REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2232/2017-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. J., vlasnika Sportsko turističko ugostiteljskog obrta B. iz P., B., zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Grada Paga, zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćnicima N. S., M. M. i Đ. P., odvjetnicima u Z., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-196/15-4 od 31. svibnja 2017., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pagu broj P-20/10 od 7. listopada 2014., u sjednici održanoj 21. rujna 2022,
r i j e š i o j e:
I Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-196/15-4 od 31. svibnja 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje .
II O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
''I. Raskida se Ugovor o koncesiji građevinskog zemljišta radi gradnje i uređenja športsko rekreativnog centra u Gradu Pagu, klasa: 330-01/04-01/33, sklopljen 20. srpnja 2004.g. između Grada Paga i Sportsko turističko ugostiteljskog obrta B., kao i Izmjene i dopune tog ugovora od 3. rujna 2004. godine.
II. Nalaže se tuženiku Gradu Pagu da tužitelju B. J., vlasniku Sportsko turističko ugostiteljskog obrt B. iz P., s osnova uloženih sredstava u objekt isplati iznos od 8.911.562,19 kn (osam milijuna devetstojedanaest tisuća petstošezdestdvije kune i devetnaest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.140.130,75 kn (jedan milijun stočetrdeset tisuća stotrideset kuna i sedamdesetpet lipa) uz zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, tekućoj od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 14.006,01 kn (četrnaest tisuća šest kuna i jedna lipa) odbija kao neosnovan.''.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka te je naloženo tuženiku Gradu Pagu naknaditi tužitelju B. J. troškove postupka u visini od 640.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže opisano u izreci presude.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio dvije revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) i to po punomoćnicima odvjetnicama N. S. i M. M. 9. kolovoza 2017. te po punomoćniku Đ. P. dana 14. kolovoza 2017. U podnesenim revizijama tuženik navodi da iste podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući revizijskom sudu preinačiti drugostupanjsku odluku u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na revizije tužitelj je predložio iste odbiti kao neosnovane potražujući ujedno i trošak sastava odgovora na obje revizije.
5. Revizije su osnovane.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na raskid Ugovora o koncesiji od 20. srpnja 2004. godine, te izmjene i dopune tog Ugovora od 3. rujna 2004. godine, te zahtjev da mu tuženik na ime uloženih sredstava isplati iznos od 8.911.562,19 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8. Na temelju utvrđenja:
- da su stranke sklopile Ugovor o koncesiji građevinskog zemljišta radi gradnje i uređenja športsko rekreacijskog centra u Gradu Pagu 20. srpnja 2004. na vrijeme od 30 godina,
- da su stranke 13. rujna 2004. sklopile Ugovor o izmjeni i dopuni ranije citiranog Ugovora kojim su u čl. 2. suglasno izmijenile i dopunile prvotno sklopljeni Ugovor te jasno naznačili u čl. 1. st. 2. i 3. da stvarna površina koja se koristi i koja je osnova za obračun i naplatu koncesije iznosi 14.332 m2
- da je tužitelju 20 . srpnja 2004. izdana građevinska dozvola za izgradnju objekata po predmetnom Ugovoru
- da je po pribavljenoj građevinskoj dozvoli uređen caffe-bar, dva teniska terena, nogometni tren, košarkaško igralište, bazen i pješčano igralište za odbojku, s time da za uređenje terena nije potrebna građevinska dozvola, već potvrda na građevinski projekt
- da su izgrađeni objekti stavljeni u funkciju i pušteni u rad u ljeto 2004. godine te po iskazu tužitelja od 27. siječnja 2011. ne rade unatrag godinu i pol
- da je po Ugovoru o koncesiji tužitelj bio u obvezi plaćati godišnju naknadu i to u iznosu od 0,52 EUR/m2 i da je tu naknadu plaćao prve dvije godine, a kasnije da nije
- da je skupina građana Grada Paga pokrenula postupak za ocjenu suglasnosti Odluke o donošenju detaljnog plana uređenja sportskog centra L. s Ustavom i Zakonom,
-
da je Ustavni sud donio odluku kojom je ukinuo Odluku o donošenju detaljnog plana uređenja sportskog centra L. i da je isti sud ostavio tuženiku Gradu Pagu, odnosno Gradskom vijeću rok u kojem je trebalo ukloniti nepravilnosti, no da tuženik to nije napravio
- da je tužitelj 2006. godine odbijen za zahtjevom za izdavanje građevinske dozvole za nadogradnju tri ugostiteljska objekta zaključak je suda prvog stupnja da su nastupile okolnosti propisane odredbom čl. 124. ( 360.) ZOO, koji kaže da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Pri tom sud prvog stupnja ističući kako pravo na raskid ugovora pripada samo savjesnoj strani koja je vjerovnik u dvostranoobveznom ugovoru, što je u konkretnom slučaju po stavu prvostupanjskog suda tužitelj, prihvaća tužbeni zahtjev kako je pobliže opisano u izreci.
9. Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku odluku u dijelu odluke o glavnoj stvari dok je istu preinačio u dijelu odluke o parničnom trošku.
10. Međutim, drugostupanjski sud potvrđujući odluku suda prvog stupnja u odnosu na meritum, istu odluku obrazlaže kroz odredbe čl. 360. ZOO odnosno pozivajući se na odredbe o raskidu zbog neispunjenja, no istovremeno se pozivajući i na odredbe čl. 369. st. 2. ZOO koje se odnose na raskid ugovora uslijed izmijenjenih okolnosti.
11. Raskid ugovora zbog neispunjenja uređen je odredbama čl. 124. do 131. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje: ZOO) koje se u ovom predmetu primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05).
11.1. Navedenim zakonskim odredbama za slučaj neispunjenja ugovora od jedne strane nije propisano pravo druge strane sudski zahtijevati raskid ugovora (pred sudom). Ugovor se raskida na načine navedene u tim zakonskim odredbama – po samom zakonu i prostom izjavom druge strane. Naravno, u okviru odredaba ZOO uvijek postoji i mogućnost sporazumnog raskida.
11.2. Nadalje, odredbama čl. 132. ZOO koje se odnose na učinke raskida , u stavku 2. propisano je da ako je jedan strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati što je dala dok je čl. 4. propisano da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratit odnosno naknaditi.
11.3 U slučaju da ugovor nije raskinut izjavom prije podnošenja tužbe, može se smatrati da sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida. U takvom slučaju sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, jer se smatra da je (ukoliko nije raskinut po samom zakonu) ugovor raskinut istekom primjerenog roka nakon podnošenja tužbe. Sud bi bio jedino ovlašten donijeti deklaratornu presudu utvrđenjem da je ugovor raskinut, ali samo u slučaju ako bi bio postavljen takav deklaratorni tužbeni zahtjev.
12. Iz nižestupanjskih utvrđenja proizlazi da tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je predmetni ugovor raskinut jer tuženik nije ispunio svoju obvezu dok tužitelj jest, dakle pravnu osnovu za tužbeni zahtjev nalazi u čl. 124. ZOO te je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev kako ga je u konačnici postavio tužitelj.
13. No, u obrazloženju drugostupanjske odluke sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku odluku pozivajući se na odredbe čl. 124. ZOO te istovremeno i na odredbu čl. 133. ZOO koji se odnosi na raskid zbog promijenjenih okolnosti.
14. Stoga proizlazi da je odluka suda drugog stupnja nejasna odnosno nije jasno kojim se razlozima vodio sud drugog stupnja kada je potvrdio prvostupanjsku odluku navodeći više različitih pravnih osnova, koje dovode do različitih pravnih posljedica.
15. Opisanim postupanjem drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st.1. ZPP, valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o žalbi dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 21. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.