REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-439/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja J. M., iz V., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, kojeg zastupa službena osoba Marija Grego Božić, radi upisa na listu stečajnih upravitelja i izuzimanja od izbora i imenovanja, 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja ili oglašivanja ništavim točke II. rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-133-04/15-01/265, URBROJ: 514-03-02-02-02/01-22-60 od 31. ožujka 2022. godine.

Obrazloženje

1. Točkom I. rješenja tuženika, KLASA: UP/I-133-04/15-01/265, URBROJ: 514-03-02-02-02/01-22-60 od 31. ožujka 2022. tužitelj je upisan na listu stečajnih upravitelja za područja nadležnosti trgovačkih sudova u Dubrovniku, Pazinu, Rijeci i Zagrebu. Točkom II. rješenja tužitelj se izuzima od izbora i imenovanja za stečajnog upravitelja u novim predmetima počevši od 31. ožujka 2022. godine. Odluka sadržana u točki II. navedenog rješenja temelji se na činjenici da je tužitelj navršio 70 godina života na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 36/22, u nastavku teksta: ZID SZ).

2. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost točke II. tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U vrijeme upisa tužitelja na listu A stečajnih upravitelja nije postojala diskriminatorna odredba o brisanju s liste navršenjem 70 godina života, što čini izravnu diskriminaciju po dobi. Tom se odredbom krši zabrana diskriminacije na temelju dobi propisana Ugovorom o Europskoj uniji, Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, kao i zabrana diskriminacije bilo po kojoj osnovi iz članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te zabrana diskriminacije na temelju Zakona o suzbijanju diskriminacije. Da bi tuženik proveo spornu odredbu o dobnom ograničenju, morao je izmijeniti algoritam dodjele postupka osobi upisanoj na listi A, koji je propisan Pravilnikom o pretpostavkama i načinu izbora stečajnog upravitelja metodom slučajnog odabira. Brisanjem osoba s liste navršenjem dobi od 70 godina ne omogućuje se pravni lijek, budući da tužba u upravnom sporu ne može odgoditi izvršenje rješenja. Povrijeđena su i načela pravne sigurnosti, neretroaktivnosti, poštovanja stečenih prava, subjektivnih javnih prava, zakonitosti, te zaštite legitimnih očekivanja tužitelja, kao i načelo razmjernosti. Nezakonito je iskorišten osobni podatak o danu tužiteljeva rođenja. Pravo Europske unije nadređeno je nacionalnom pravu, a nacionalna tijela dužna su domaće pravo tumačiti u skladu s europskim pravom. Obavljanje drugih intelektualnih djelatnosti, poput liječnika, farmaceuta, inženjera, odvjetnika, sudskih tumača, sudskih vještaka i dr., nije dobno ograničeno. Dobno je ograničena samo profesija suca, ali s time povezana diskriminacija sudaca u jednakoj je mjeri nezakonita kao i diskriminacija stečajnih upravitelja po dobi (nezakonita diskriminacija jedne skupine ne može biti zakonit razlog diskriminacije druge skupine). Uz to, ne mogu se uspoređivati uloge sudaca i stečajnih upravitelja, koji su u stečajnom postupku podređeni sucima. Drukčije je kada je posjedovanje posebnih fizičkih sposobnosti bitno i odlučujuće za obavljanje određenog zanimanja (npr. kod vatrogasaca), što ovdje nije slučaj. U odnosu na stečajne upravitelje nisu ispunjene pretpostavke opravdanog različitog postupanja na temelju dobi. Ova diskriminacija nema objektivno i razumno opravdan cilj, a sredstva za postizanje tog cilja nisu prikladna ni potrebna. Teret dokazivanja da nije bilo povrede jednakog postupanja na strani je tuženika. Tužitelj ne pokreće postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske, jer za to nema potrebe, imajući u vidu izravnu primjenjivost prava Europske unije u Republici Hrvatskoj. Tužitelj ujedno iznosi europsku sudsku praksu za koju smatra da ide u prilog njegovoj argumentaciji. Tužitelj predlaže da Sud, u sporu pune jurisdikcije, poništi ili oglasi ništavom točku II. osporavanog rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Osporavano rješenje doneseno je u skladu sa člankom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), a na temelju članka 116. stavka 1. ZID SZ. Diskriminacijom se ne smatra stavljanje u nepovoljniji položaj u odnosu na određeni posao kad je narav posla takva ili se posao obavlja u takvim uvjetima da konkretne značajke predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla, ako je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren. Zbog toga se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj po osnovi dobi ako je takvo postupanje objektivno i razumno opravdano legitimnim ciljem, uključujući legitimne ciljeve socijalne politike, socijalne i zdravstvene zaštite, politike zapošljavanja, promicanja ciljeva tržišta rada i stručnog osposobljavanja, ako su sredstva za njegovo postizanje primjerena i nužna. Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije ovlaštena je, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, podnijeti tužbu nadležnom općinskom sudu. Obrada osobnih podataka smatra se zakonitom ako je nužna radi izvršavanja zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, kao što je ovdje slučaj. Ustavnost odredbe članka 116. stavka 1. ZID SZ nije dovedena u pitanje pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, te ju je tuženik dužan primijeniti. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 21. rujna 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Očito je neosnovan tužbeni prigovor što se tiče (ne)zakonitosti obrade osobnog podatka dana tužiteljeva rođenja. U tom pogledu Sud je suglasan s razlozima iznesenima u odgovoru tuženika na tužbu, koji razlozi su tužitelju poznati. Od utjecaja za rješavanje ovog spora nisu ni tužbeni navodi vezani uz algoritam dodjele predmeta stečajnim upraviteljima, budući da podzakonski propisi tehničkog karaktera ne mogu derogirati volju zakonodavca izraženu putem zakona. Pravnog uporišta nema ni tvrdnja tužitelja o izostanku djelotvornoga pravnog sredstva. Upravni spor udovoljava standardu djelotvornoga pravnog sredstva, neovisno je li posebnim zakonom propisan odgodni učinak tužbe (čl. 26. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), te neovisno o tome je li Sud u konkretnom predmetu na prijedlog stranke odredio odgodni učinak tužbe (čl. 26. st. 2. ZUS-a). K tomu, upis na listu stečajnih upravitelja nema bitna obilježja stečenog prava. Preostaje razmotriti diskriminacijski element tužiteljevih navoda.

