u potpunosti su izostali razlozi o odlučnoj činjenici je li ta ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana protivno načelu savjesnosti i poštenja na štetu potrošača (tužiteljice), a što ovisi o utvrđenju (i) je li tuženica imala štetu/troškove uzrokovane prijevremenom otplatom kredita. Identično pravno stajalište izrazio je ovaj sud u odluci broj Gž-382/2020-2 od 25. kolovoza 2020., a o navedenom je 5. studenog 2020. na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova s predstavnicima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojen Zaključak broj: Su IV-308/2020 u kojem je navedeno:

„Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo“. Odredba čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15., 14/19.) na koju se poziva citirani Zaključak identična je odredbi čl. 96. ZZP-a važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora na koju se tužiteljica poziva u tužbi.

13. Radi utvrđenja da je tuženici nastala šteta i da je imala troškove vezane uz prijevremenu otplatu kredita predloženo je saslušanje svjedoka i financijsko vještačenje, koje dokaze je sud odbio provesti a da nije iznio razloge odbijanja, dok je na kraju zaključio da tuženica nije dokazala da joj je nastala šteta. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je tuženicu onemogućio u dokazivanju činjenica kojima osporava osnovanost zahtjeva, a obzirom je u toj situaciji istodobno zaključio da tuženica nije dokazala da joj je šteta nastala počinjena je i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje povrede tuženica osnovano ukazuje u žalbenim navodima.

14. Pritom valja ukazati da se naknada za prijevremenu otplatu kredita ne može smatrati ugovorenim iznosom naknade štete iz čl. 345. st. 3. ZOO-a koji propisuje da je pravovaljana odredba ugovora kojom se određuje najviši iznos naknade, ako tako određeni iznos nije u očitom nerazmjeru sa štetom i ako za određeni slučaj nije što drugo zakonom određeno. Prijevremenom otplatom kredita tužiteljica nije povrijedila ugovorne odredbe na način da obvezu ne bi ispunila ili da bi zakasnila s njezinim ispunjenjem, nego je iskoristila zakonsko pravo propisano posebnim odredbama iz čl. 1024. st. 2. ZOO-a i čl. 79. st. 1. ZZP-a, ali i općom odredbom o pravu na prijevremeno ispunjenje novčane obveze iz čl. 25. ZOO-a. Isto tako u vezi žalbenih navoda kojima tuženica ističe da Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09.) propisuje pravo vjerovnika na isplatu naknade u slučaju prijevremene otplate kredita, valja ukazati kako odredba čl. 16. propisuje da u slučaju prijevremene otplate kredita vjerovnik ima pravo na pravednu i objektivnu naknadu za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom kredita, pod uvjetom da je kredit prijevremeno otplaćen u razdoblju tijekom kojega se primjenjivala fiksna kamatna stopa (st. 2.), te da se naknada iz st. 2. ovoga članka ne plaća ako se otplata izvršava prema ugovoru o osiguranju koje je jamstvo otplate kredita, ako se radi o dopuštenom prekoračenju ili ako je kredit otplaćen u razdoblju tijekom kojega nije određena fiksna kamatna stopa (st. 3.), što bi u konkretnom slučaju značilo (kada bi se navedena odredba primjenjivala) da tuženica ne bi imala pravo na naknadu za prijevremenu otplatu kredita jer je kredit osiguran fiducijarnim vlasništvom te je otplaćen u razdoblju tijekom kojeg nije određena fiksna kamatna stopa (čl. 6. Ugovora).

15. Obzirom na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka uslijed kojih je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, ovaj sud je prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a slijedom prihvaćanja žalbe tuženice prihvaćena je i žalba tužiteljice kojom pobija odluku o troškovima postupka.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene bitne povrede na način da će omogućiti tuženici dokazivanje da joj je nastala šteta/troškovi u vezi prijevremene otplate kredita provođenjem predloženih dokaza, pri čemu provođenje dokaza mora biti određeno u odnosu na konkretan Ugovor i nastalu štetu/troškove u vezi konkretne prijevremene otplate tužiteljice (a ne općenito), nakon čega će u novoj presudi polazeći od činjenične osnove tužbe analizirati i ocijeniti sve dokaze kako to nalaže čl. 8. ZPP-a i utvrditi da li se naknada za prijevremenu otplatu dovodi u vezu sa stvarno nastalim troškovima/štetom tuženice u konkretnom slučaju, odgovoriti na prigovor zastare uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj: Su-IV-47/2020-2 o zastari restitucijskih zahtjeva na temelju ništetne odredbe, te o svim odlučnim činjenicama iznijeti jasne i određene razloge koji će imati uporišta u sadržaju provedenih dokaza, da bi ovaj sud mogao ocijeniti zakonitost presude u eventualno novom žalbenom postupku. Ujedno će odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 22. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek,v.r.