REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-5296/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., d.o.o., R., protiv tuženika L. D. „O.“ K., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz R., radi isplate 34.626,94 kn, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-645/2017-48 od 19. svibnja 2021., 21. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-645/2017-48 od 19. svibnja 2021. u dijelu točke I. njene izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 17.313,47 kn / 2.297,89 EUR uvećano za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 12. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,3% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-645/2017-48 od 19. svibnja 2021. u dijelu točke I. njene izreke za iznos od 17.313,47 kn i u točki II. njene izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 17.313,47 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2015. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.068,75 kn (tritisućešezdesetosam kuna i sedamdesetpet lipa) / 407,29 EUR (četiristosedam eura i dvadesetdevet centi).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-645/2017-48 od 19. svibnja 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 34.626,94 kn uvećano za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 12. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,3% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 10.454,50 kn (točka II. izreke).

2. U obrazloženju ove presude prvostupanjski sud je utvrdio da se 8. travnja 2015. na državnoj cesti broj DC-102, II dionica, 9 km + 500 m, na području lovišta tuženika, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja P. R. te je upravljajući vozilom registarskih oznaka DA ... naletio na divljač (srndać).

2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da se osobni automobil osiguranika tužitelja kretao u noćnim uvjetima, na neosvijetljenom dijelu ceste, brzinom od oko 120 km/h u trenutku naleta na divljač koja se kretala vozaču s desna strane, kao i da je ograničenje brzine na mjestu nezgode bilo 90 km/h, prilagođena brzina takvim uvjetima bi iznosila 60 do 70 km/h, ali da bi i pri takvoj brzini nalet na divljač bilo nemoguće izbjeći.

2.2. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor da bi šteta nastala isključivom radnjom vozača, a visinu štete od 34.626,94 kn je prvostupanjski sud utvrdio na temelju privijenih isprava i računa o šteti te je utvrdio i da nije osporena činjenica da je tužitelj na temelju police automobilskog kasko osiguranja podmirio štetu u utuženoj visini.

2.3. Stoga je primjenom odredaba članka 963. stavka 1., članka 1045. i članka 1063 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18), kao i članka 83. Zakona o lovstvu (2005) („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17 i 99/18) prihvatio tužbeni zahtjev.

3. Protiv te presude u dijelu pod točkom II. njene izreke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka s prijedlogom ovom sudu da prizna tužitelju trošak postupka u sveukupnom iznosu, a potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 2.562,50 kn.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je na poziv suda nakon zaključenja glavne rasprave za potrebe vještačenja uplatio 546,30 kn na polazni depozit suda i dokaz o uplatio dostavio sudu, ali mu prvostupanjski sud nije dosudio taj dio troška. Ističe i da zbroj obračunatog parničnog troška ne odgovara dosuđenom iznosu.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 2.862,50 kn.

6. Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud trebao utvrditi veliku suodgovornost i doprinos vozača tužitelja zbog prekoračenja brzine za čak 30 km/h te da se vozilo kretalo prilagođenom brzinom, ako bi došlo do sudara, šteta bi bila daleko manja. Ističe kako je sudski vještak tijekom prvostupanjskog postupka utvrdio da je prilagođena brzina u noćnim uvjetima bez osvjetljenja (u 3,00 sata noću) iznosila oko 60 do 70 km/h, da je naletna brzina vozila bila oko 120 km/h i da i kod te prilagođene brzine bi bilo nemoguće izbjeći srnu, ali bi šteta po njegovu mišljenju bila 50% manja.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Tužiteljeva žalba nije osnovana, a tuženikova žalba je djelomično osnovana.

9. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda djelomično donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja za štetu koja je nastala naletom osobnog vozila njegovog osiguranika na divljač na cesti na području tuženikovog lovišta u iznosu od ukupno 34.626,94 kn.

11. Odredbom članka 83. stavka 1. Zakona o lovištu propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu toga Zakona bio obvezatan poduzeti.

12. Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a člankom 1067. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

13. U konkretnom predmetu je utvrđeno da je šteta prouzročena zbog naleta vozila na divljač u lovištu za koje je odgovoran tuženik kao lovoovlaštenik.

14. Ovaj sud prihvaća tuženikove žalbene navode o doprinosu tužiteljevog osiguranika visini štete. Naime, i prema shvaćanju ovog suda tužiteljev osiguranik koji suprotno odredbi članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22) nije prilagodio brzinu vidljivosti na cesti koja je u predmetnim uvjetima iznosila 60 – 70 km/h, kao ni upozorenju na prometnom znaku „divljač na cesti“, nego je vozio potpuno neprimjenom brzinom od 120 km/h (dvostruko većom od primjerene), pridonio je tome da visina štete bude veća u omjeru koji nije moguće precizno utvrditi, ali bi prema mišljenju sudskog vještaka G. H. (str. 145. spisa) u tom slučaju šteta bila 50% manja.

15. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe članka 1067. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima utvrdio doprinos tužiteljevog osiguranika nastanku i visini štete od 50%.

16. Slijedom navedenog pravilnom primjenom odredbe članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu i članka 1063. u vezi s člankom 1067. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima tužitelju je trebalo dosuditi 50% iznosa zatraženog tužbenim zahtjevom i u tom dijelu je pobijana presuda potvrđena kao u točki I. izreke primjenom odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

17. U preostalom dijelu, za iznos od 17.313,47 kn, primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku pobijana presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen kao u točki II.1. izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku prema razmjeru uspjeha u sporu od 50%. Tužitelju je, neovisno o razmjeru uspjeha u parnici, u cijelosti dosuđen trošak vještačenja od 4.500,00 kn jer je taj trošak bio potreban za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, dok mu suprotno žalbenim navodima nije dosuđena razlika od 546,30 kn koji trošak nije ni zahtijevao od tuženika u smislu odredbe članka 164. stavka 3. Zakona o parničnom postupku. Parnični trošak na koji tužitelj ima pravo od 4.500,00 kn umanjen je za trošak žalbenog postupka na koji ima pravo tuženik (trošak sastava žalbe od 1.562,50 kn – Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj :142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u koji iznos je uključen i PDV od 25%, kao i trošak sudske pristojbe za žalbu od 1.300,00 kn), odnosno 50% tog troška razmjerno uspjehu tuženika u žalbenom postupku od 1.431,25 kn, tako da je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u točki II.2. izreke ove presude.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Sudac

Davor Pustijanac