REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 253/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. DZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica ElmaPredovan, odvjetnica u Benkovcu, I. Meštrovića 4a, protiv tuženika: 1. ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 5. FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Bitanga, odvjetnik u Zadru, Mihe Klaića 1, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-185/16-2 od 13. srpnja 2018., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1186/15 od 22. prosinca 2015., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-185/16-2 od 13. srpnja 2018. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu slijedećeg sadržaja:

»I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

''Utvrđuje se da ostavinu ostaviteljice pok. AZ (OIB [osobni identifikacijski broj]), kćeri ČZ, rođ. AZ, rođenje **.**.**.g., a preminule 02.

09. 2012.g., iza koje se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Benkovcu pod posl.br. O-439/2012, UPP/OS-244/2012, čini dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka Ivana Brkića, dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015.g., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio ove presude.

Utvrđuje se prema tuženicima ZZ, ČZ i UZ da su tužiteljice DZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) i IZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnice svaka za po 1/7 dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka Ivana Brkića, dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015.g., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljice ishode uknjižbu prava suvlasništva svaka za po 1/7 dijela na predmetnoj nekretnini u svoje ime, pologom ove presude u zbirku položenih isprava, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Dužni su tuženici naknaditi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak.'' II Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 9.457,25 Kn, u roku od 15 dana.«

2. Drugostupanjskom odlukom je odlučeno:

„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-1186/15 od 22. prosinca 2015. u toč. I izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da ostavinu ostaviteljice pok. AZ (OIB [osobni identifikacijski broj]), kćeri ČZ, rođ. AZ, rođene **.**.**., a preminule **.**.**., iza koje se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Benkovcu pod posl.br. O-439/2012, UPP/OS-244/2012, čini dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka Ivana Brkića, dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio ove presude, i u toč. II izreke, tako da se sudi:

1. Utvrđuje se da ostavinu ostaviteljice pok. AZ (OIB [osobni identifikacijski broj]), kćeri ČZ, rođ. AZ, rođene **.**.**., a preminule **.**.**., iza koje se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Benkovcu pod posl.br. O-439/2012, UPP/OS-244/2012, čini dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka Ivana Brkića, dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio presude.

2. Dužni su tuženici ZZ, ČZ i UZ tužiteljicama DZ i IZ nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.499,37 kn u roku od 15 dana“ (izreka presude),

„Ukida se ista prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje prema tuženicima ZZ, ČZ i UZ da su tužiteljice DZ i IZ suvlasnice svaka za po 1/7 dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka Ivana Brkića, dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljice ishode uknjižbu prava suvlasništva svaka za po 1/7 dijela na predmetnoj nekretnini u svoje ime, pologom presude u zbirku položenih isprava, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te se tužba tužiteljica s tim dijelom tužbenog zahtjeva odbacuje“. (izreka rješenja).

3. Tuženici podnose reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u cijelosti temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Kako iz navoda tuženika te iz sadržaja revizije proizlazi da se ista podnosi samo protiv presude, rješenje sadržano u istoj odluci nije bilo predmetom ispitivanja povodom revizije.

4. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema čl. 392.a ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem da nekretnina opisana u toč. 1. obrazloženja predstavlja ostavinsku imovinu pokojne ostaviteljice AZ koja je majka tužiteljica i tuženika. Tužiteljice su na podnošenje ove tužbe upućene od strane ostavinskog suda rješenjem br. O-439/2012 od 4. listopada 2013.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje da je volja pok. AZ bila da svojoj djeci daruje tu nekretninu, a nakon što tužiteljice te 4. tuženica i 5. tuženica to nisu prihvatile, već su je prepustile braći, darovanje se odnosilo samo na 1. – 3. tuženika, koji su darovanje prihvatili, stupili u posjed iste, podijelili je na tri dijela i omeđili svaki svoj dio te su 2. tuženik i 3. tuženik na svojim dijelovima zasadili masline. Kako vršenje posjeda te nekretnine, kao i vlasništvo iste do smrti majke 1. – 3. tuženicima nitko nije osporavao, sud prvog stupnja zaključuje da takvo postupanje majke stranaka ima obilježja ugovora o darovanju nekretnine, koji je u cijelosti izvršen budući da je nekretnina predana u posjed tuženicima koji je nesmetano koriste i posjeduju, pa da je takvo darovanje valjano iako nije izvršeno u pisanom obliku. Stoga, a kako je pok. AZ za života usmenim darovanjem otuđila predmetnu nekretninu, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev smatrajući da ista više u trenutku njene smrti nije bila njezina imovina u smislu čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15), kao i zahtjev da se tužiteljice utvrde suvlasnicima iste, svaka za po 1/7 dijela te za uknjižbu toga prava.

10. Sud drugog stupnja uzimajući u obzir da je u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Obrovcu broj P-22/03 od 24. travnja 2003. utvrđeno da su tužitelji ZZ, ČZ i UZ stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva predmetne nekretnine protiv tuženice Općine Jasenice, pri čemu su u činjeničnoj osnovi tužbe tvrdili da su predmetnu nekretninu naslijedili od svog pok. oca D, koji ju je pak naslijedio od svog oca pok. ĐZ, kao i da su u odgovoru na tužbu tvrdili da je ova nekretnina isključivo vlasništvo 1. - 3. tuženika koji su u nesmetanom vlasničkom posjedu desetke godina, koju su obrađivali i dok je majka bila živa, na njoj zasadili masline te da ni od koga nisu bili smetani, da 1. -3. tuženici ni na pripremnom ročištu nisu naveli da su predmetnu nekretninu stekli darovanjem, iako su prije zaključenja prethodnog postupka u smislu načela otvorenog suđenja bili upozoreni da su dužni dopuniti i pojasniti svoje navode o tome da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] njihovo isključivo vlasništvo, te analizom iskaza svjedoka ĐZ i stranaka, zaključuje da nije bilo usmenog darovanja predmetne nekretnine sinovima pok. ostaviteljice 1. – 3. tuženicima, pa temeljem ovih činjeničnih i pravnih utvrđenja sud drugog stupnja temeljem čl. 373.a ZPP preinačuje prvostupanjsku presudu i odlučuje kako je iznijeto u uvodnom dijelu (toč. 2. obrazloženja).

11. Tuženici u reviziji navode da je prilikom donošenja drugostupanjske odluke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 7., 8. i 221.a i 338. st. 4. ZPP, te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te da je prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

12. Obrazlažući naprijed navedene revizijske razloge tuženici tvrde da je sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), te da sud drugog stupnja nije objasnio svoj zaključak da bi te sporne nekretnine predstavljale imovinu pokojne ostaviteljice. Nadalje, da u pobijanoj odluci nije navedeno temeljem koje odredbe materijalnog prava je ista donijeta pa da se stoga ista ne može ispitati, te da je svoju odluku temeljio na iskazima 1. – 3. tuženika zanemarujući iskaze 4. i 5. tuženica, odnosno da nisu analizirani iskazi niti svjedoka niti stranaka i da nije iznijeta ocjena ovih dokaza u skladu sa čl. 8. ZPP, kao i da sud drugog stupnja nije neposredno saslušao ove svjedoke, a nije uzeo u obzir niti okolnost što su tuženici stupili u posjed ovih nekretnina i tužiteljicama to vršenje posjeda nije bilo sporno.

13. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 7., 8. 221.a i 338. st. 4. ZPP i to iz slijedećih razloga.

14. Tužiteljice svoj zahtjev temelje na tvrdnji da je sporna nekretnina bila vlasništvo njihove pokojne majke sve do njene smrti.

15. Člankom 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) je propisano da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

16. Iz obrazloženja priloženog rješenja ostavinskog suda broj O-439/2012 Općinskog suda u Benkovcu od 4. listopada 2013. proizlazi da su tim rješenjem (toč. 3. izreke) tužiteljice upućene na podnošenje ove tužbe a temeljem čl. 187. st. 3., čl. 224. st. 2. i čl. 226. ZN jer je ostavinski sud odlučio donijeti rješenje o nasljeđivanju predmjevajući istinitost javnih isprava koje su predočene tijekom postupka iz kojih proizlazi da je sporna nekretnina suvlasništvo 1. – 3. tuženika, pa je tužiteljice uputio u parnici na dokazivanje istinitosti tvrdnji da sporna nekretnina predstavlja ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice.

17. Člankom 224. st. 2. ZN je propisano da sud neće prekinuti (ostavinski) postupak u slučaju spora glede činjenica o kojima ovisi sastav ostavine, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.

18. Slijedom navedenog temeljem čl. 7. st. 1. u svezi sa čl. 219. ZPP teret dokaza da je sporna nekretnina u trenutku smrti pok. ostaviteljice bila njena imovina je upravo na tužiteljicama, a ne na tuženicima.

19. Sud prvog stupnja je utvrdio da je pok. ostaviteljica spornu nekretninu za svog života darovala 1. – 3. tuženicima kao i da je taj ugovor iako nije bio sklopljen u propisanoj formi izvršen (očito tijekom 90. -tih godina prošlog stoljeća budući da su se 1. – 3. tuženici upisali kao posjednici u Katastru 1997.).

20. Sud drugog stupnja ne prihvaća ovakav zaključak suda prvog stupnja iz razloga što pok. ostaviteljica nije izričito riječima izjavila da spornu nekretninu daruje sinovima, međutim ne iznosi pravnu ocjenu posljedica postupanja stranaka.

21. Naime, sud prvog stupnja je detaljno obrazložio da iako pok. ostaviteljica nije izričito izjavila da spornu nekretninu daruje, kao i da je prvotna njena želja bila da istu daruje svim parničnim strankama kao njenim potomcima, pa da se kćeri (1. i 2. tužiteljice, te 4. i 5. tužene) nisu htjele prihvatiti tog dara, da je darovanje izvršeno samo u korist 1. – 3. tuženika koji su taj dar prihvatili i stupili u posjed sporne nekretnine. Također zaključuje da je ova činjenica bila poznata tužiteljicama, kao što im je bila i poznata namjera 1. – 3. tuženika da pokrenu spor protiv Općine Jesenice radi utvrđenja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva jer je tužiteljica IZ prilikom suočenja sa tuženikom UZ navela da joj je rekao da se mora tužiti Općinu Jasenice i da mu je odgovorila da to prepušta njima trojici, no da nije mislila da će se oni onda upisati kao vlasnici.

22. Suprotno ovim utvrđenjima suda prvog stupnja sud drugog stupnja zaključuje da su tužiteljice dokazale da je sporna nekretnina u vrijeme smrti pok. ostaviteljice bila njeno vlasništvo (očito) smatrajući da tuženici nisu dokazali da je ista njihovo vlasništvo, iako ta nekretnina nikada nije bila upisana kao vlasništvo pok. ostaviteljice u zemljišnim knjigama, niti je ona bila upisana kao posjednica te nekretnine u Katastru, a bez pravne ocjene utvrđene činjenice da su 1. – 3. tuženici od 1997. u neprekidnom i nesmetanom posjedu sporne nekretnine, kao i razlozi zbog kojih se zaključuje da pok. ostaviteljica ovu nekretninu nije darovala 1. – 3. tuženicima, a također se ne poziva ni na odredbe materijalnog prava temeljem kojih je takav zaključak donio.

23. Naime pravni učinci takvog darovanja se procjenjuju primjenom pravnog pravila paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje temeljem čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15, dalje: ZV), a prema kojem pravilu se u slučaju predaje nekretnine u posjed daroprimcu valjanim smatra i usmeni ugovor o darovanju koji je izvršen (u tom smislu odluke ovoga suda Rev-x 1177/16-3 od 14. veljače 2017. Rev 2855/1991-2 od 12. ožujka 1992., Rev-2867/1993-2 od 4. veljače 1998.).

24. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja je prilikom donošenja pobijane presude primjenom ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP, a zbog pogrešnog pravnog pristupa glede primjene pravila o teretu dokazivanja odlučnih činjenica počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 7., 8. 221.a i 338. st. 4. ZPP koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke.

25. Stoga je valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda drugoga stupnja i odlučeno je kao pod I. izreke, te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje u kojem će postupku taj sud povodom žalbe tužiteljica ponovno ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uvažavajući navode iz ovoga rješenja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnoga postupka.

26. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud