REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 777/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1593/19-2 od 25. studenog 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-4065/15-23 od 25. rujna 2019., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljen između tužitelja D. V. iz S., i tuženika H. A. - A.- b., broj:..., dana ... koji glasi:

"… Članak 6.

Promjenjivost kamatne stope

Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamate stope sukladno odluci o kamatnim stopama H. A. A. b. d.d. ili drugog akta banke…………………………………...........................................................................

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu sa promjenjenom kamatnom stopom…………………….................................................................................…….."

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 24.977,20 kn sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok, od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. u visini određenj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvečanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 165,42 kn od 01.10.2007., 167,49 kn od 15.11.2007. , 165,09 kn od 12.12. 2007., 166,61 kn od 02.01.2008., 170,82 kn od 13.02.2008.,172,85 kn od 07.03.2008. 653,02 kn od 03.04.2008.,767,34 kn od 12.05.2008.,634,72 kn od 02.06.2008. 642,65 kn od 30.06.2008.,629,45 kn od 01.08.2008.,633,61 kn od 02.09.2008., 644,85 kn od 04.10.2008.,1.070,54 od 12.11.2008., 1.020,02 kn od 16.12.2008., 1.112,43 kn od 02.02.2009., 1.130,77 kn od 18.02.2009., 1.094,19 kn od 15.04.2009., 1.094,22 kn od 15.04.2009., 1.100,10 kn od 07.05.2009., 553,53 kn od 24.06.209. 364,31 kn od 13.07.2009.,362,84 kn od 09.08.2009., 360,01 kn od 10.09.2009., 352,41 kn od 27.10.2009., 349,00 kn od 05.11.2009. 348,70 kn od 05.12.2009., 349,07 kn od 12.01.2010., 348,25 kn od 12.02.2010., 341,91 kn od 03.03.2010., 345,83 kn od 01.04.2010., 338,13 kn od 30.04.2010., 346,72 kn od 10.06.2010.,351,91 kn od 30.06.2010., 341,93 kn od 31.07.2010., 357,08 kn od 09.09.2010., 337,97 kn od 06.10.2010., 334,88 kn od 12.11.2010., 345,33 kn od 16.12.2010., 291,27 kn od 31.12.2010., 279,03 kn od 03.03.2011., 273,64 kn od 03.03.2011., 264,06 kn od 15.04.2011., 258, 62 kn od 15.04.2011., 268,76 kn od 10.06.2011., 260,37 kn od 05.07.2011., 260,75 kn od 03.10.2011., 206,94 kn od 16.03.2012., 201,37 kn od 23.04.2012., 195,78 kn od 17.05.2012., 190,71 kn od 04.06.2012., 182,92 kn od 03.07.2012., 175,35 kn od 03.09.2012., 168,73 kn od 03.09.2012., 160,47 kn od 02.10.2012., 156,39 kn od 17.11.2012., 148,59 kn od 13.12.2012., 142,87 kn od 04.01.2013., 133,63 kn od 21.02.2013., 128,04 kn od 24.03.2013., 118,77 kn od 15.05.2013., 111,88 kn od 15.05.2013., 105,08 kn od 17.06.2013., 97,84 kn od 12.08.2013., 90,68 kn od 12.08.2013., 38,55 kn od 22.08.2013., pa do isplate u roku od 15 dana.“

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 10.072,50 kn."

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se žalba tuženice A. B. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P- 4065/2015-23 od 25. rujna 2019.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog pravnog pitanja: „ Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po kamatnoj stopi u skladu s objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?“. Tuženik je predložio da se drugostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj ... od ..., u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te povrat iznosa plaćenih s osnove te ništetne (nepoštene) odredbe. U revizijskoj fazi postupka preostao je sporan način utvrđivanja osnove i visina iznosa koje je tuženik tužitelju dužan vratiti, po osnovi ništetnosti te ugovorne odredbe, odnosno utvrđuje li se dužni iznos:

- kao razlika između iznosa kamata obračunatih po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamata koje su bile obračunate po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji, kao što tvrdi revident ili

- kao razlika između iznosa kamata koju je korisnik kredita platio i iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kakvo su shvaćanje zauzeli nižestupanjski sudovi.