7. Pri donošenju odluke sadržane u točki II. osporavanog rješenja tuženik je, po službenoj dužnosti, primijenio prijelaznu odredbu članka 116. stavka 1. ZID SZ. Ta odredba glasi:

Stečajne upravitelje koji su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona upisani na listi A stečajnih upravitelja za područje određenog trgovačkog suda i navršili su 70 godina života ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa po službenoj dužnosti upisat će na listu stečajnih upravitelja te će biti izuzeti od dodjeljivanja novih predmeta, a brisat će se s liste nakon dovršetka svih postupaka u kojima su imenovani do trenutka stupanja na snagu ovoga Zakona.

8. ZID SZ na snagu je stupio 31. ožujka 2022. godine. Nije sporno da je tužitelj na taj dan navršio 70 godina života (rođen je 24. siječnja 1948.). Sporno je pravno pitanje je li primjenom članka 116. stavka 1. ZID ZS u odnosu na tužitelja tuženik povrijedio odredbe europskog i nacionalnog prava kojima je zabranjena izravna diskriminacija po osnovi dobi. S obzirom na nadređenost europskog zakonodavstva, te na posredan interpretativan učinak europskih direktiva, za odgovor na to pitanje nije dovoljna okolnost da je u konkretnom slučaju odredba članka 116. stavka 1. ZID SZ nedvojbeno primijenjena u skladu sa svojim sadržajem i nespornom činjenicom tužiteljeve dobi.

9. Člankom 21. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zabranjena je svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je, između ostalog, dob. Europska unija temelji se na vrijednostima zajedničkima državama članicama u društvu u kojem prevladava, među inim, nediskriminacija (čl. 2. Ugovora o Europskoj uniji).

10. Mjerodavna je i Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (u nastavku teksta: Direktiva). Dob je među diskriminacijskim osnovama iz članka 1. Direktive, dok je pojam diskriminacije uređen u članku 2. Direktive. Direktiva ima posredan interpretativan učinak, uz obvezu za upravna tijela i za nacionalne sudove članice Europske unije da nacionalno pravo interpretiraju u skladu s europskom normom, dajući nacionalnoj odredbi ono značenje kojim se ostvaruje cilj norme europskog prava, uz postizanje regulatornih rezultata predviđenih odnosnom direktivom, sukladno klauzuli lojalnosti (iskrene suradnje) sadržanoj u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (vezano uz čl. 288. st. 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije).

11. Opravdano različito postupanje na temelju dobi regulirano je člankom 6. stavkom 1. Direktive. Taj stavak glasi:

1. Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni. Takvo različito postupanje može, između ostalog, uključivati:

(a) postavljanje posebnih uvjeta za pristup zapošljavanju i strukovnom osposobljavanju, za zapošljavanje i obavljanje zanimanja, uključujući uvjete u pogledu otkaza i naknada za rad, za mlade osobe, starije radnike i osobe koje su dužne skrbiti o drugima, radi poticanja njihove strukovne integracije ili osiguranja njihove zaštite; (b) određivanje minimalnih uvjeta u pogledu dobi, radnog iskustva ili godina provedenih u službi za pristup zapošljavanju ili određenim prednostima vezanim uz zaposlenje;

(c) određivanje najviše dobi za zapošljavanje, koja se temelji na zahtjevima obuke za određeno radno mjesto ili na potrebi postojanja razumnog razdoblja zaposlenja prije umirovljenja.

12. Na razini nacionalnog zakonodavstva, u članku 1. stavku 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12) propisano je da se diskriminacijom u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. navedenoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Među diskriminacijskim osnovama iz članka 1. stavka 1. toga Zakona jest i dob.

13. Prema članku 2. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. toga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. U članku 8. točki 1. navedenoga Zakona propisano je da se taj Zakon primjenjuje, između ostalog, u područjima rada i radnih uvjeta, odnosno mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti

14. Ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u nekom od slučajeva iz članka 9. stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, vezano uz stavak 3. toga članka.

15. Nadalje, prema članku 2. stavku 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15, 104/17 i 36/22), stečajni postupak provodi se radi skupnoga namirenja vjerovnika stečajnoga dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima, a poštenim dužnicima pojedincima omogućit će se oslobođenje od preostalih obveza prema odredbama glave IX. toga Zakona.

16. Sud u stečajnom postupku, između ostalog, imenuje i razrješava stečajnoga upravitelja, nadzire njegov rad i daje mu obvezne upute, u skladu sa Stečajnim zakonom, te određuje nagradu stečajnom upravitelju (čl. 76. t. 3. i 6. Stečajnog Zakona). Ovlaštenja stečajnog upravitelja propisane su člankom 88. Stečajnog zakona, dužnosti stečajnog upravitelja uređene su člankom 89. toga Zakona, dok je nadzor nad radom stečajnog upravitelja propisan člankom 90. navedenog Zakona. Položaj stečajnog upravitelja dodatno je razrađen drugim odredbama Stečajnog zakona.

17. Zatim, uvođenje sporne dobne granice bilo je problematizirano i pri savjetovanju sa zainteresiranom javnošću u postupku donošenja ZID SZ. Osvrt na primjedbe iznesene u savjetovanju sadržan je u Izvješću o provedenom savjetovanju, koje Izvješće je sastavni dio Prijedloga ZID SZ, upućenog u parlamentarnu proceduru u prosincu 2021. (taj je materijal općedostupan putem mrežne stranice Hrvatskog sabora). Predlagatelj Zakona rečene je prigovore otklonio uz sljedeću argumentaciju:

Imajući u vidu da sudačka dužnost kao i npr. služba javnih bilježnika prestaje navršenjem 70 godina potrebno je uskladiti dobnu granicu za obavljanje poslova stečajnih upravitelja sa navedenim. (str. 5/46 Izvješća)

Tijela stečajnog postupka su, među ostalim, sud i stečajni upravitelj. I suci i stečajni upravitelji u stečajnom postupku nastupaju na temelju javnih ovlasti koje su im dodijeljene za obavljanje poslova u konkretnom stečajnom predmetu. Imajući u vidu da sudačka dužnost kao i npr. služba javnih bilježnika prestaje navršenjem 70 godina potrebno je uskladiti dobnu granicu za obavljanje poslova stečajnih upravitelja sa navedenim. (str. 7-8/46 Izvješća).

18. Predlagatelj ZID SZ usporedio je stečajne upravitelje, u pogledu gornje dobne granice za obavljanje dužnosti, sa sucima i javnim bilježnicima. Sudac se razrješava sudačke dužnosti, među inim, kad navrši 70 godina (čl. 123. st. 2. podst. 5. Ustava Republike Hrvatske). Služba javnog bilježnika prestaje, između ostalog, navršenjem 70 godina života (čl. 19. st. 1. t. 2. Zakona o javnom bilježništvu, "Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22). Za obnašanje dužnosti suca, niti javnog bilježnika, nisu potrebne posebne fizičke sposobnosti, na kakve je ukazano u tužbi. K tomu, Sud ne nalazi da su poslovi stečajnog upravitelja intelektualno manje zahtjevni od, primjerice, poslova javnog bilježnika. Ovdje nije odlučno, ali s obzirom na to da tužitelj spominje i liječnike, Sud uzgredno primjećuje da zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života, uz iznimnu mogućnost da nadležni ministar odobri produljenje obavljanja privatne prakse do navršenih 70 godina života (čl. 67. st. 2. i 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, „Narodne novine“, broj 100/18, 125/19, 133/20, 147/20 i 136/21). Odredba članka 67. stavka 2. potonjeg Zakona u osnovi je sukladna općoj odredbi o prestanku ugovora o radu kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore (čl. 112. t. 4. Zakona o radu, „Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19), dok članak 67. stavak 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti predviđa mogućnost iznimke usklađene s naravi zdravstvenog sustava, ali također iznimke koja ne ovisi isključivo o volji zdravstvenog radnika.

19. Predlagatelj ZID SZ osnovano je istaknuo da stečajni upravitelji, poput sudaca i javnih bilježnika, nastupaju na temelju javnih ovlasti. To je svojstvo ovdje pravno relevantnije od okolnosti da su stečajni upravitelji u stečajnom postupku subordinirani sucima. Poslovi stečajnog upravitelja nisu usporedivi s poslovima kod kojih nema gornje dobne granice, poput odvjetnika (koje biraju sâme stranke, na vlastiti rizik), odnosno sudskih vještaka i tumača (koji ne nastupaju primjenom javnih ovlasti).

20. Tužitelj pogrešno smatra da propisivanje dobi navršenjem koje prestaje sudačka dužnost predstavlja diskriminaciju. Nasuprot tomu, upravo je pozivom na europsko zakonodavstvo na koje ukazuje i tužitelj (uključujući Direktivu), Europski sud, npr. u predmetu C-286/12 (Europska komisija protiv Mađarske), presudom od 6. studenog 2012. utvrdio da određivanje dobi do koje se može obnašati sudačka dužnost sâmo po sebi nije problematično i da može težiti zakonitom cilju (u okolnostima konkretnog slučaja, Sud je, s druge strane, utvrdio povredu načela razmjernosti, ali zbog drugih razloga). Iz navedene presude proizlazi i da nije odlučno izostavljanje naznake cilja dotičnih odredaba u propisu u kojem su sadržane, već je cilj potrebno potražiti u općem kontekstu mjere koji proizlazi iz cjelokupnoga pravnog sustava.

