REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1408/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K., OIB … iz Đ., zastupane po punomoćniku J. J. odvjetniku iz Đ., protiv tuženika T. K., OIB … iz B., radi uzdržavanja bračnog druga, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž Ob-3/2021-2 od 15. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P Ob-96/20-6 od 16. studenog 2020., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž Ob-3/2021-2 od 15. siječnja 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice N. K. (dalje: tužiteljica) kojim je tražila da se tuženiku T. K. (dalje: tuženik) naloži da doprinosi za njeno uzdržavanje.
2. Presudom suda drugog stupnja je odlučeno:
„Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljičina žalba pa se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: P Ob- 96/2020-6 od 16. studenog 2020.:
- preinačuje tako da se tuženiku T. K. nalaže plaćati tužiteljici N. K. na ime uzdržavanja bračnog druga iznos od 450,00 (četristopedeset) kuna mjesečno počevši od podnošenja tužbe 11. listopada 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena najkasnije do svakog 15. u mjesecu pa do isplate, s tim da dospjele obroke plati odjednom, na tekući račun tužiteljice N. K. broj … otvoren u A. b. d. d. Z.
- potvrđuje u preostalom dijelu.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 2198/2021-2 od 1. lipnja 2021. podnosi tuženik zbog materijalnopravnog pitanja:
„Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15 i 98/19) kada je tuženiku naložio uzdržavanje tužiteljice bez vremenskog ograničenja, „ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti?“.“ Predlaže da se revizija prihvati i preinače drugostupanjska presuda na način da se potvrdi prvostupanjska presuda u cijelosti, te da se tužiteljicu obveže da mu naknadi parnične troškove povodom revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za plaćanjem uzdržavanja od strane tuženika koji je njen bivši suprug.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Slijedom navedenog pobijana presuda ispitana je odnosu na vremenski određeno trajanje obveze uzdržavanja u pobijanoj presudi. Postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer je pobijana odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev 2900/2018-2 od 10. travnja 2019., te Rev 4413/2019-2 od 30. listopada 2019.
9. Prema čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15. i 98/19., dalje: OBZ) obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, nakon čega se obveza može produljiti ali samo po novoj tužbi koja se mora podnijeti prije isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (čl. 298. st. 2. OBZ).
10. Dakle, ovom je odredbom jasno i nedvojbeno određeno trajanje obveze uzdržavanja (do godine dana).
11. Stoga je odgovor na postavljeno pitanje potvrdan, dakle sud drugog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 298. st. 1. OBZ-a kada je tuženiku naložio uzdržavanje tužiteljice bez vremenskog ograničenja, („ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti“).
12. Zbog ovakvog pogrešnog pravnog pristupa u pobijanoj odluci nisu raspravljene sve okolnosti koje se odnose na duljinu trajanja obveze uzdržavanja pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
13. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 21. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
