REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3214/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja-protutuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice-protutuženice IG iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Davor Drugović i Sandra Sekovanić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marić, Drugović & Sekovanić j.t.d. u Zagrebu, protiv 1. tuženika-protutužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika-protutužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Nikola Bartolić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bartolić & Bartolić u Zagrebu, radi naknade štete i činidbe, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2980/14-5 od 27. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11439/10-32 od 27. ožujka 2013., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2980/14-5 od 27. ožujka 2018. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11439/10-32 od 27. ožujka 2013. pod točkom III. izreke, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima- protutužiteljima da tužiteljima-protutuženicima solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 2.684,00 kuna sa zateznim kamatama, koje na iznos od 2.074,00 kuna teku od 10. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 610,00 kuna od 16. srpnja 2009. do isplate, te da im naknade troškove parničnog postupka (točka I. izreke).

1.1. Prihvaćen je djelomično protutužbeni zahtjev i naloženo je tužiteljima- protutuženicima da uklone parkirališne stupiće „preklopne branike“ koje su postavili na parkirališna mjesta br. 1. i br. 2., odnosno na prva dva parkirališna mjesta gledajući s južne strane zgrade koji se nalaze ispred stambene zgrade na adresi [adresa], sagrađene na zk.čest. 1639/3 k. o. [katastarska općina], te da omoguće nesmetan prolaz automobilima (točka II. izreke).

1.2. Odbijen je dio protutužbenog zahtjeva da se zabrani tužiteljima-protutuženicima takvo i slično uznemiravanje ubuduće pod prijetnjom sudskih penala i da su se tužitelji-protutuženici dužni pridržavati Odluke o načinu vršenja prava na posjed od 8. ožujka 2010. koju je donijela većina suvlasnika stambene zgrade [adresa], kojom je određeno vršenje posjeda parkirališnih mjesta gledajući s južne strane zgrade na adresi [adresa], sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka III. izreke).

1.3. Određeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove koji su nastali povodom protutužbenog zahtjeva (točka IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke (točka I. izreke). Odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. i IV. izreke (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev (točka II. izreke), reviziju su podnijeli tuženici-protutužitelji temeljem odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), smatrajući da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o materijalnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog toga što Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo shvaćanje o postavljenom pravnom pitanju, a praksa drugostupanjskih sudova je različita.

3.1. Tuženici-protutužitelji predlažu reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati protutužbeni zahtjev, uz naknadu prouzročenih parničnih troškova, kao i troškova revizije.

4. Tužitelji-protutuženici nisu odgovorili na reviziju.

5. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja-protutuženika da im tuženici- protutužitelji solidarno naknade štetu u visini od 2.684,00 kuna, a koja se sastoji od nabave dva preklopna branika s montažom i ugradnjom sigurnosnih matica.

6.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je da se naloži tužiteljima-protutuženicima uklanjanje parkirališnih stupića, „preklopnih branika“ koje su postavili na parkirališna mjesta broj 1 i 2, zabranu takvog i sličnog uznemiravanja pod prijetnjom sudskih penala, kao i nalaganje tužiteljima-protutuženicima da su dužni pridržavati se Odluke o načinu vršenja prava na posjed od 8. ožujka 2010., koja je donesena većinom glasova suvlasnika, a kojom je određeno vršenje posjeda parkirališnih mjesta.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da su stranke suvlasnici nekretnine zk. čbr. [katastarska čestica], koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i etažirana je tako da su tužitelji-protutuženici suvlasnici 110/1000 dijela nekretnine, povezano s vlasništvom posebnog dijela stana br. 3 na I. katu lijevo, površine 109,44 čm, a 1. tuženik-protutužitelj ŽG u 181/1000 dijela nekretnine, povezano s vlasništvom posebnog dijela stana br. 5 u potkrovlju, ukupne površine 179,71 čm, te 2. tuženik-protutužitelj NG u 134/1000 dijela, površina stana 133,42 čm, stan broj 7, time da je 1. tuženik-protutužitelj ŠG suvlasnik u 17/1000 dijela nekretnine te posebnog dijela garaže br. 5, a 2. tuženik- protutužitelj NG u 11/1000 dijela, te je vlasnik posebnog dijela garaže br. 7,

- da parkirališna mjesta ispred zgrade, koja su predmet spora, čiji su suvlasnici i parnične stranke, predstavljaju suvlasništvo, odnosno zajedničko vlasništvo svih suvlasnika, te nisu etažirana (postoji 11 parkirališnih mjesta),

- da Odluka o načinu vršenja prava na posjed od 8. ožujka 2010., nije potpisana po svim suvlasnicima.

