REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2363/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. M., D., OIB … , zastupane po punomoćniku A. K. odvjetniku u Odvjetničkom društvu H., K., Š., B. i p., Z., protiv I. tuženika T. P., D., OIB … , II. tuženika R. J. P., D., OIB … i III. tuženice A. P. ,D. , OIB … , svi zastupani po punomoćniku B. M. odvjetnik u D. radi uspostave prijašnjeg stanja i predaje, odlučujući o prijedlogu 1. – 3. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Gž – 89/2021-3 od 8. veljače 2022., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P- 1697/2015 od 13. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022.
r i j e š i o j e
I. Prijedlog 1. – 3. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
O b r a z l o ž e nj e
1. Prijedlogom za dopuštenje revizije 1. - 3. tuženici (dalje: tuženici) su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Gž – 89/2021-3 od 8. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1697/2015 od 13. studenoga 2020., u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, a zbog tri pitanja koje smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica poriče navode prijedloga kao neosnovane i predlaže isti odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5.1. Tuženici u svom prijedlogu ističu slijedeća pitanja:
- ima li tužitelj pravo zahtijevati da mu tuženici predaju u suposjed izgrađeni dio određene nekretnine ako tužitelj nije dokazao da je taj dio i određena nekretnina na kojoj je taj dio izgrađen vlasništvo tužitelja?
- ima li tužitelj pravo zahtijevati da mu tuženici predaju u suposjed određene fizičke (realne) dijelove zgrade ako tužitelj nije dokazao da su ti fizički (realni) dijelovi zgrade vlasništvo tužitelja?
- ima li tužitelj pravo zahtijevati da mu tuženici predaju u suposjed stan koji tuženici uopće ne posjeduju i ne koriste na bilo koji način?
5.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja predlagatelji ukazuju na sudsku praksu revizijskog suda (Rev-605/2014-2, Rev-1851/14 i Rev-x-841/18).
6.1. Tuženici u postavljenim pitanjima polaze od okolnosti koje nisu utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke (da tužitelj nije dokazao vlasništvo određenih realnih dijelova nekretnine i da tuženici ne drže stvar koja je predmet spora) budući da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica nekretnine te da tuženici jesu u posjedu nekretnine te stoga od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora.
6.2. Uz navedeno, tuženici u prijedlogu nisu iznijeli ni valjane razloge važnosti postavljenih pitanja (čl. 385.a st. 1. ZPP), budući da su pravna shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u činjeničnoj i pravnoj situaciji različitoj od one u konkretnom slučaju.
7. Kako zbog iznesenog nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
8. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova kao neosnovan.
Zagreb, 21. rujna 2021.
Predsjednica vijeća
Mirjana Magud,v.r.