9. Na temelju utvrđenja da Ugovor o kreditu koji su stranke zaključile ne sadrži određenu referentnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, nižestupanjski sudovi su u bitnom zaključili da je nepoštena i stoga ništetna ugovorna odredba, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, pri čemu se ne navodi bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja banke ili sl., već se promjena visine stope veže samo uz jednostranu odluku banke, a u situaciji kada razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, nisu na transparentan način objašnjene tužitelju prilikom zaključenja ugovora, tako da on može na temelju jasnih i razumljivih kriterija sagledati ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

10. Na temelju takvog zaključka, u postupku pred prvostupanjskim sudom, provedeno je financijsko vještačenje, a kojim je utvrđen iznos preplate po kreditu zbog promijenjenih kamatnih stopa tijekom otplate kredita (od početne 5,25 % do 6,30%) koji je izračunat kao razlika između iznosa uplata na ime anuiteta obračunatih po otplatnom planu banke tijekom otplate kredita i anuiteta utvrđenih po otplatnom planu po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, i iznosi ukupno 24.977,20 kuna, a koji je iznos, na temelju čl. 323. st. 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) dosuđen tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbene navode tuženika, ističe da, suprotno navodima žalbe, iz očitovanja tuženika na nalaz financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka te, smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

12. U reviziji tuženik ističe da je način na koji su otklonjene pravne posljedice ništetnosti – primjenom kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu za cijelo razdoblje trajanja Ugovora o kreditu koji je otplaćen u cijelosti, u konačnici imalo za posljedicu primjenu te kamatne stope kao fiksne. Navedeno utvrđenje ništetnosti, prema mišljenju tuženika, ima za posljedicu nastanak pravne praznine u Ugovoru o kreditu, u okolnostima u kojima promjenjivost kamatne stope nije sporna niti otklonjena, a stranke su je imale na umu prilikom sklapanja Ugovora o kreditu (čl. 2. i 3. ZOO-a). Zbog navedenog revident tvrdi da je u konkretnom slučaju sud trebao odrediti referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti stopa koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onoga koji su stranke uspostavile sklopljenim Ugovornom o kreditu, a da bi takva referentna kamatna stopa trebala biti jednaka kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno trebala bi odgovarati razumnoj kamatnoj stopi. U tom bi slučaju tužiteljica imala pravo na razliku, ako bi ista nastala, između tako određene kamatne stope i kamatne stope mijenjane odlukama kreditora.

13. Međutim, kako je to navedeno u odluci ovog suda broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022..

13.1. Prethodno valja ukazati da se uobičajeno promjenjiva kamatna stopa na kredite poslovnih banaka sastoji se od dva dijela (postotka): fiksnog i promjenjivog. Fiksni dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena koji se ne mijenjaju tijekom korištenja kredita, dok je promjenjivi dio kamatne stope na kredite ugovoreni parametar čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana. Tako, primjerice prema odredbi čl. 11.a Zakonu o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09, 112/12, 143/13 - dalje: ZPK), koja je na snazi od 1. siječnja 2014., parametri uz koje se može vezati promjenjiva kamatna stopa su: referentne kamatne stope (EURIBOR, LIBOR) ili NRS (nacionalna referentna stopa) ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti.

13.2. Referentne kamatne stope uobičajeno izračunava neovisno tijelo, a njihov cilj je odražavanje troškova zaduživanja na različitim tržištima. One mogu odražavati troškove zaduživanja na međubankovnom tržištu, ali i troškove zaduživanja u slučaju kada su sredstva pribavljena iz drugih izvora, poput primjerice fondova tržišta novca, mirovinskih fondova te osiguravajućih društava. Najčešće korištene referentne stope u Europi su EURIBOR, EONIA te LIBOR, a u Republici Hrvatskoj se od 2012. objavljuje i NRS (nacionalna referentna stopa) koja odražava prosječni trošak izvora sredstava hrvatskog bankovnog s obzirom na određeni protekli period, vrstu izvora i relevantnu valutu, odnosno, NRS je prosječna kamata koju bankovni sektor plaća kako bi pribavio sredstva potrebna za kreditno poslovanje (čl. 2. st. 1. toč. 16. ZPK- a). Svaki od navedenih parametara ima dakle drugačiji utjecaj na visinu kamatne stope.

13.3. Iz navedenog je vidljivo da ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koje bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom. Stoga nije dopušteno, kako to u reviziji tvrdi tuženik, da sud popunjava ugovor nekom stopom koju bi sam utvrđivao kao „razumnu“ (u kolokvijalnom značenju, gdje se kao razumno označava nešto što odgovara prosječnoj stopi koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onoga koji su stranke uspostavile sklopljenim Ugovornom o kreditu).

13.4. Pritom, predloženim faktičnim supstituiranjem nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope nekom drugom stopom koju bi utvrđivao sud od slučaja do slučaja, bili bi ugroženi ciljevi zakonom predviđene zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi. Naime, svaka prilagodba ništetne ugovorne odredbe značila bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što nije dopušteno kada se ima na umu doseg odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07 - dalje: ZZP/07). To stoga što nepoštena ugovorna odredba ne obvezuje potrošača, a pravne posljedice ništetnosti propisane navedenom odredbom jednake su kao da takve ugovorne odredbe (dijela odredbe) nije niti bilo.

14. Stoga, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.

15. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i naložili tuženiku vratiti tužitelju iznose plaćene na ime ispunjenja ništetnog dijela ugovorne odredbe.

16. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.