REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 95/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. P. zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 4. siječnja 2022. broj K-93/21 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 11. svibnja 2022. broj Kž-185/2022-4, u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 4. siječnja 2022. broj K-93/21 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 11. svibnja 2022. broj Kž-185/2022-4 osuđen je D. P. zbog kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom, iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. te u svezi s člankom 51. KZ/11. pa je na temelju tih istih članaka osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.
2. Osuđeni D. P. je putem branitelja, odvjetnika B. Z. pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, uvodno navodeći kako ga podnosi zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s
III Kr 95/2022-5
prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pobijanu pravomoćnu odluku, a podredno ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje“.
3. U skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 13. srpnja 2022. broj Ksm-DO-137/2022 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. 6. Iako se u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude uvodno ističe kako se isti podnosi i zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi iz samog sadržaja zahtjeva proizlazi kako se isti ne odnosi na ovu povredu već na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i na tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Obrazlažući povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku podnositelj zahtijeva tvrdi da je ista počinjena iz razloga što je drugostupanjski sud, kada je odlučivao o izjavljenoj žalbi državnog odvjetnika protiv prvostupanjske presude zbog odluke o kazni, bio dužan pozvati okrivljenika na drugostupanjsku sjednicu radi dodatnog razjašnjenja stvari.
6.1. S druge strane ističući tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda osuđenik navodi kako je tijekom trajanja ovog kaznenog postupka promijenio svoju adresu prebivališta, a nije znao da je to bio dužan prijaviti sudu, zbog čega mu nije bila dostavljena žalba državnog odvjetnika izjavljena, između ostalog, i zbog odluke o kazni na odgovor, a ako u spisu predmeta o tome postoji dostavnica na njoj zasigurno nije njegov potpis. Stoga mu je zbog navedenog propusta, po njegovom mišljenju, bilo onemogućeno da se očituje na navode državnog odvjetnika iznesene u izjavljenoj žalbi. Također smatra da je ova povreda učinjena i iz razloga što mu prije održavanja drugostupanjske sjednice nije bilo dostavljeno očitovanje Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu te zbog toga nije bio u mogućnosti očitovati se i na njihove navode.
6.2. U odnosu na navode podnositelja zahtjeva da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku počinio povredu odredaba kaznenog postupka budući da ga nije pozvao na sjednicu drugostupanjskog vijeća radi dodatnog razjašnjenja, a kada je odlučivao o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj i zbog odluke o kazni, treba napomenuti kako tako nešto ne proizlazi iz smisla odredbe članka 475. stavka 2. ZKP/08.-19., a na koju se u ovom dijelu poziva podnositelj zahtjeva. Naime, navedenom odredbom je propisano da će se o sjednici drugostupanjskog vijeća stranke izvijestiti jedino u situaciji ako je neka od stranaka u roku predviđenom za
III Kr 95/2022-5
žalbu ili u odgovoru za žalbu zahtijevala da bude izvještena o sjednici, što ovdje nije bio slučaj, jer državni odvjetnik u izjavljenoj žalbi nije to zatražio, a optuženik u ovom kaznenom predmetu nije podnosio žalbu i odgovor na žalbu, a niti je posebnim podneskom u zakonskom roku tražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća. Iako je odredbom članka 475. stavka 2. ZKP/08.-19. propisana mogućnost da predsjednik vijeća ili vijeće mogu odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke i kad to nisu zahtijevale, ako bi njihova prisutnost bila korisna za razrješenje stvari, treba napomenuti da je taj dio norme fakultativne, a ne obligatorne naravi i njome je dano diskreciono pravo predsjedniku vijeća ili vijeću da tako postupi ako to smatra potrebnim, o čemu je sud drugog stupnja, u konkretnoj situaciji, zasigurno vodio računa. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije bio dužan izvijestiti optuženika o sjednici vijeća pa shodno tome u žalbenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
6.3. Isto tako nije u pravu je podnositelj ovog zahtjeva kada tvrdi da mu žalba državnog odvjetnika nije bila dostavljena na odgovor, pa da mu je uslijed toga teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, iz izvršenog uvida u spis predmeta proizlazi da je u ovom kaznenom predmetu otpravak prvostupanjske presude dostavljen državnom odvjetniku i optuženiku, a protiv navedene presude državni odvjetnik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, dok optuženik nije podnio žalbu, a niti odgovor na žalbu državnog odvjetnika. Također je izvršenim uvidom u spis predmeta utvrđeno da je žalba državnog odvjetnika (list 65-67 spisa predmeta) optuženiku dostavljena na odgovor 2. veljače 2022., a što proizlazi iz dostavnice-povratnice koja se nalazi na poleđini lista 67 spisa predmeta i na kojoj je optuženik svojim potpisom potvrdio primitak žalbe državnog odvjetnika na odgovor.
6.4. Slijedom navedenog nije u pravu podnositelj zahtjeva kada ističe da mu je tijekom ovog postupka bilo onemogućeno da se očituje na žalbene navode državnog odvjetnika te da mu je na taj način teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav RH) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10 i 13/17. – dalje: Konvencija) propisana su tzv. minimalna prava obrane. Među tim pravima je i pravo na kontradiktorni postupak koje podrazumijeva i načelo jednakosti stranaka u postupku kao jedne od značajki šireg pojma prava na pravično suđenje. To drugim riječima znači da pravo na kontradiktorni postupak u kaznenom predmetu podrazumijeva da i optužba i obrana moraju dobiti priliku i mogućnost da saznaju za očitovanja i dokaze koje je dostavila i predložila druga strana te da mogu dati primjedbe ili prigovore na njih. Dakle, radi ostvarenja navedenog prava u kaznenom postupku je ključno da se osigura da druga strana bude svjesna da je neko očitovanje podneseno te da je dobila stvarnu odnosno realnu priliku kako bi dala svoje primjedbe ili prigovore na takvo očitovanje. Stoga, dostavljanjem žalbe državnog odvjetništva obrani odnosno optuženiku koji se sam branio i omogućavanje podnošenja odgovora na žalbu zadovoljen je zahtjev za kontradiktornošću postupka te je na taj način u potpunosti ostvareno načelo
III Kr 95/2022-5
jednakosti stranaka u postupku pa zbog navedenog nije došlo do teške povrede prava na pravično suđenje, kako to pogrešno ističe osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
6.5. Također, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije došlo do povrede prava na pravično suđenje zbog toga što optuženiku, prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, nije bio dostavljen podnesak Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, uz koji je vraćen spis predmeta nadležnom sudu na postupanje. Naime, radi se o situaciji gdje je spis predmeta, prije odlučivanja o izjavljenoj žalbi, dostavljen nadležnom državnom odvjetniku na razmatranje u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-19., a u kojoj situaciji državni odvjetnik nije izrazio stav u odnosu na podnesenu žalbu, već je spis predmeta samo vratio sudu na nadležni postupak. Dakle, ne radi se o tome da je županijski državni odvjetnik dao svoje mišljenje odnosno očitovanje o osnovanosti izjavljene žalbe pa da bi zbog toga trebalo omogućiti optuženiku da dade svoje primjedbe ili prigovore na takvo očitovanje.
7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je, sukladno odredbi članka 512. u vezi s člankom 519. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70717., 126/19. i 88/22. – dalje: ZKP/08.- 22.), isti trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
