Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-972/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Alena Goluba kao člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača M. D. iz K. I., OIB: …, odlučujući o žalbi vjerovnika Ured, Z., protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Sp-56/2022-4 od 25. kolovoza 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Žalba vjerovnika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Sp-56/2022-4 od 25. kolovoza 2022. godine:

- potvrđuje u točki I. izreke rješenja,

- ukida u točkama II. i III. izreke a predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Sp-56/2022-4 od 25. kolovoza 2022. godine otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača M. D. iz K. I., OIB: … (točka 1. izreke); zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača M. D. iz K. I., OIB: … (točka I2. izreke); i oslobođen je potrošač M. D. iz K. I., OIB: … od preostalih obveza i to po osnova broj Povrv-1851/15 IZ.NA., izdavatelja Općinski sud, Općinski sud u Velikoj Gorici, Velika Gorica, vjerovnika Ured, Z., OIB: …, koja je zaprimljena u Financijskoj agenciji 01.07.2019., za namirenje glavnice u iznosu od 11.610,70 kn, kamate u iznosu od 18.424,33 kn, i troška u iznosu od 9.878,22 kn (točka 3. izreke).

2.) Protiv navedene odluke žalbu izjavljuje vjerovnik Ured, Z., zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19. – dalje: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijano rješenje preinači odbacivanjem prijedloga za pokretanje jednostavnog postupka stečaja potrošača ili obustavom tog postupka, ili da ga ukine a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.) Žalba je djelomično osnovana.

5.) Pobijanu odluku sadržanu u točki 1. izreke rješenja sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl.79.a st.2. Zakona o stečaju potrošača (NN broj 100/15. i 67/18.

– dalje: ZSP), jer nalazi da su ispunjene pretpostavke propisane navedenom odredbom za provođenje postupka jednostavnog stečaja potrošača – budući je utvrdio da potrošač ima u vremenskom razdoblju duljem od tri godine evidentiranu neizvršenu novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, i to tražbinu po osnovi Povrv-1851/15 vjerovnika Ured, čija glavnica iznosi 11.610,70 kuna, te koja je Financijskoj agenciji podnesena 01. srpnja 2019. godine.

5.1.) Odluku sadržanu u točki 2. izreke rješenja sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl.79.g st.1. ZSP, jer nalazi utvrđenim da je imovina potrošača M. D. koja bi se mogla unovčiti manja od 10.000,00 kuna – budući da potrošač, na poziv Financijske agencije prije podnošenja prijedloga za pokretanje predmetnog postupka, nije podnio popis imovine u kojem slučaju se smatra da nema nikakve imovine, a vjerovnik po pozivu iz objavljenog oglasa od 21. veljače 2022. godine nije osporio popis imovine odnosno nije obavijestio sud o postojanju imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti niti je u tom pravcu sudu predložio ikakve dokaze.

5.2.) Odluku sadržanu u točki 3. izreke sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl.79.g st.4. ZSP, jer je tom odredbom propisano da će sud u rješenju o otvaranju i istovremenom zaključenju jednostavnog stečaja potrošača osloboditi potrošača od preostalih obveza o odnosu na osnove i vjerovnike iz čl.79.a ZSP.

6.) U sporenju zakonitosti navedenih odluka vjerovnik, u odnosu na čiju tražbinu je podnesen prijedlog za pokretanje predmetnog postupka jednostavnog stečaja potrošača, u suštini ističe:

- da u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za provođenje postupka jednostavnog stečaja potrošača iz čl.79.a st.2. ZSP, koje moraju biti kumulativno ispunjene, a u odnosu na osnovu žalitelja kao vjerovnika nije ispunjena jedna od pretpostavki iz navedene zakonske odredbe;

