Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-167/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenih djela iz članka 227. stavak 1. i 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama oštećenika kao tužitelja i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 10. veljače 2022., broj: K-4/2020., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika D. S. J.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe oštećenika kao tužitelja Ž. T. i optuženog I. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 10. veljače 2022., broj: K- 4/2020, optuženi I. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. činjenično i pravno opisanog od točkom I) izreke, te je na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom I. B. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. travnja do 4. svibnja 2017.

1.2. Na temelju članka 72. stavka 1., 3. i 7. KZ/11. optuženom I. B. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima u trajanju od 7 (sedam) godina, u koje vrijeme se uračunava vrijeme od privremenog oduzimanja vozačke dozvole broj: … izdane u PP Knin od optuženika i određene mjere opreza privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilima, 15. travnja 2017. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi I. B. dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove vještaka, svjedoka, materijalne troškove i nagradu za branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 31.261,70 (tridesetjednutisuću dvjestošezdesetjednu kunu i sedamdeset lipa) i paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće kuna), sveukupno 33.261,70 (tridesettritisućedvjestošezdesetjednu kunu i sedamdeset lipa), u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. optuženi I. B. je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – nepružanjem pomoći – iz članka 123. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u oslobađajućem dijelu te presude pod točkom VII) izreke.

2. Protiv navedene presude žali se optuženi I. B. i oštećenik kao tužitelj, Ž. T..

2.1. Optuženi I. B. žali se osobno i po branitelju, odvjetniku B. B.. U osobnoj žalbi optuženi I. B. se žali zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri, predlažući da mu se izrekne kazna zatvora i sigurnosna mjera u kraćem trajanju. U žalbi podnesenoj po branitelju osporava se odluka o kazni i odluka o troškovima kaznenog postupka, te se predlaže da se uvaži žalba optuženika i preinači prvostupanjska presuda, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. S obzirom da se obje žalbe optuženika međusobno nadopunjuju razmotrit će se kao jedinstvena žalba optuženika.

2.2. Protiv prvostupanjske presude žali se oštećenik kao tužitelj zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (točka III i V izreke pobijane presude) te zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na točke VII, VIII i IX izreke prvostupanjske presude. Predlaže da se optuženika proglasi krivim i zbog kaznenog djela iz članka 123. stavak 2. KZ/11. te da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora i sigurnosna mjera u dužem trajanju.

3. Odgovor na žalbu oštećenika kao tužitelja podnio je optuženi I. B.. Oštećenik kao tužitelj Ž. T. podnio je odgovor na žalbu optuženika.

4. U skladu s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi I. B. i njegov branitelj, odvjetnik B. B., oštećenik kao tužitelj i državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovali su optuženi I. B. i branitelj optuženika, odvjetnik D. S. J. u zamjenu za odvjetnika B. B., dok nisu pristupili zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske i oštećenik kao tužitelj, koji su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.

6. Žalbe optuženika i oštećenika kao tužitelja nisu osnovane.

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude

7. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženi I. B. tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani te mu je odmjerio prestrogu kaznu. Međutim protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

7.1. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je s pravom optuženiku cijenio olakotnim da do sada nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, njegovu dob od … godine u vrijeme počinjenja kaznenog djela, činjenicu da se u međuvremenu oženio i dobio dijete, dok je otegotnim cijenio da se nije zaustavio nakon prometne nesreće, da je prekršio više prometnih propisa, vozeći dvostruko brže od dopuštene, s gotovo četiri puta većom koncentracijom alkohola od dopuštene, ne krećući će se sredinom obilježene prometne trake. Pored utvrđenih otegotnih okolnosti priznanje kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje i upućivanje pisma sinu žrtve s izrazima sućuti, nemaju ni prema ocjeni drugostupanjskog suda takav značaj da opravdavaju izricanje blaže kazne. Jednako tako pogoršanje imovinskog stanja obitelji optuženika uslijed njegovog odlaska na izdržavanje kazne logična su i očekivana posljedica koja prati izostanak člana obitelji tijekom izdržavanja kazne, koja nije od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Izricanje blaže kazne u konkretnom slučaju ne može se opravdati ni činjenicom što je od počinjenja kaznenog djela prošlo više od pet godina, osobito imajući u vidu svrhu kažnjavanja u smislu generalne prevencije i brojnost ove vrste kaznenih djela s teškim posljedicama.

7.2. Stoga je ocjena i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je izrečena kaznu u trajanju 4 godine, u konkretnoj situaciji primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja. Tom će se kaznom utjecati prvenstveno na optuženika, ali i na sve ostale članove društvene zajednice, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno, kao i da je vožnja protivno prometnim propisima, osobito u alkoholiziranom stanju i s prekomjernom brzinom pogibeljna. Izrečena kazna sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela prouzročio, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

8. Jednako tako, protivno tvrdnji optuženog I. B., prvostupanjski sud je s pravom optuženiku uz izrečenu kaznu izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. stavka 1. KZ/11., budući je isti prouzrokovao ovu prometnu nesreću pod utjecajem visoke koncentracije alkohola u krvi, vozeći dvostruko brže od dopuštene brzine, slijedom čega postoji opasnost da će optuženik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa. Pritom nije od značaja činjenica da optuženik do sada nije kažnjavan zbog prometnih prekršaja te da mu je vozačka dozvola oduzeta već više od 5 godina te mu je otežan svakodnevni život bez automobila, jer te okolnosti ne pretežu nad težinom prekršenih prometnih propisa i izazvanoj opasnosti zbog koje je smrtno stradao pješak. Stoga, po ocjeni drugostupanjskog suda, žalba optuženika u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru iz članka 72. stavka 1. KZ/11. nije osnovana.

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima optuženi I. B. tvrdi nije uzrokovao troškove kaznenog postupka, čije mu je plaćanje naloženo, jer nije predlagao provođenje vještačenja. Međutim, optuženik ispušta iz vida da u kaznenom postupku nije odlučno tko je troškove prouzročio, nego jesu li bili potrebni za utvrđenje relevantnih činjenica. Stoga je prvostupanjski sud s pravom naložio optuženom I. B. podmirenje troškova koji su nastali u kaznenom postupku.

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude i žalbu oštećenog kao tužitelja

10. Nadalje, oštećenik kao tužitelj Ž. T. žali se u odnosu na oslobađajući dio presude, tvrdeći da je optuženi I. B. počinio i kazneno djelo protiv života i tijela, nepružanje pomoći iz članka 123. stavak 2. KZ/11., jer su ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela, a navodima argumentira žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Međutim, protivno tvrdnji oštećenika kao tužitelja s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se u ponašanju optuženog I. B. nisu ostvarila bitna obilježja kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavka 2. KZ/11. Upravo suprotno toj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je, pravilnom ocjenom nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka doc. dr. sc. M. B., izveo ispravan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio predmetno kazneno djelo.

10.2. Naime, kod kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavka 2. KZ/11., kao tipičnog kaznenog djela nečinjenjem, kažnjivo je postojanje stanja opasnosti kojeg je prouzročio sam počinitelj, a za opstojnost kaznenog djela dostatno je da je neka osoba dovedena u stanje opasnosti i u takvom stanju ostavljena bez pomoći, neovisno o tome bi li pomoć spasila život žrtve ili ne. Međutim, pri tome treba reći da nije počinjeno kazneno djelo ako je osoba u vrijeme ostavljanja bez pomoći već preminula. U konkretnom slučaju, prema vještačkom nalazu i mišljenju, smrt oštećenika A. T. nastupila je praktički trenutno jer stanice mozga kratko vrijeme mjereno u sekundama mogu živjeti od zaliha kisika koje se nalaze u krvi, te je oštećenik nakon naleta automobila još bio živ tek nekoliko sekundi. Stoga oštećeniku nije bilo ni moguće pružiti pomoć, jer nije bio u stanju opasnosti po život, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Pritom su polemiziranje žalitelja s argumentima prvostupanjske presude i ustrajavanje na tvrdnji da se optuženik nije zaustavio i uvjerio u kakvom je stanju oštećenik neprihvatljivi jer te okolnosti ne utječu na opstojnost zakonskih obilježja kaznenog djela nepružanja pomoći. Naime, zaštitni objekt ovog kaznenog djela je život i tijelo, u ovom slučaju u opasnosti, te je životno i logično da je kažnjivo propuštanje da se pruži pomoć osobi kojoj se takva pomoć mogla pružiti, dakle čija smrt nije nastupila, pri čemu nije od značaja bi li to pružanje pomoći bilo uspješno ili nije, jer je odlučno je li uopće moguće da se osobi u opasnosti pruži pomoć. Jednako tako valja žalitelju naglasiti da se ovim kaznenim djelom štiti živa osoba u opasnosti, dakle ne i mrtvo tijelo i pijetet pokojnika.

10.3. Slijedom iznijetoga, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je optuženog I. B. za to kazneno djelo oslobodio od optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. pa je trebalo odbiti žalbu oštećenika kao tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

11. Žalba oštećenika kao tužitelja Ž. T. sadrži i žalbu zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri izrečene optuženom I. B., u kojoj tvrdi da su iste izrečene u prekratkom trajanju.

11.1. Međutim, s obzirom da oštećenik po članku 464. stavak 4. ZKP/08. može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu dakle, no ne i zbog odluke o kazni, to taj dio žalbe oštećenika kao tužitelja nije razmatran. Žalbu zbog odluke o kazni odnosno iz svih žalbenih osnova oštećenik bi mogao podnijeti samo u slučaju da je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja i za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11., a to ovdje nije slučaj.

12. Kako navodi podnesenih žalbi oštećenika kao tužitelja i optuženika nisu osnovani, a pobijanom presudom nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede zakona na štetu optuženika na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu oštećenika kao tužitelja i optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21.rujna 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.