Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-260/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. M B iz K, OIB: …, 2. Đ B (prije M) iz S, OIB: …, 3. H B iz R, OIB:…, 4. S Z iz K, OIB:…, 5. Ž B iz N V, OIB: …, kao nasljednica iza pok. D B iz N V, i 6. N B iz B, OIB:…, svi ovrhovoditelji zastupani po punomoćniku H B, odvjetniku u R, protiv ovršenice A M iz R, OIB:…, koju zastupa punomoćnik Ž M, odvjetnik u R, radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditeljima, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-6185/2015-21 od 15. lipnja 2020., 21. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-6185/2015-21 od 15. lipnja 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za donošenje rješenja o ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed.

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom ovrhovoditelji pobijaju navedeno rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u daljnjem tekstu: OZ), te predlažu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud je pobijano rješenje ispitao primjenom odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a i utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud, primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a , u vezi članka 21. stavak 1. i članka 50. stavak 5. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, a odbijanjem prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Naime, ovrhovoditelji su protiv ovršenice podnijeli prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-2362/13 od 3. listopada 2014.

7. Ovrhovoditelji su tijekom postupka pozvani da dopune prijedlog za ovrhu na način da označe ovrhovoditelje sukladno ovršnoj ispravi budući da nedostaje L P, jedan od tužitelja iz ovršne isprave, na što su ovrhovoditelji odgovorili da su upravo oni zakonski nasljednici iza pok. L P.

8. Iz podataka utvrđenih u ostavinskom postupku iza pok. L P broj O-4277/2015 proizlazi da je pravomoćnim rješenjem od 24. rujna 2015. odlučeno da se iza pokojnog L P neće provoditi ostavinska rasprava zbog nedostatka ostavinske imovine. Prvostupanjski sud je cijeneći sadržaj javne isprave, zapisnika sastavljenog 10. rujna 2015. u navedenom ostavinskom postupku, utvrdio da su nasljednici iza pokojnog L P. N B, Đ B, M B, S Z, H B, te I B i M B, koji nisu označeni kao ovrhovoditelji, dakle kao stranke ove ovrhe, dok označena ovrhovoditeljica Ž B nije nasljednica iza pokojnog L P.

9. S obzirom da su I i M B, također nasljednici pok. L P oni uz ostale ovrhovoditelje nisu podnijeli prijedlog za ovrhu, a niti je utvrđeno da bi ostali ovrhovoditelji od istih bili ovlašteni primiti ispunjenje, a ovo stoga što vlasnik predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama, sukladno odredbi članaka 46. stavak 2. i 37. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), te članka 64. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Kako svi nasljednici iza pokojnog L P zajedno nisu postavili ovršni zahtjev prema ovršenici, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga za ovrhu.

11. U odnosu na žalbene navode, kojima se ukazuje da su upravo ovrhovoditelji uknjiženi suvlasnici nekretnine u odnosu na koju traže predaju u posjed, a koje pravo vlasništva su stekli temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iz pok. B B, za navesti je da je, prema načelu formalnog legaliteta, u ovom ovršnom postupku ovršna isprava, presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2362/13 od 3. listopada 2014., pa sud može postupati samo na temelju navedene ovršne isprave odnosno u korist onih ovlaštenika navedenih u toj ovršnoj ispravi.

12. Kako je sud pri ispitivanju odluke povodom žalbe utvrdio da ne postoje povrede ovršnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a ovrhovoditelji u žalbi ne navode razloge zbog kojih se može s osnovom pobijati rješenje o ovrsi, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, u smislu odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Dubrovnik, 21. rujna 2022.

Sutkinja:

Kate Brajković