21. Načelno, dakle, u kontekstu zakonskog propisivanja uvjeta najviše dobi za obavljanje dužnosti stečajnog upravitelja, dužnost stečajnog upravitelja nije a priori neusporediva s dužnostima suca, odnosno javnog bilježnika, niti je propisivanje najviše dobi a priori protivno legislativi Europske unije. Usto, Sud utvrđuje da je propisivanje uvjeta najviše dobi za obavljanje dužnosti stečajnog upravitelja, u kontekstu cjeline hrvatskoga pravnog sustava:

21.1. objektivno i razumno opravdano legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, odnosno tržište rada, a načini ostvarivanja toga prava primjereni su i nužni (čl. 6. st. 1. Direktive);

21.2. konkretno stavljanje stečajnih upravitelja starijih od 70 godina u nepovoljniji položaj u odnosnu na stečajne upravitelje mlađe od 70 godina nema obilježja diskriminacije, jer je narav posla takva da značajke povezane s nekom od diskriminacijskih osnova (ovdje: s osnovom dobi) predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla, a svrha koja se time želi postići opravdana je i uvjet odmjeren (u smislu čl. 9. st. 2. t. 4. Zakona o suzbijanju diskriminacije), a konkretna iznimka ima legitiman cilj, te je primjerena i nužna (čl. 9. st. 3. toga Zakona).

22. Sud utvrđuje i da dotično dobno ograničenje nije nerazmjerno (jednako je ograničenju propisanom za druge dužnosti u pravosuđu povezane s javnim ovlastima, a povoljnije je od općeg radnopravnog ograničenja).

23. Nema, stoga, pravnog uporišta za zaključak da, u odnosu na tužitelja, zakonodavstvo Europske unije upućuje na potrebu drukčije primjene članka 116. stavka 1. ZID SZ negoli je tu odredbu primijenio tuženik.

24. Što se tiče konvencijskog prava Vijeća Europe, diskriminacija po osnovi dobi ulazi u pojam druge okolnosti, u svjetlu termina zabrane diskriminacije na bilo kojoj osnovi (čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Oblici diskriminacije u toj su odredbi navedeni primjerično, te ne čine zatvoren popis (npr. Europski sud za ljudska prava, Rasmussen protiv Danske, zahtjev br. 8777/79, presuda od 28. studenog 1984.). No, prethodno utvrđeno postojanje legitimnog cilja, prikladnosti, nužnosti i razmjernosti u predmetnom slučaju isključuje postojanje diskriminacije i u pogledu rečenoga konvencijskog prava.

25. Dalje, odredba članka 116. stavka 1. ZID SZ prijelaznog je karaktera i povezana je sa člankom 53. toga Zakona, kojim je izmijenjen članak 81. Stečajnog zakona. U okviru novog teksta članka 81. Stečajnog zakona, propisano je da će se osoba koja se nalazi na listi stečajnih upravitelja brisati s liste stečajnih upravitelja, između ostalog, kad navrši 70 godina života (st. 1. t. 7.). Dio prijelazne odredbe članka 116. stavka 1. ZID SZ kojom je propisano izuzimanje od dodjeljivanja novih predmeta i brisanje s liste nakon dovršetka svih postupaka u kojima su imenovani do trenutka stupanja na snagu ZID SZ čini logičnu, opravdanu i razmjernu privremenu regulaciju položaja zatečenih stečajnih upravitelja starijih od 70 godina u razdoblju do okončanja stečajnih postupaka u kojim sudjeluju, što je primarni cilj i svrha ovoga prijelaznog režima. Ujedno, riječ je o prijelaznoj mjeri koja je sukladna načelnim stajalištima izraženima u presudi Suda Europske unije u predmetu Europska komisija protiv Mađarske (C-286/12).

26. Na koncu, Sud ne nalazi da je točka II. osporavanog rješenja tuženika opterećena nekim od razloga ništavosti, taksativno propisanima člankom 128. stavkom 1. ZUP-a.

27. Tuženik je, dakle, osnovano odlučio da se tužitelj izuzima od izbora i imenovanja za stečajnog upravitelja u novim predmetima počevši od 31. ožujka 2022. godine.

28. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 21. rujna 2022.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.