REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1093/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. K. R., OIB: … , iz Republike Srbije, S., 2. I. R., OIB: … , iz Republike Srbije, S., 3. M. A., OIB: … , iz Republike Srbije, S., 4. S. A., OIB: … , iz Republike Srbije, S.,, svi zastupani po punomoćniku Z. N., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: … , zastupane po zamjenici Općinskog državnog odvjetnika u Z. I. V. D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1207/2019-2 od 24. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-693/2014-25 od 11. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1207/2019-2 od 24. listopada 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-693/2014-25 od 11. ožujka 2019. u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete i troškove parničnog postupka, te presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1207/2019-2 od 24. listopada 2019. i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:

"I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi 1. tužiteljice K. R., OIB: … , 2. tužitelja I. R., OIB: … , 3. tužiteljice M. A., OIB: … i 4. tužiteljice S. A., OIB: … , koji glase:

1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da plati tužiteljici K. R. iz U., … S., Republika Srbija, iznos od ukupno 374.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 350.000,00 kn teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 24.000,00 kn teku od 1. veljače 1993. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da plati tužitelju I. R. iz U., … S., Republika Srbija, iznos od ukupno 498.666,66 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 466.666,66 kn, teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 32.000,00 kn teku od 1. veljače 1993. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da plati tužiteljici M. A. iz U., … S., Republika Srbija, iznos od ukupno 498.666,66 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos 466.666,66 kn teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 32.000,00 kn teku od 1. veljače 1993. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da plati tužiteljici S. A. iz U., … S., Republika Srbija, iznos od ukupno 498.666,66 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 466.666,66 kn, teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 32.000,00 kn teku od 1. veljače 1993. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da nadoknadi parnične troškove tužiteljima, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, time da se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tužiteljici K. R., OIB: … , 2. tužitelju I. R., OIB: 1… , 3. tužiteljici M. A., OIB: … i 4. tužiteljici S. A., OIB: …, naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: … , parnični trošak u iznosu od 18.000,00 kuna, u roku od 15 dana.''

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP) podnose tužitelji zbog sljedećeg pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda broj Revd 366/2020-2 od 27. svibnja 2020.:

"Računa li se objektivni zastarni rok potraživanja naknade nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe prema odredbi čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO) od dana usmrćenja ili od dana saznanja za smrt bliske osobe?“

Revizija je dopuštena jer je u rješenju ovoga suda broj Rev-x 223/2016-2 od 19. veljače 2019. zauzeto pravno shvaćanje kako nematerijalna šteta zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe ne može nastati prije nego oštećena osoba sazna za smrt, pa o tom pravnom pitanju nižestupanjske odluke odstupaju od prakse ovog, revizijskog suda. Tužitelji traže naknadu troška revizijskog postupka.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet pobijanog dijela presude je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe koju su tužitelji trpjeli zbog smrti njihovog sina i brata, sada pokojnog B. R., a koji zahtjev tužitelji prvenstveno temelje na činjeničnoj osnovi da je smrt pokojnog B. R. bila rezultat ratnog zločina počinjenog od strane L. M., Z. R., Z. M. i I. O., koji da su omogućili nepoznatim pripadnicima hrvatskih oružanih ili redarstvenih snaga odvesti ratne zarobljenike iz prostorija Policijske uprave B. u šumu, gdje su ih strijeljali.

7. U postupku je utvrđeno, da:

- je iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-rz-

4/11 od 17. studenog 2011. razvidno kako su I. optuženi L. M., II. optuženi Z. R., III. optuženi Z. M. i IV. optuženi I. O. oslobođeni optužbe, da bi počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava pomaganjem u ratnom zločinu protiv ratnih zarobljenika, označeno i kažnjivo po članku 122. OKZRH u vezi članka 22. OKZRH i kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava pomaganjem u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva označeno i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZRH u vezi članka 22. OKZRH na način da bi s umišljajem pomogli drugima da kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijaju ratne zarobljenike i da izvrše napad na civilnu osobu posljedica kojeg je bila teška tjelesna ozljeda, i to time što su nakon što je dana ...., u jutarnjim satima iz kasarne bivše JNA VP … u B. ispaljivanjem granata iz teškog naoružanja izvršen napad na B. i istog dana oko 19:00 sati od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga kasarna zauzeta kojom prilikom su zarobljeni pripadnici JNA R. B., Z. D., R. G., I. H., B. R. i jedna osoba neutvrđenog identiteta odvedeni u prostorije za zadržavanje u podrumu zgrade PU B., L. M. kao pomoćnik načelnika Odjela operativnih poslova PU B. te Z. R., Z. M. i I. O. kao pripadnici specijalne policije MUP-a, prema prethodnom dogovoru, u cilju da svojim postupanjem omoguće počiniteljima ubijanje ratnih zarobljenika i civila S. K. dana .... oko 19:00 sati L. M. rekao voditelju smjene operativnog dežurstva PU B. T. W. da će tijekom večeri doći pripadnici specijalne policije i odvesti ratne zarobljenike, a zatim mu naredio da pripadnicima specijalne policije dade ključ podrumskih prostorija kako bi se ratni zarobljenici mogli odvesti pa su Z. R., Z. M. i I. O. u noći .... došli u zgradu policijske uprave i od voditelja smjene T. W. uzeli ključeve znajući da će ratni zarobljenici biti izvedeni iz zgrade i odvezeni na pogodno mjesto da ih se ubije tako da su ratni zarobljenici i civil S. K. od strane nepoznatih osoba izvedeni iz zgrade, smješteni u dostavno vozilo i odvezeni u šumu Č. kod M. K. gdje je u njihova tijela ispaljeno više projektila pojedinačnom i rafalnom paljbom iz automatskih pušaka i vojničkih pušaka, uslijed čega su R. B. i drugi navedeni ratni zarobljenici zadobili brojne strijelne rane glave, trupa i udova koji su doveli do njihove trenutne smrti,

- iz sadržaja izreke pravomoćne kaznene presude jasno proizlazi da su ratni zarobljenici pa tako i sin odnosno brat tužitelja, od strane nepoznatih osoba izvedeni iz zgrade, smješteni u dostavno vozilo i odvezeni u šumu Č. kod M. K., gdje je u njihova tijela ispaljeno više projektila što ih je usmrtilo,

- u vezi predmetnog štetnog događaja nije utvrđena ničija kaznena odgovornost, ne vodi se kazneni postupak niti je dokazano da postoje procesne smetnje za njegovo vođenje,

- su se tužitelji obratili Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora 15. studenog 2004. godine.

8. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen zbog zastare jer je objektivni zastarni rok iz članka 376. stavak 2. ZOO svakako protekao prije podnošenja zahtjeva tuženoj za mirno rješenje spora i prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, i uz primjenu odredaba čl. 4. i 5. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03 - dalje: ZORH) te odredaba čl. 10. i 11. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj: 117/03 - dalje: ZOŠT) koji su zakoni stupili na snagu 31. srpnja 2003., budući da je šteta uz koju tužitelji vežu svoj tužbeni zahtjev nastala u noći sa 3. na 4. listopada 1991. godine.

9. Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu postavljenog pravnog pitanja odstupa od prakse ovog, revizijskog suda iz rješenja broj Rev-x 223/2016-2 od 19. veljače 2019. jer nematerijalna šteta zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe nije nastala u noći sa ... nego u trenutku saznanja za smrt bliske osobe pa nije pravilno utvrđeno kada je objektivni zastarni rok iz čl. 376. st. 2. ZPP počeo teći. Iz zapisnika s ročišta glavne rasprave održane 4. svibnja 2016. proizlazi da su na tom ročištu izneseni određeni činjenični navodi i priloženi određeni dokazi koji barem posredno upućuju na to kada je nastala utužena nematerijalna šteta, ali nižestupanjski sudovi u pobijanim presudama uopće nisu iznijeli te navode niti su ocijenili te dokaze. Pritom su nižestupanjski sudovi pravilno otklonili primjenu odredbe čl. 377. st. 1. ZOO.

10. No, zbog navedenog nižestupanjski sudovi nisu raspravili i u obrazloženjima svojih presuda iznijeli razloge zašto ne nalaze tuženicu odgovornom ni prema odredbama ZORH niti prema odredbama ZOŠT. Kod toga valja posebno istaći da se u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi uopće nisu bavili pitanjem ima li ili ne predmetno odvođenje prednika tužitelja kao ratnog zarobljenika od strane uniformiranih, maskiranih osoba iz prostorija Policijske uprave B. i njegovo (kao i drugih ratnih zarobljenika) pogubljenje u šumi, karakter terorističkog akta i iz kojih razloga.

11. Kako nije sporno da je sada pokojni sin i brat tužitelja odveden iz prostorija Policijske uprave B. od strane maskiranih i uniformiranih osoba, te da je pronađen mrtav u šumi gdje je podlegao nizu zadobivenih prostrijelih rana iz vojničkih pušaka, a u postupku nije utvrđeno prekidanje uzročno-posljedične veze između odvođenja i likvidacije kao nastavne protupravne radnje, za sada, a neovisno o donesenoj oslobađajućoj presudi kaznenog suda za kaznena djela pomaganja u ratnom zločinu, nisu raspravljene sve pravno odlučne činjenice vezane uz eventualno postojanje odgovornosti tuženice prema ZOŠT. Sudovi su u ovom slučaju bili dužni odlučiti o tužbenom zahtjevu i po ZOŠT i po ZORH ako utvrđene činjenice upućuju na takav zaključak, što sve nisu učinili.

12. Slijedom svega navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, činjenično stanje relevantno za odluku o predmetu spora, kako u dijelu koji se temelji na odredbama ZOŠT i ZORH, tako i u pogledu početka tijeka i isteka roka zastare, ostalo je nepotpuno utvrđeno pa ne postoje razlozi za preinačenje pobijane presude. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s iznesenim shvaćanjima revizijskog suda, te ovisno o rezultatima utvrđivanja i ocjene svih relevantnih okolnosti, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

14. O troškovima postupka nastalim u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.