8. Sudovi nižeg stupnja su zaključili da sadržaj odredbi članka 42. stavak 1. i 2., te članak 85. stavak 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) upućuje na zaključak da je Odluka o načinu upotrebe parkirališnih mjesta posao izvanredne uprave, a isto se odnosi i na postavljanje preklopnih branika na parkirališna mjesta, te da su u oba slučaja od posjeda isključeni ostali suvlasnici, a koji po odredbama ZVDSP imaju pravo na posjed zajedničkih dijelova nekretnine.

8.1. Stoga, da Odluka o načinu vršenja prava na posjed od 8. ožujka 2010., koju je potpisala samo većina suvlasnika, ne obvezuju stranke, zbog čega protutužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tužiteljima-protutuženicima pridržavati se Odluke od 8. ožujka 2010., sudovi nižeg stupnja odbijaju kao neosnovan.

8.2. Nadalje, sudovi nižeg stupnja zaključuju da tužitelji-protutuženici nisu imali pravo postavljati preklopne branike kojima zaključavaju dva parkirališna mjesta jer o tom odluka suvlasnika nije bila zakonito donesena, pa protutužbeni zahtjev na uklanjanje preklopnih branika prihvaćaju kao osnovan primjenom odredbe članka 46. i 167. stavak 1. ZVDSP.

8.3. S obzirom da su tužitelji-protutuženici postavljenjem branika i njihovim zaključavanjem na nekretnini koja je u suvlasništvu svih suvlasnika, postupili protivno odredbi članka 42. stavak 1. ZVDSP, pa su tuženici-protutužitelji u okviru dopuštene samopomoći koju propisuje članak 21. stavak 1. ZVDSP, imali pravo na uklanjanje istih, slijedom čega, zaključuju sudovi nižeg stupnja, temeljem odredbe članka 1053. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), tužiteljima ne pripada pravo na naknadu štete koju tužbenim zahtjevom potražuju.

8.4. Sudovi nižeg stupnja odbijaju i protutužbeni zahtjev u dijelu kojim se tužiteljima- protutuženicima zabranjuje slično uznemiravanje pod prijetnjom sudskih penala, primjenjujući pravilo o teretu dokaza.

9. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP kada stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (članak 382. stavak 1. ZPP), prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, mogu podnijeti izvanrednu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

9.1. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavak 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP).

9.2. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. ZPP.

10. U reviziji tuženici-protutužitelji postavljaju pravno pitanje koje glasi:

„Je li odluka o načinu upotrebe parkirališnih mjesta koja se nalaze na zajedničkim dijelovima nekretnine koja predstavlja višestambenu zgradu sa pripadajućim zemljištem, odnosno na dijelovima koji su u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika stambene zgrade, posao redovite u smislu čl. 40. st. 1 i 2 i 86 ZV ili izvanredne uprave u smislu čl. 87 st. 1 ZV?“

10.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženici-protutužitelji se pozivaju na različitu praksu drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 1106/2016 od 10. siječnja 2017. i broj Gž-228/2014 od 22. listopada 2014., te Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6502/2012 od 18. ožujka 2015.).

11. Razmatrajući pitanje dopuštenosti predmetne revizije, ovaj sud je ocijenio da je revizija dopuštena jer je u njoj postavljeno pravno pitanje koje je od značenja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

12. U povodu revizije iz članka 382. stavak 2. ovoga Zakona ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (članak 392.a ZPP).

13. Polazeći od činjeničnog utvrđenja sudova nižeg stupnja kako parkirališna mjesta ispred zgrade, čiji su suvlasnici i parnične stranke, predstavljaju zajedničko vlasništvo svih suvlasnika, vijeće ovoga suda je ocijenilo kako je pravilno pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja o pravnoj prirodi Odluke o načinu vršenja prava na posjed od 8. ožujka 2010., koju nisu potpisali svi suvlasnici i da ista predstavlja posao izvanredne uprave.

14. U režimu vlasništva u RH postoje različite vrste/tipovi sudjelovanja više osoba u pravu vlasništva iste stvari, odnosno kad jedna stvar istodobno kao vlasništvo pripada većem broju subjekata - zajedničko vlasništvo, suvlasništvo, te etažno ili vlasništvo posebnih dijelova.

15. Sukladno ovoj podjeli ZVDSP uređuje pitanja upravljanja sa stvari koja je u suvlasništvu.

16. Tako su u odredbama članka 40. te članka 41. ZVDSP na općenit način definirani poslovi redovite i izvanredne uprave i odlučivanje o njima.

17. Prema tim općim odredbama poslovi redovite uprave su oni koji se poduzimaju radi redovitog održavanja, uporabe i iskorištavanja stvari za njenu redovitu svrhu. U sumnji smatra se, da posao premašuje okvir redovitog upravljanja (članak 41. stavak 2. ZVDSP). O poslovima koji se tiču redovitog upravljanja stvarju suvlasnici odlučuju većinom glasova, koji se računaju po veličini suvlasničkih dijelova, a ne broju suvlasnika.

18. Poslovi izvanredne uprave stvarju su svi oni koji se poduzimaju na stvari pod uvjetom da ispunjavaju određene pretpostavke, odnosno ako: 1. premašuju okvir redovitog održavanja, uporabe i iskorištavanja i 2. se prema uobičajenom tijeku stvari ne može očekivati da bi bili u interesu svim suvlasnika. Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja, potrebna je suglasnost svih suvlasnika (članak 41. stavak 1. ZVDSP).

19. Nadalje, posebno u odnosu na upravljanje nekretninama ZVDSP odredba članka 86. propisuje da su poslovi redovite uprave cijelom nekretninom osobito: redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja, stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove, kao i uzimanje zajmova radi pokrića troškova održavanja koji nisu pokriveni pričuvom, a potrebni su za obavljanje poslova urednoga održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, primjereno osiguranje nekretnine, imenovanje i opoziv zajedničkog upravitelja, određivanje i promjene kućnog reda, iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela, s tim da je dopušteno otkazati najam mjesta u zajedničkoj garaži ili zajedničkom parkiralištu čim nastane potreba bilo kojega suvlasnika za tim mjestom, a uz rok od tri mjeseca, pa makar bilo i što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade, odnosno zasnivanje drugih pravnih odnosa vezanih za postavljanje, održavanje i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture i plaćanje naknade vlasnicima u skladu s posebnim propisima.

20. Odredbom članka 87. stavak 1. ZVDSP propisano je da osim za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnine.

21. S obzirom na navedeno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda parkirališna mjesta koja nisu etažirana, a koja se nalaze na zajedničkim dijelovima nekretnine, i koja su u suvlasništvu svih suvlasnika zgrade, a kojima bi se isključilo određene suvlasnike iz posjeda tih mjesta, te dalo određenim suvlasnicima pravo na korištenje pojedinih mjesta, po shvaćanju ovoga suda predstavlja posao izvanredne uprave.

22. Dakle, Odluka o načinu upotrebe parkirališnih mjesta koja se nalaze na zajedničkim dijelovima nekretnine koja predstavlja višestambenu zgradu sa pripadajućim zemljištem, odnosno na dijelovima koji su u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika stambene zgrade, predstavlja posao izvanredne uprave (članak 41. ZVDSP) za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

23. S obzirom da je pobijana odluka drugostupanjskog suda u skladu s ovim pravnim shvaćanjem, valjalo je odbiti reviziju tuženika-protutužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina