REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 124/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-70/20-2 od 4. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1022/2019-15 od 28. studenoga 2019., na sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-70/20-2 od 4. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1022/2019-15 od 28. studenoga 2019. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Tužena Republika Hrvatska, Zagreb, dužna je tužitelju BČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti u roku od 8 dana iznos od 18.978,69 kuna neto, uvećano za zakonsku zateznu kamatu do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, i to:

- na iznos od 3.179,97 kuna tekućom od 01. siječnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 01. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 01. siječnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 01. siječnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 01. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 3.684,00 kuna tekućom od 01. siječnja 2019. pa do isplate

II/ Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom od 28. studenoga 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna (995,42 EUR), u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je u izreci opisani tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.812,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je pobliže opisano u izreci presude.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3126/2020-3 od 10. studenoga 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja: je li tužitelj, obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužiteljice te da li tužitelj može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji (''Narodne novine'' broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisat ministar pravilnikom i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (''Narodne novine'' broj: 64/11) koji pripisuje način i uvjete za navedeno.

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev i tužitelja obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju, a tuženicu obvezati da mu nadoknadi troškove sastava odgovora na prijedlog i odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do kraja 2018.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:-

- da je tužitelj u predmetnom razdoblju (2013. - 2018.) bio zaposlen kod tuženice, u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Služba kemijsko-fizikalnih i toksioloških vještačenja, na radnom mjestu „Samostalni vještak za toksiološka vještačenja“, a u okviru svog posla obavljao je i poslove otkrivanja i prikupljanja podataka o kaznenim djelima i prekršajima te je, pored ostaloga, imao ovlast prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka.,

- da tužitelj zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, budući da nije zaduživao službenu odoru.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji (''Narodne novine'' broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (''Narodne novine'' broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik (čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ''Narodne novine'' broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljao posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon (u okviru svog posla sudjeluje u poslovima koji se odnose na poslove otkrivanja i prikupljanja podataka o kaznenim djelima i prekršajima te je, pored ostaloga, imao ovlast prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka), a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo te i po ocjeni tog suda tužitelju pripada pravo na utuženu naknadu.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

14. Obrazlažući postavljeno pitanje tuženica, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO i smatra da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja, a što su stručni poslovi vezani s policijskim poslovima, a ne i policijski. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove, a da tužitelj obavlja isključivo poslove vještačenja, čiji je cilj razjašnjavanje neke činjenice kojima nadležno tijelo ne raspolaže, pri čemu tužitelj pregledava dokumentaciju, prikuplja potrebne podatke, obrađuje ih i koristi i drugo.

15. Nasuprot navedenom, tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu za građansko odijelo na temelju samog zakona jer je policijski službenik, koji, prema opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove (prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka i to u dijelu koji se bavi toksikološkim vještačenjem) primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Naglašava da obavlja poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikupljanja podataka o tim djelima i počiniteljima, očevida i drugog te da pritom primjenjuje policijske ovlasti kao npr. prikupljanja, procjene, obrade i korištenja podataka, pregledava dokumentaciju, obavlja policijsku ovlast ulaska i pregleda objekta, prostora i predmeta. Ukratko, suštinski smatra da, prema odredbi čl. 28. st. 1. i 2. ZOP, nije propisana razlika vezano za direktnu ili indirektnu primjenu policijskih ovlasti niti je moguće takvu ovlast „ad hoc” dati da bi se slijedom toga policijski službenici mogli razlikovati na one koji primjenjuju policijske ovlasti u obavljanju policijskih poslova i one koji ih ne obavljaju, jer je čl. 15. st. 1. ZOP predviđeno da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog zakona. Zaključno smatra da su njegovi poslovi policijski poslovi u kojima se primjenjuju policijske ovlasti.

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

17. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

18. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

19. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji u skladu s opisom poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

20. Prema čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

21. Nadalje, odredbom čl. 1. st. 2. ZPPO pr opis a n o je da policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

22. Policijski službenik je, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

23. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

24. Policijske ovlasti su prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

25. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji prema opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji prema opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP. Stoga je pogrešno shvaćanje tužitelja prema kojemu ima pravo na građansko odijelo na temelju samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

25.1 U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, te su pravomoćno odbijene i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada. Stoga ne stoji tvrdnja tužitelja prema kojoj u tom slučaju on kao i drugi zaposlenici MUP-a ne bi faktički imali pravo na sudsku zaštitu.

25.2 S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

26. Ako bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da poslovi policijskog službenika samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja, koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, predstavljaju isključivo stručne poslove vještačenja pa obavljanje tih poslova ne spada u policijske poslove iz čl. 3. st. 1. ZPPO, (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se u njihovom obavljanju primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti(čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu, da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP imali pravo na naknadu za građansko odijelo.

27. Tužitelj dakle, kao samostalni vještak za toksikološka vještačenja, obavlja isključivo poslove vještačenja, u okviru kojeg posla tada i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju i njena osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada već dostavljenih mu podataka, kako bi se ti podaci mogli zaštiti i potom proslijediti drugim osobama i policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta.

28. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO, a među tim poslovima nisu navedeni poslovi samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja. Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužitelja da time što „po potrebi sudjeluje u radu na mjestu događaja” pa da time obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikuplja podataka o tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici koji sudjeluju u operativnim akcijama kao stručne osobe, prema odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova (''Narodne novine'' broj 88/11, 129/11 i 100/13 – dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što po potrebi (ne kontinuirano tijekom godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odjelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP, te neovisno o tome što po potrebi eventualno sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi koje obavlja nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP da bi mu pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

29. Stoga, iako samostalni vještak za toksikološka vještačenja, u okviru provođenja poslova vještačenja, prikuplja pohranjuje, obrađuje i koristi podatke koji se odnose na otkrivanje počinitelja kaznenih djela, utvrđuje identitet predmeta, pregledava dokumentaciju te sudjeluje u očevidima, to istovremeno ne znači da obavlja i policijske poslove i koristi bilo kakve policijske ovlasti, jer vještak navedene radnje, nakon obrade podataka, iste prosljeđuje drugim policijskim službenicima ili policijskim tijelima i na taj način im pomaže u otkrivanju počinjenja kaznenih djela kojima je to primarna zadaća, ali time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

30. Zaključno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO i opis poslova tužitelja, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužitelj nema pravo na naknadu za građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP.

31. Slijedom svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja u reviziji glase:

1. Tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik kojai obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (''Narodne novine'' broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

2. Samostalni vještak za toksikološka vještačenja nema pravo na naknadu za građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (''Narodne novine'' broj 64/11) u kojemu bi on bio naveden.

32. Zbog iznesenog valjalo je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti obje nižestupanjske presude.

33. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, prema odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kn) i to: troškove odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 EUR), podneska od 30. svibnja 2019. u iznosu pod 1.000,00 kn, troškove zastupanja na ročištima od 5. lipnja 2019., 4. rujna 2019. i 16. listopada 2019. , svako u iznosu od 1.000,00 kn, troškove sastava žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 EUR), kao i troškove sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 7.500,00 kn (995,42 EUR).

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud