Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-443/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. M. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnica T. M. Š., odvjetnica u K., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. G.&G. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-95/2021-20 od 21. veljače 2022., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj P- 95/2021-20 od 21. veljače 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d,, Z. OIB: …, da isplati tužiteljici K. B. M., OIB: …, iz K., iznos od 37.088,17 kn (slovima: tridesetosamtisućaosamdesetosam kuna i sedamnaest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 7,60 kn od 31. kolovoza 2007. godine,
- 18,53 kn od 31. siječnja 2008. godine,
- 32,82 kn od 29. veljače 2008.. godine,
- 57,32 kn od 31. ožujka 2008. godine,
- 20,51 kn od 30. travnja 2008. godine,
- 5,94 kn od 31. svibnja 2008. godine,
- 23,88 kn od 30. lipnja 2008. godine,
- 14,46 kn od 30. rujna 2008. godine,
- 132,67 kn od 31. listopada 2008. godine,
- 53,48 kn od 30. studenog 2008. godine,
- 154,15 kn od 31. prosinca 2008. godine,
- 169,62 kn od 31. siječnja 2009. godine,
- 176,61 kn od 28. veljače 2009. godine,
- 157,35 kn od 31. ožujka 2009. godine,
- 161,03 kn od 30. travnja 2009. godine,
- 131,55 kn od 31. svibnja 2009. godine,
- 109,86 kn od 30. lipnja 2009. godine,
- 115,63 kn od 31. srpnja 2009. godine,
- 127,07 kn od 31. kolovoza 2009. godine,
- 126,07 kn od 30. rujna 2009. godine,
- 114,51 kn od 31. listopada 2009. godine,
- 136,21 kn od 30. studenog 2009. godine,
- 153,60 kn od 31. prosinca 2009. godine,
- 178,34 kn od 31. siječnja 2010. godine,
- 172,67 kn od 28. veljače 2010. godine,
- 206,25 kn od 31. ožujka 2010. godine,
- 199,88 kn od 30. travnja 2010. godine,
- 212,29 kn od 31. svibnja 2010. godine,
- 319,77 kn od 30. lipnja 2010. godine,
- 297,64 kn od 31. srpnja 2010. godine,
- 365,23 kn od 31. kolovoza 2010. godine,
- 341,88 kn od 30. rujna 2010. godine,
- 304,31 kn od 31. listopada 2010. godine,
- 383,57 kn od 30. studenog 2010. godine,
- 484,39 kn od 31. prosinca 2010. godine,
- 413,00 kn od 31. siječnja 2011. godine,
- 438,04 kn od 28. veljače 2011. godine,
- 406,19 kn od 31. ožujka 2011. godine,
- 411,91 kn od 30. travnja 2011. godine,
- 547,07 kn od 31. svibnja 2011. godine,
- 560,24 kn od 30. lipnja 2011. godine,
- 673,16 kn od 31. srpnja 2011. godine,
- 27.971,87 kn od 10. kolovoza 2011. godine, sve do isplate,
time da kamata teče sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 8.911,83 kn sa zz kamatom se odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d,, Z. O.: …, da tužiteljici K. B. M., OIB: …, iz K., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.705,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21. veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnio je tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sadržane u Ugovoru o kreditu, kojeg su stranke zaključile 23. srpnja 2007.g., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP u granicama žalbenih razloga, kao i razloge na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koje osnovano ukazuje žalba, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost.
7. Naime, sud zaključuje da se zahtjev tužiteljice kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12, pa se tužiteljica sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku. Stoga prvostupanjski sud odbija dokazni prijedlog tuženika da se provede dokaz saslušanjem svjedoka S. N., zaposlenice tuženika, na okolnosti pojedinačnog pregovaranja i pružanja tužiteljici svih potrebnih informacija u pogledu vezanosti glavnice za CHF, te jasnoće i razumljivosti odredba ugovora, te saslušanje tužiteljice, smatrajući provođenje navedenih dokaza na predložene okolnosti suvišno i nepotrebno, jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.
8. Tuženik je već u odgovoru na tužbu, a i kasnije tijekom postupka isticao da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o valuti, te da joj je ponudio sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti odluku o sklapanju ugovora o kreditu, odnosno, da je tužiteljicu informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF, te da su tužiteljici obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na što je ista pristala. Na navedene okolnosti je predložio saslušanje djelatnice banke i tužiteljice.
9. Ovaj sud ima u vidu pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., a koje glasi: "Slijedom navedenoga, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (...). Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj) s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporutemeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Drugim riječima, temeljile bi se na odlučnoj okolnosti o kojoj bankama ni u jednom sudskom postupku koji je bio proveden na razini redovnih sudova nije omogućeno dokazivanje, što bi bilo u suprotnosti s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu (...)."
10. Budući je na tuženiku teret dokaza činjenice da je banka obavijestila potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, a tuženik tvrdi da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF, te u tom pravcu predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (zaposlenice tuženika i tužiteljice), u nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske. Sud će ponovno odlučiti o dokazima koje je potrebno provesti radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica kod čega će sud imati u vidu i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj odluci iznio u odnosu na sudsku praksu i načelna stajališta o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka te sukladnosti primjene pravila o teretu dokazivanja u pojedinačnim potrošačkim sporovima s pravom na pravično suđenje.
11. Primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 21. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
