Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1226/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice Ž. N., OIB: …, iz Č., zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Č., protiv tuženice R. A. d.d., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-406/2021-18 od 8. srpnja 2022., 22. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice uvažava se kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-406/2021-18 od 8. srpnja 2022. preinačuje tako da se rješava:

Prihvaća se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu te se predmet ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.

II. O zahtjevu tuženice o naknadi troškova odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti za odlučivanje u ovom predmetu Općinskog suda u Čakovcu podnijet po tuženiku R. A. d.d. Z.."

2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 20. srpnja 2022. zbog svih zakonom predviđenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da prihvati njezin prigovor te naloži tužiteljici da joj naknadi trošak sastava žalbe sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužiteljica je kod Općinskog suda u Čakovcu podnijela tužbu protiv tuženice radi utvrđenja ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojeg je zaključila sa tuženicom kao kreditorom 27. lipnja 2006., a kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci kreditora i valutna klauzula vezana za švicarski franak, a na temelju navedenih utvrđenja traži isplatu iznosa od 21.117,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa. Tužbu je podnijela kod Općinskog suda u Čakovcu kao suda koji bi bio mjesno nadležan prema njezinom prebivalištu ocjenjujući kako je odredba članka 12. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se u slučaju spora nadležnost suda određuje prema mjestu sjedišta kreditora, ništetna odredba, iz razloga koji su obrazloženi u rješenju Županijskog suda u Splitu broj Gž- 752/2020-2 od 7. rujna 2020., koje rješenje je doneseno u pravno i činjenično istovrsnom predmetu.

5.1. Tuženica je prije nego što se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari istaknula prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu smatrajući kako je mjesno nadležan općinski sud prema sjedištu tuženice, odnosno Općinski građanski sud u Zagrebu.

5.2. Odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud je, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. saslušao tužiteljicu te je utvrdio da ista živi u Č., zaposlena je i ima mjesečnu plaću u iznosu od oko 8.000,00 kn. Nema u vlasništvu nekretnina te je vlasnica starijeg automobila, a koji auto je kupila upravo na temelju spornog Ugovora o kreditu. Udaljenost od Č. do Z. u jednom smjeru da je viša od 100 km te da je slaba povezanost Č. i Z. javnim prijevozom zbog čega bi u Z. trebala putovati automobilom, a troškovi putovanja bi bili dosta visoki. Na poslu bi zbog odlaska pred sud u Z. trebala uzeti godišnji odmor i utrošiti dosta vremena. Kada je sklapala Ugovor o kreditu da joj nisu ništa rekli u odnosu na navedenu odredbu, Ugovor da je pripremljen od strane banke i ona ga nije mogla mijenjati. Odlučila je tužbu podnijeti u Č. jer je Ugovor o kreditu sklopila u poslovnici banke u Č. te bi joj bilo totalno neisplativo podnositi tužbu u Z. zbog puno više troškova, pa ako bi eventualno i uspjela u sporu, ti troškovi da bi iznosili znatan iznos.

5.3. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud, pozivom na članak 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) i članak 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19.; dalje: ZZP/14), a koji Zakoni su usklađeni s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) te članak 55. stavak 1. ZZP/14, zaključuje da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi kojom je ugovorena prorogacija nadležnosti. Ovo iz razloga jer je predmetna odredba unaprijed formulirana od strane tuženice na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati. Ugovorena nadležnost suda u sjedištu kreditora da uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača s obzirom da ona ima prebivalište u Č., pa bi u slučaju vođenja postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu bila izvrgnuta povećanim troškovima i gubitku vremena, a time bi joj bio otežan pristup sudu.

5.4. Poziva se i na odluku Suda Europske unije u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 – Oceano Grupo Editorial SA protiv Rocio Muriciano Quintero te Salvat Editores SA protiv Jose M. Sanchez Alcon Prades i dr., prema kojoj treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zbog čega da se na temelju nepoštene odredbe Ugovora o kreditu ne može zasnovati nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

6. Tuženica žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se isto ne može ispitati.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a nisu počinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka, na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Žalba se podnosi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postojanje neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije na utvrđene činjenice, a koje su bitne za ocjenu je li odredba o prorogaciji nadležnosti uzrokovala neravnotežu u pravima stranaka na štetu potrošača i je li zbog toga tužiteljici onemogućen pristup sudu, pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.

7.2. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. u odnosu na pitanje „Smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (članak 49. ZZP/14)“, zauzet je stav kako prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnosti dolaska na sud (u mjeri da je taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

7.3. Po ocjeni ovog suda, udaljenost prebivališta tužiteljice od sjedišta mjesno nadležnog suda prema članku 12. Ugovora o kreditu, od 100 km u jednom pravcu, ne predstavlja razlog koji bi mogao odvratiti tužiteljicu kao potrošača od vođenja ovog postupka jer ne postoji obveza tužiteljice, koja je angažirala odvjetnika, da prisustvuje ročištima, dok je za slučaj potrebe njezinog saslušanja kao stranke moguće dati iskaz i pred zamoljenim sudom u mjestu prebivališta, sukladno članku 224. ZPP-a u svezi s člankom 266. ZPP-a. Pri tome nije zanemarivo da je tužba podnesena, između ostalog, i radi isplate iznosa od 21.117,13 kn. Ne radi se o neznatnom iznosu, odnosno troškovi postupka koje bi imala tužiteljica radi odlaska pred sud u Z., a radi ostvarenja svog prava su neznatni u odnosu na novčani iznos koji se tužbom potražuje. Pored toga, a prema postojećoj sudskoj praksi, radi se o sporu koji se rješava, u pravilu, na tri ročišta, u kojemu je o svim pravno relevantnim pitanjima već zauzet stav i u kojima tužitelji uspijevaju sa svojim zahtjevima kako na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu tako i sa zahtjevima za isplatu. Stoga je mišljenje ovog suda da činjenica da se postupak treba provesti pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu ne bi odvratila tužiteljicu od podnošenja tužbe.

7.4. U slučaju vođenja postupka pred nadležnim sudom u Z. tužiteljica bi imala pravo na troškove putovanja, pa u slučaju gubitka spora od strane tuženice, tuženica će joj biti u obvezi naknaditi i putni trošak kojeg je imala, ukoliko će ona radi saslušanja odlaziti pred sud u Z..

7.5. U svojem iskazu tužiteljica, a u pogledu svog imovnog stanja, navodi kako ima mjesečnu plaću od 8.000,00 kn i nema u vlasništvu nekretnina. Iz njezinog iskaza nije utvrđeno živi li tužiteljica sama ili ima užu obitelj (suprug i djeca), te ima li troškova koji bi eventualno njezin mjesečni prihod svodili na iznos koji je dovoljan za podmirenje samo osnovnih životnih potreba. Sama tvrdnja tužiteljice da je znala da je za slučaj spora ugovorena nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, da bi ju to eventualno odvratilo od podnošenja tužbe, ne može se prihvatiti kao istinita, pa niti iz svih utvrđenih činjenica proizlazi racionalni zaključak da bi ju doista s obzirom na njezino imovno stanje i s obzirom na malu udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta suda nadležnog prema sjedištu tuženice te s obzirom na visinu novčanog iznosa kojeg potražuje, sve navedeno odvratilo od ostvarenja njezinog prava na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno člankom 6. točka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužiteljica je već angažirala punomoćnika u sporu i zbog ugovorene nadležnosti u konkretnom slučaju, ista nije dovedena u nepovoljniji procesno pravni položaj od tuženice.

7.6. Činjenica da se o pojedinoj odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, samo po sebi, ne čini takvu odredbu nepoštenom, odnosno ništetnom, već ugovorena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mora biti takva da suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ugovorna odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost prema sjedištu tuženice bila bi nepoštena kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje prava koja su mu dodijeljena Direktivom. To bi bio slučaj kada bi se parnica trebala voditi pred sudom koji je previše udaljen od mjesta prebivališta potrošača, što bi prouzročilo prevelike troškove putovanja, s obzirom na imovno stanje potrošača, ili kada bi se radilo o malom novčanom iznosu, pa bi preliminarno prije donošenja odluke u sporu za potrošača nastali preveliki troškovi.

7.7. Zbog toga je primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a ovaj sud preinačio pobijano rješenje i odlučio kao u točki I. izreke.

8. Primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će o zahtjevu tuženice za naknadu troškova postupka odlučiti mjesno nadležan sud koji će odlučivati o predmetu spora u konačnoj odluci.

Koprivnica, 22. rujna 2022.

Sutkinja

Vesna Rep v. r.