Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-466/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S s z u Z, i to: M A-J, H B, R Č, G I., svi zastupani po upravitelju Z z, Z, OIB: …, a isti zastupan po punomoćnici M B, odvjetnici u Z, protiv ovršenika Z M, Z, OIB: …, radi isplate novčane tražbine od ovršenikovog dužnika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1264/2020-2 od 3. studenog 2020., 21. rujna 2022.
r i j e š i o j e
I Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1264/2020-2 od 3. studenog 2020.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja da mu ovršenik naknadi trošak žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se prijedlog ovrhovoditelja podnesen ovom sudu dana 15. svibnja 2020. kao neosnovan."
2. Protiv tog rješenja ovrhovoditelj je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu i to kako se navodi u žalbi zbog pogrešne primjene materijalnog prava te traži da se žalba uvaži ukine pobijana odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Zatražen je i trošak žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti a u smislu članka 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u daljnjem tekstu: OZ) ovaj sud ne nalazi neku od povreda navedenih u tom članku.
6. Prvostupanjski sud je prijedlog ovrhovoditelja kojim je predloženo donošenje rješenja u smislu članka 201. OZ kojim će se naložiti poslodavcu ovršenika da ovrhovoditelju isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi odbio kao neosnovan jer u konkretnom ovršnom predmetu ovrhovoditelj traži donošenje rješenja u odnosu na poslodavca ovršenika temeljem ovršene isprave (pravomoćne i ovršne presude o tražbini donesene u parničnom postupku po tužbi tužitelja- ovrhovoditelja protiv tuženika- ovršenika) a ne temeljem rješenja o ovrsi, a kako ovršenikov dužnik nije dužan postupiti po presudi ne može niti biti odgovoran ovrhovoditelju u smislu članka 201. stavak 1. OZ-a, tako da je irelevantno da li je ovršenikov dužnik primio ovršnu ispravu ili nije.
7. Iz predmetnog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog u smislu odredbe iz članka 201. OZ jer u postupku izravne naplate na novčanim sredstvima ovršenika nije mogao naplatiti jer na računu ovršenika nema sredstava s tim da je osnova za naplatu evidentirana u očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje, nakon čega je i uslijedio prijedlog prema ovršenikovom dužniku tj. prema poslodavcu.
8. Dakle, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj je prijedlog usmjerio prema poslodavcu ovršenika a podnošenjem takvog prijedlog podrazumijeva da se vodi sudski ovršni postupak (člankom 201. stavak 1. OZ propisano je da ovrhovoditelj može priložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi, a stavkom 2. istog članka je propisano da prijedlog iz stavka 1. ovog članka ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnog postupka dok je stavkom 3. istog članka propisano da na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 1. ovog članka ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku). Postupak za pokretanje kojeg odredba članka 201. OZ ovlašćuje ovrhovoditelja nije prijedlog za ovrhu već specifičan adhezijski ovršni postupak. Obzirom da je ovrhovoditelj zatražio ovrhu protiv poslodavca čime je pokrenuo sudski ovršni postupak nakon bezuspješne izravne naplate kojom je nastojao provesti temeljem ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude) to je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tom prijedlogu jer ovrhovoditelj traži namirenje protiv poslodavca ovršenika protiv kojeg ne raspolaže ovršnom ispravom, a niti se radi o postupku sudske ovrhe protiv ovršenika u kojem bi poslodavac propustio postupiti po sudskom rješenju o ovrsi.
9. Kako je žalbom zatražen trošak žalbe, a ovrhovoditelj nije uspio ni u žalbenom postupku to je taj zahtjev odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ) to je odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.
10. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (pod točkom I) na temelju članka 380. točka 2. supsidijarnog ZPP u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.
Dubrovnik, 21. rujna 2022.
Sudac:
Đorđo Benussi