- da je sud primjenom odredbe čl.79.c st.2. u svezi čl.77. ZSP morao odbaciti prijedlog za provedbu postupka stečaja potrošača, jer tražbina vjerovnika po osnovi Povrv-1851/15 predstavlja regresno potraživanje naknade štete koju je potrošač prouzročio počinjenjem prekršaja (upravljao neosiguranim vozilom i pod utjecajem alkohola), a za takve tražbine ne može se voditi postupak jednostavnog stečaja potrošača niti se takve tražbine potrošač može osloboditi u tom postupku;

- da je pogrešan zaključak suda da potrošač ima imovinu manju od 10.000,00 kuna, jer potrošač M. D. nije dostavio popis svoje imovine iako je bio pozvan to učiniti, a ni sud nije provodio vanjsku provjeru radi utvrđivanja ima li potrošač kakve imovine i koje vrijednosti.

6.1.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje djelomično su pravno utemeljene, što će biti obrazloženo u nastavku ove odluke.

7.) Prije svega, neosnovane su žalbene tvrdnje kojima vjerovnik osporava postojanje pretpostavki iz čl.79.a ZSP, nužno potrebnih za provedbu postupka jednostavnog stečaja potrošača.

7.1.) Naime, naprijed navedenom odredbom je propisano, i to u st.1. da iznimno od odredbi članka 5. ovoga zakona, sud će prema odredbama ove glave zakona provesti stečajni postupak koji je ograničen na dio potrošačevih vjerovnika (jednostavni postupak stečaja potrošača); a u st.2. da se jednostavni postupak stečaja potrošača može provesti nad imovinom potrošača iz članka 4. stavaka 2. i 5. ovoga zakona ako:

- u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kuna s osnova glavnice;

- je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.

7.2.) Vjerovnik u žalbi jasno ne navodi koja to od navedene dvije pretpostavke za provedbu postupka jednostavnog stečaja potrošača u predmetnom slučaju ne bi bila ispunjena, to tim više što iz stanja predmetnog spisa proizlazi protivno od tih tvrdnji – tj. da su ispunjene obje pretpostavke iz odredbe čl.79.a st.2. ZSP, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja.

8.) Naime, pokretanje predmetnog postupka jednostavnog stečaja potrošača predloženo je samo glede jedne tražbine – tražbine žalitelja kao vjerovnika po osnovi Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Povrv-1851/15, podnesenoj Financijskoj agenciji na naplatu 01. srpnja 2019. godine. Temeljem te osnove vjerovnik je zatražio naplatu tražbine s osnova glavnice u iznosu od 11.610,70 kuna, s osnova kamata u iznosu od 18.424,33 kuna i s osnova parničnog troška u iznosu od 9.878,22 kune. Nadalje, imajući u vidu očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na dan 25. kolovoza 2022. godine, proizlazi da je navedena osnova i jedina evidentirana (aktivna) neizvršena osnova, jer je Financijska agencija dana 25. siječnja 2022. godine, dakle i prije podnošenja (17. veljača 2022.) prijedloga za pokretanje predmetnog postupka, izbrisala osnovu Ovrv-1419/09 istog vjerovnika podnesenu na naplatu dana 23. srpnja 2018. godine.

8.1.) Imajući u vidu naprijed navedeno te da je temeljem osnove Povrv-1851/15 zatražena naplate glavnice (11.610,70 kuna) koja je bitno manja od 20.000,00 kuna, a imajući pri tome u vidu i odredbu čl.79.a st.7. ZSP, tada je sasvim izvjesno da je prva od dviju pretpostavki iz st.2. potreban za provedbu predmetnog postupka ostvarena.

8.2.) Nadalje, iz već naprijed spomenutog očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje proizlazi da na dan donošenja (25. kolovoz 2022. godine) pobijane odluke, odnosno na dan otvaranja postupka jednostavnog stečaja potrošača, potrošač M. D. ima evidentirano ukupno 1308 dana blokade, što nesumnjivo predstavlja razdoblje dulje od tri godine, a što čini drugu pretpostavku iz odredbe čl.79.a st.2. ZSP nužnu za provedbu predmetnog postupka. Navedeno razdoblje ukupne neprekinute blokade obuhvaća i one osnove koje više nisu aktivne, odnosno koje je Financijska agencija izbrisala, no navedenoj pretpostavci je udovoljeno i onda ako se ima u vidu samo trenutno evidentirana osnova – tj. osnova žalitelja u svezi koje je predloženo pokretanje postupka, jer od njenog podnošenja na naplatu Financijskoj agenciji dana 01. srpnja 2019. godine pa do donošenja pobijanog rješenja 25. kolovoza 2022. godine također je proteklo vrijeme dolje od tri godine.

9.) Neosnovane su i žalbene tvrdnje da tražbina žalitelja kao vjerovnika iz predmetne osnove u svezi koje je predloženo pokretanje predmetnog postupka predstavlja tražbinu iz čl.77. ZSP, u svezi koje nije moguće provoditi jednostavni stečaj potrošača i da je sud stoga bio dužan prijedlog za pokretanje navedenog postupka odbaciti kao nedopušten primjenom odredbe čl.79.y st.2 ZSP.

9.1.) Naime, odredbom čl.79.e st.2. ZSP je propisano da će sud odbaciti prijedlog za provedbu postupka jednostavnog stečaja potrošača ako se potrošač očitovao da nije suglasan da se provede jednostavan postupak stečaja potrošača odnosno ako bi se prema odredbama ove glave zakona jednostavni postupak stečaja potrošača provodio samo radi namirenja vjerovnika iz članka 77. ovoga Zakona. Odredbom čl.77. istog zakona je pak propisano da u postupku stečaja potrošača nije moguće osloboditi potrošača od preostalih obveza koje, među inima, predstavljaju obvezu naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem.

9.2.) Iz stanja predmetnog spisa – i to iz osnove Povrv-1851/15 (pravomoćna presuda koju je vjerovnik ishodio prema potrošaču) izvjesno proizlazi da žaliteljeva tražbina po navedenoj presudi predstavlja tražbinu regresa od osobe koja je trećoj osobi prouzročila štetu upravljajući neosiguranim motornim vozilom i u alkoholiziranom stanju, a koju štetu je žalitelj podmirio trećoj osobi kao oštećenome umjesto štetnika, u predmetnom postupku potrošača. Isto tako, iz navedene osnove proizlazi da zbog navedenog čina, tj. prouzrokovanja prometne nezgode neosiguranim vozilom i upravljanjem vozilom pod utjecajem alkohola, protiv potrošača nije vođen kazneni postupak što znači da ne postoji pravomoćna presuda kaznenog suda kojom bi bilo utvrđeno počinjenje kaznenog djela i kaznena odgovornost potrošača za isto, ali je protiv njega vođen prekršajni postupak, no u tom postupku je potrošač oslobođen prekršajne odgovornosti.

9.3.) Imajući u vidu naprijed navedeno, tj. da se radi o regresnoj tražbini žalitelja, tj. tražbini koja je nastala vjerovnikovim podmirenjem potrošačeve obveze naknade pričinjene štete trećoj osobi, čime je vjerovnik prema potrošaču ex lege (temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu) stupio u pravni položaj oštećenog, tada bi se mogle prihvatiti tvrdnje žalitelja da njegova tražbina iz predmetne osnove u suštini predstavlja tražbinu naknade štete. Međutim, da bi se radilo o tražbini iz odredbe čl.77.st.1. ZSP, potreban je dodatni uvjet – a to je da se radi o šteti koja je nastala počinjenjem kaznenog djela ili počinjenjem prekršaja, što opet mora biti utvrđeno od strane nadležnog suda i u propisanom postupku donošenjem pravomoćne kaznene presude odnosno presude o postojanju prekršajne odgovornosti, a ni prema tvrdnjama žalitelja kao vjerovnika potrošač iz predmetnog postupka za nastanak prometne nezgode iz koje potječe predmetna tražbina nije proglašen niti kazneno niti prekršajno odgovornim od strane kaznenog odnosno prekršajnog suda.

9.4.) Slijedom svega naprijed izloženog neutemeljene su žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja bio dužan prijedlog za provedbu postupka jednostavnog stečaja nad imovinom potrošača M. D. odbaciti kao nedopušten primjenom odredbe čl.79.e st.2. ZSP.

10.) S obzirom na navedeno u prethodnim točkama obrazloženja žalba vjerovnika nije osnovana u dijelu u kojem se pobija odluka o otvaranju postupka jednostavnog stečaja potrošača, pa ju se slijedom toga, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku sadržanu u točki I. izreke pobijanog rješenja.

11.) Međutim, u pravu je žalitelj kao vjerovnik kada osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da potrošač M. D. nema imovine podobne za unovčenje u vrijednosti većoj od 10.000,00 kuna, iz čega proizlazi da sud prvog stupnja još za sada nije pravilno i potpuno utvrdio sve važne činjenice za donošenje odluke o istovremenom o zaključenju postupka jednostavnog stečaja potrošača primjenom odredbe čl.79.g st.1. ZSP, a onda ni za donošenje pravilne odluke o njegovu oslobođenju od preostalih obveza primjenom odredbe čl.79.g st.4. ZSP.

12.) Naime, odredbom čl.79.g st.1. ZSP je propisano da će sud, ako utvrdi da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 10.000,00 kuna, po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača.

12.1.) Činjenicu da potrošač M. D. nema imovine za unovčenje čija bi vrijednost bila veća od 10.000,00 kuna sud prvog stupnja utvrđuje polazeći:

- od presumcije iz odredbe čl.79.c st.3. ZSP koja se temelji na tome da je Financijska agencija, prije podnošenja prijedlog za pokretanje predmetnog postupka, pozvala potrošača da se očituje da li je suglasan sa pokretanjem postupka jednostavnog stečaja potrošača te da dostavi popis imovine, i na tome da se potrošač o navedenom nije očitovao niti je dostavio popis imovine;

- da su vjerovnici potrošača o naprijed navedenom (ne podnošenju popisa imovine) obaviješteni u oglasu iz odredbe čl.79.f ZSP, kojim oglasom su istovremeno pozvani osporiti popis imovine, odnosno dostaviti sudu u roku od 45 dana podatke o imovini potrošača te dokaze za to;

- da žalitelj kao vjerovnik potrošača nije postupio po objavljenom oglasu.

12.2.) Dakle, nije sporno da sud prvog stupnja, pri utvrđivanju postojanja pretpostavki za donošenje rješenja iz odredbe čl.79.g st.1. ZSP, osim pribavljanja podataka o osnovama za plaćanje, nije pribavljao podatke o evidenciji potrošačevih dohodaka i primanja, o postojanju stvarnih prava, o eventualnom vlasništvu na motornim vozilima i plovilima, kao i udjela u trgovačkim društvima, pa stoga osnovano žalitelj ističe da se odluka koja je donesene temeljem navedene odredbe temelji na pogrešno e nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

13.) Naime, pri donošenju navedene odluke sud prvog stupnja je propustio uzeti u obzir odredbu čl.79.f st.2. ZSP kojom je propisano da je sud dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine, kao i raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača putem Financijske agencije, koja je ovlaštena podatke o potrošačevoj imovini pribavljati od Ministarstva financija, Porezne uprave i drugih tijela i osoba koje vode evidencije o imovini potrošača. Osim navedene odredbe sud prvog stupnja je zanemario i odredbu čl.24.st.3. ZSP, kojom je propisano da sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike.

14.) Zbog naprijed navedenog – propusta suda da utvrdi naprijed navedene činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl.79.g st.1. i st.4. ZSP valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, uvažiti žalbu vjerovnika te ukinuti pobijano rješenje u točkama II. i III. izreke, a predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, u kojem će sud postupiti u skladu sa naprijed navedenim u točkama 12.2. i 13. ovog obrazloženja, nakon čega će donijeti novu zakonitu odluku.

Bjelovar, 22. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak