REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4002/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Žarko Čogelja i Dragica Čogelja, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Žarko Čogelja i Dragica Čogelja u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, OIB:52634238587, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-738/18- 2 od 7. veljače 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2063/15-21 od 3. travnja 2018., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-738/18-2 od 7. veljače 2019. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj, UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo nekretnina zemljišnoknjižno označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa je bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na navedenim nekretninama na imenu tuženika.

2.Tužitelj je ovlašten da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za cijelo na nekretninama zemljišno-knjižno označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena: Republika Hrvatska."

2. Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženice Republike Hrvatske te je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2063/15-21 od 3. travnja 2018. na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je osnovana.

5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Protivno navodima revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1. Revident u reviziji navodi da ju podnosi i zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, pri čemu ne navodi konkretno u čemu se ta bitna povreda odredaba parničnog postupka sastoji, niti je taj razlog obrazložen. Iz sadržaja revizije nije razvidno koje su to bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. Stoga je taj revizijski razlog ovaj sud ocijeni paušalno iznesenim i u skladu s odredbom čl. 388. ZPP, nije uzeo u obzir.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik za cijelo, nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama, na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženice.

8. U postupku je utvrđeno:

- da su Odlukom Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Šibenik br. Agk. 24/46 od 9. travnja 1946. i nadopune iste odluke od 15. rujna 1946. utvrđeni objekti agrarne reforme i kolonizacije u posjedu ŽT pok. FT iz [adresa], među kojima su navedene i predmetne nekretnine,

- prema obrazloženju te odluke ŽT. FT je nasljednik RT ud. U, koja je bila upisana kao posjednica predmetnih nekretnina, ali da je u postupku utvrđivanja stanja na terenu ustanovljeno da ŽT po glavnom zanimanju nije poljoprivrednik te da isti sa svojom porodicom predmetne nekretnine nije obrađivao,

- iz ugovora o darovanju nekretnina zaključen između ST pok. Ž i FT pok. DT, kao darovatelja te UT, kao obdarenika, ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika br. OV-1660/09, OV-1661/09 i OV- 1662/09, sve od 10. travnja 2009., proizlazi da su predmet darovanja čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo,

- iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-216/85 od 26. prosinca 1985., proizlazi da UT ĐT pok. F, koji je umro **.**.1984., nasljeđuju OT (supruga), DT (sin), UT (sin) i NT (kći). Iz rješenja o nasljeđivanu javnog bilježnika Igora Lučev iz Šibenika pod brojem O-85/04, UPP/OS-23/04-7 od 22. prosinca 2004. proizlazi da OT pok. ĐT koja je umrla **.**.2003., nasljeđuju UT (sin) i DT (sin),

- u katastarskom operatu je tužitelj upisan kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika dipl. ing. geodezije IT, proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] u naravi predstavlja obiteljsku kuću, dvorište i pomoćni objekt; čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja vrt i voćnjak sa jednim stablom šipka i brokule, te dva stabla bajama, čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja vrt u blizini kuće, a na istom se sade povrtne kulture; čest. zem. [katastarska čestica] predstavljaju jedinstvenu cjelinu, a u naravi se radi o voćnjaku s jednim stablom bajama dok su na drugom dijelu istih zasađene povrtne kulture, luk, jagode i ostalo. Nekretnine čine cjelinu i sa svih strana su jasno omeđene vidljivim granicama. Na skici mjesta očevida istog vještaka od 27. rujna 2017. i dopune iste skice od 3. siječnja 2018., naznačeno je da predmetne nekretnine predstavljaju konkretne terene i kuću tužitelja,

- očevidom je utvrđeno da u kući živi brojna obitelj tužitelja, a troje svjedoka saslušanih na očevidu suglasno su iskazali da su poznavali oca tužitelja ĐT i da im je po pričanju starijih poznato da je otac tužitelja predmetne nekretnine, stekao kupoprodajom od ranijeg vlasnika ŽT pedesetih godina prošlog stoljeća. Svjedoci su iskazali i da tužitelja i njegovu obitelj, nitko nikada nije ometao u posjedovanju predmetnih nekretnina.

9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev na temelju zaključka da su se prednici tužitelja nalazili u dugogodišnjem, kontinuiranom, mirnom posjedu predmetnih nekretnina u vremenu dužem od 40 godina računajući od 6. travnja 1941. pa unatrag. Pritom sud polazi od pravnog shvaćanja da se prema odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 – dalje: ZVDSP) u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma. Stoga se poziva na primjenu pravnog pravila iz paragrafa br. 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koji se primjenjuje temeljem odredbe člana 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 88/1946), prema kojem se vlasništvo nekretnine u državnom vlasništvu izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo se steći nakon posjedovanja od najmanje 40 godina, pa ocjenjuje da su na temelju istog pravni prednici tužitelja stekli pravo vlasništva dosjelošću. Nastavno, zaključuje da je tužitelj pravo vlasništva od svojih prednika stekao temeljem valjanog pravnog osnova, darovanjem (čest. zem. [katastarska čestica]) od LT i ST te nasljeđivanjem (čest. zem. [katastarska čestica]).

10. Drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačio presudu prvostupanjskog suda i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Drugostupanjski sud kao i prvostupanjski izražava pravno shvaćanje da se pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati sve do 8. listopada 1991., pa da se vrijeme posjedovanja osobno ili putem prednika ne uračunava tužitelju. Međutim, taj sud ne prihvaća pravilnim zaključka prvostupanjskog suda da su se prednici tužitelja nalazili u dugogodišnjem kontinuiranom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina u vremenu dužem od 40 godina računajući od 6. travnja 1941. pa unatrag jer u prvostupanjskoj presudi nije konkretno navedeno tko je od prednika tužitelja bio posjednikom pojedine nekretnine u tom razdoblju.

11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, prema sadržaju revizije, revident zapravo osporava pravno shvaćanje sudova da se u vrijeme dosjedanja, za nekretnine koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ne uračunava vrijeme posjedovanja prije tog dana, a time i pravilnu primjenu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP.

12. Iz spisa proizlazi da je predmetne nekretnine otac tužitelja kupio od ranijeg vlasnika ŽT pedesetih godina prošlog stoljeća od kada su u posjedu tužiteljeve obitelji. Na tim nekretninama nalaze se kuća u kojoj tužitelj živi s obitelji, vrt i voćnjak koje obrađuju te stabla koja su zasadili, a što je sve fizički jasno ograničeno i ograđeno od susjednih nekretnina koje su u vlasništvu trećih osoba, te ih nitko nikada u tom posjedu nije ometao.

13. Izvornom odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“, broj 137/99). Nakon toga odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 114/01) u čl. 388. ZVDSP, iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi: »U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.« S obzirom na ukidanje navedene odredbe, bilo je sporno uračunavanje vremena dosjedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

13.1. O stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ovaj revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019. koje glasi:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes trećih osoba." Takvo pravno shvaćanje ovaj sud je izrazio u većem broju odluka, prim. Rev 291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev 3014/2019 od 12. svibnja 2020., Rev 1168/2021 od 20. listopada 2021. i dr.

13.2. U presudama Europskog suda za ljudska prava, Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 **.**.2009., R protiv Republike Hrvatske broj 22768/12 od 28. lipnja 2016. i Radomilja protiv Republike Hrvatske broj 37685/10 od 20. ožujka 2018., izraženo je pravno shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997., postao vlasnik posjedovane nekretnine.

14. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da se u vrijeme dosjedanja u ovom slučaju ne uračunava razdoblje posjedovanja do 8. listopada 1991.

15. S obzirom da zbog pogrešne primjene materijalnog prava sud drugog stupnja nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za pravilnu primjenu materijalnog prava pa zbog toga nema uvjeta za preinaku presude valjalo je pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić