- 1 -

Broj: Ppž- 5479/2022

 

  

                                           

 

 

                                                                                                    Broj: Ppž-5479/2022

 

 

              R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

      R J E Š E NJ E

                                                       

                                                                     

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Ivanke Mašić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbama okr. D.M., okr. M.L. i okr. S.L., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 10. ožujka 2022., broj: 30. Pp-1592/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o     j e

 

I.              Prihvaćanjem žalbe okr. D.M., a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na okr. J.P., okr. M.L. i okr. S.L., ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

II.              Uslijed gornje odluke žalbe okr. M.L. i okr. S.L. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 10. ožujka 2022., broj: 30. Pp-1592/2021-12 proglašeni su krivim okr. J.P., okr. M.L., okr. D.M. i okr. S.L. da su, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. J.P. i  okr. M.L. izrečena novčana kazna 567,47 kuna, svakom, što je protuvrijednost 150 DEM, a okr. D.M. i okr. S.L. novčana kazna 453,98 kuna, svakom, što je protuvrijednost 120 DEM, koje su dužni platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1.              Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 150,00 kuna, svaki okrivljenik.

 

2.              Protiv te presude okr. D.M. po branitelju odvjetniku R.K. podnio je žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi optužbe, odnosno da se presuda ukine i dostavi predmet na ponovno suđenje.

 

2.1.              Okr. M.L. i okr. S.L. osobno su podnijeli žalbe zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i dostavi predmet na ponovno suđenje.

 

3.              Žalba okr. D.M. je osnovana.

 

3.1.              Žalbe okr. M.L. i okr. S.L. su bespredmetne.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija a i to iz osnova i razloga koje žalitelji  navode u žalbama i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da osnovano okr. D.M. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti.

 

5.              Kako je u povodu žalbe okr. D.M. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. J.P., koji nije podnio žalbu i u odnosu na okr. M.L. i okr. S.L., koji nisu podnijeli žalbe u tom smislu, to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda ukinuta u cjelini, i u odnosu na okr. J.P., okr. M.L. i okr. S.L..

 

6.              Osnovano okr. D.M. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud koristio kao dokaze zapisnike koji se, u smislu čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona, ne mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

 

6.1.              Naime, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je sud tijekom dokaznog postupka „izvršio uvid“, između ostalog, u zapisnik o ispitivanju svjedoka D.M. i zapisnik o ispitivanju svjedoka T.B. pred policijom te je temeljem iskaza okrivljenika i svjedoka, kao i temeljem dokumentacije u spisu utvrdio da su okrivljenici počinili djelo prekršaja koje im se stavlja na teret.  Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju žalbom ukazuje okr. D.M..

 

6.2.               U pravu je okr. D.M. kada navodi u žalbi da prvostupanjski sud nije smio čitati kao dokaz zapisnik o ispitivanju svjedoka D.M. pred policijom od 23. lipnja 2021. (list 14 spisa), budući da je protiv D.M. podnesen optužni prijedlog i u ovom prekršajnom predmetu ima svojstvo okrivljenika. Naime, ista osoba u prekršajnom postupku ne može imati više procesnih uloga (u ovom slučaju svjedoka i okrivljenika), jer Prekršajni zakon, kao i Zakon o kaznenom postupku, različito reguliraju prava i dužnosti svjedoka i okrivljenika u pogledu njihovih iskazivanja, zbog čega su procesna uloga i pozicija svjedoka i okrivljenika potpuno drugačije. S obzirom da D.M. u ovom prekršajnom postupku ima procesnu poziciju okrivljenika, sud bi, pod pretpostavkom zakonitosti tog iskaza,  mogao koristiti kao dokaz u postupku iskaz D.M. pred policijom na zapisniku o njegovom ispitivanju u svojstvu osumnjičenika. 

 

6.3.              Slijedom navedenog, koristeći iskaz D.M. u svojstvu svjedoka, koji u ovom prekršajnom predmetu ima procesni status okrivljenika, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona jer je time presudu temeljio na nezakonitom dokazu.

 

7.              Nadalje, prvostupanjski sud je kao dokaz u postupku pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje T.B., izvanbračne supruge okr. M.L., sa zapisnika o ispitivanju svjedokinje sastavljenog od strane policijskog službenika PP Krapina, uzimajući navedeni iskaz zakonitim dokazom.

 

7.1.              Međutim, iskaz na zapisniku o ispitivanju svjedokinje T.B. sastavljen 26. lipnja 2021. po policijskom službeniku (list 27 spisa) nije zakonit dokaz sukladno čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da se zapisnici ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama (čl. 283. – čl. 300.) Zakonu o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22.;dalje ZKP/08), budući da na to izravno upućuje odredba čl. 173. Prekršajnog zakona.

 

7.2.              Čl. 285. st. 1. t. 1. ZKP/08 propisano je :“(1) Oslobođeni su obveze svjedočenja: 

1) osoba s kojom je okrivljenik u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici“,

 

dok čl. 285. st. 3. ZKP/08 propisuje: „(3) Tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik.“

 

7.3.              Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje T.B. pred policijom nije razvidno da je svjedokinja upozorena po čl. 285. st. 1. ZKP/08, da ne mora svjedočiti u postupku u kojem je okrivljenik njezin izvanbračni suprug, kao ni da li  se odrekla blagodati nesvjedočenja ili želi svjedočiti.

 

Čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim  ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:

              2) je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti ( čl. 285. ), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla tog prava“

 

7.4.              Budući je prvostupanjski sud upotrijebio kao dokaz iskaz svjedokinje T.B., koji nije zakonit dokaz, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju također ukazuje žalbom okr. D.M..

 

7.5.              Iz navedenih razloga trebalo je prihvaćanjem žalbe okr. D.M. ukinuti pobijanu presudu, a žalbe okr. M.L. i okr. S.L. su uslijed takve odluke postale bespredmetne.

 

8.              Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, kako se to također osnovano navodi u žalbama svih žalitelja.

 

8.1.              Svi žalitelji navode da nitko od svjedoka nije potvrdio riječi koje im se optužnim prijedlogom stavljaju na teret. Međutim, okrivljenici su proglašeni krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je kvalificirani oblik prekršaja iz čl. 13. istog Zakona. Čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti tko na javnom mjestu svađom, vikom, tučom ili na drugi način remeti javni red i mir. Odlučna činjenica navedenog prekršaja nije sadržaj riječi kojima je remećen javni red i mir, već intenzitet tih riječi (svađa, vika, povišeni tonovi), tako da se njima remeti javni red i mir. Stoga, nisu osnovani navodi žalbi usmjereni na sadržaj riječi međusobnog vrijeđanja.

 

8.2.               Međutim, u postupku nije dokazano da bi se žalitelji ponašali kako im se to optužnim prijedlogom stavlja na teret. Niti iz jednog dokaza izvedenog u postupku, a niti sud daje razloge za takvu odluku, ne proizlazi da bi okr. M.L. rukama odgurnuo okr. J.P. uslijed čega da je isti pao na tlo, za njim da je pao i on i da su se otkotrljali u vinograd. Jednako tako, nije jasno na temelju kojih dokaza je utvrđeno da je okr. S.L. primio okr.  J.P. za majicu, odgurnuo ga i pritisnuo na kotač traktora te ga udario šakom u desnu stranu lica, pri čemu je J.P. zadobio oteklinu u predjelu desne donje čeljusti, niti sud u obrazloženju odluke daje razloge za takvo utvrđenje.  

 

8.3. U pravu je okr. D.M. kada navodi da nije točan zaključak suda iz obrazloženja pod t. 51. da su svjedoci iskazali da je počinio prekršaj kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, budući da je jedino svjedok I.L. naveo da je odgurnuo J.P. i gurao ga prema vinogradu, a što nije prekršaj za koji je optužen. 

 

8.4.               Žalbom, između ostalog, okr. D.M. ističe da iz cijelog provedenog dokaznog postupka nije uopće niti utvrđeno da li se događaj odvijao na javnom mjestu, odnosno tko je to mogao čuti i vidjeti, budući da se sve desilo na privatnoj parceli. Naime, u optužnom prijedlogu se navodi da se događaj odvijao „u mjestu PP bb, na služnom putu predio zvan P., na javnom mjestu dostupnom pogledu i čujnosti drugih osoba“. U postupku okr. J.P. naveo je da je to bilo na služnom putu kojeg koristi on, S.L. i D.M., a i okr. M.L. potvrdio je „radi se o služnom putu, a inače su se uvijek dogovorno maknuli jedan drugom kada je netko trebao izaći“. Međutim, sud u postupku nije utvrđivao javnost mjestu, pa je ostalo nejasno da li mjesto izvršenja „služni put“ samo po sebi po svom položaju predstavlja neograničeno javno mjesto, kod kojeg nije potrebno utvrđivati da li je zaista bilo prisutnih građana, već je dovoljna objektivna mogućnost da oni budu prisutni, koja se kod takvih mjesta podrazumijeva, ili se radi o fiktivnom javnom mjestu koje samo po sebi nije po namjeni javno mjesto, ali pod određenim okolnostima može imati takav značaj, ukoliko je dostupno vidiku sa neograničenog javnog mjesta, ako su se inkriminirani postupci mogli čuti i vidjeti sa neograničenog javnog mjesta.

             

9.              Slijedom navedenog, trebalo je prvostupanjsku pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će, uvažavajući razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbi žalitelja, prvostupanjski sud otkloniti istaknutu bitnu povredu postupka, ponovno izvesti do sada izvedene dokaze (osim nezakonitih), detaljno ispitati sudionike i svjedoke događaja na sve okolnosti vezane uz radnje počinjenja i mjesto počinjenja djela, provesti i druge dostupne dokaze i nakon toga ocjenom svih u tom postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

10.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

                                Zagreb, 19. ožujka 2024.

 

Zapisničar:                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                      Gordana Korotaj, v.r.             

                                          

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 8 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.