REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
23 000 Zadar
Poslovni broj: 24 Povrv-413/2021-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Željane Vidović Labor, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., U. g. V. …, OIB:…, zastupanog po zakonskom zastupniku – direktoru P. B., a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda J. i B. sa sjedištem u Z., R. d. …, protiv tuženika I. Š. iz Z., S. R. …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. kolovoza 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude 21. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. H. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-618/2020 od 18. ožujka 2020. u dijelu u kojem je naloženo I. Š. iz Z., S. R. …, OIB:…, isplatiti tužitelju H. E. d.o.o., Z., U. g. V. …, OIB:…, iznos od 319,15 kuna sa zateznom kamatom tekućom na:
- iznos od 91,85 kuna od 26. studenog 2019.,
- iznos od 227,30 kuna od 28. prosinca 2019.,
do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. H. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-618/2020 od 18. ožujka 2020. u dijelu u kojem je naloženo I. Š. iz Z., S. R. …, OIB:…, isplatiti tužitelju H. E. d.o.o., Z., U. g. V. …, OIB:…, iznos od 357,81 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te se u tom dijelu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 383,05 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu.
Obrazloženje
1. Tužitelj ranije ovrhovoditelj H. E. d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 18. ožujka 2020. javnom bilježniku S. H. iz Z., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika sada tuženika I. Š. (u nastavku teksta: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 677,71 kuna uvećano za pripadajuće zatezne kamate.
2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika S. H. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv- 618/2020 od 18. ožujka 2020., a koje je u povodu prigovora tuženika rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-413/2021-2 od 2. lipnja 2021. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženik je istakao prigovor apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje pobijanog rješenja jer da je iz priopćenja za medije 25/17 od 9. ožujka 2017. Sud Europske unije priopćio kako se javni bilježnici u Hrvatskoj kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju "vjerodostojne isprave" ne mogu smatrati sudom ni u smislu Uredbe o Europskom nalogu za izvršenje ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanja i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. U svezi ovog priopćenja za medije da je elaborirao i bivši sudac, a sada euro parlamentarac M. K. u podnesku od 6. ožujka 2019. koji da je naveo kako je postupanje javnih bilježnika na način kao što je postupljeno u ovom predmetu u protivnosti sa presudom Suda Europske unije u predmetu C-551/15 od 9. ožujka 2017. Dakle, javni bilježnik u konkretnom slučaju da nije bio ovlašten postupiti na način kako je postupio što da je u protivnosti i s presudama Suda Europske unije C-484/15 i C-551/15 jer da se javni bilježnici u Hrvatskoj kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave ne mogu smatrati sudom u smislu Uredbe o europskom nalogu za izvršenje, a ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Stoga, tuženik predlaže da se u ovoj pravnoj stvari prijedlog za ovrhu odbaci zbog apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika i ukine pobijano rješenje o ovrsi.
4. Nastavno na prednji prigovor, tuženik je u podnesku zaprimljenom 17. lipnja 2021. naveo kako ne raspolaže dokumentacijom iz koje bi slijedilo da tužitelju duguje bilo koji iznos po bilo kojem osnovu jer da obveze podmiruje na vrijeme, uz poneko zakašnjenje što da se zna dogoditi, ali na kratko. Iz rješenja da ne slijedi na koji poslovni prostor ili kuću ili stan da se odnosi ovo dugovanje pa da nije u stanju niti odgovoriti u potpunosti tim više što da je u tom slučaju u pitanju i vlasništvo dotičnog prostora, pa i pasivne legitimacije u parničnom spisu. Drži kako tužitelju ne duguje baš ništa, a u kući da nema nijedan neplaćeni račun tužitelja, makar da u ovom trenutku, ako je nešto i bilo da vjeruje kako je to već podmireno putem ispostavljenih računa kroz proteklo vrijeme pa da razlog za vođenje ovog postupka kao i za njegovo pokretanje nema niti da je bilo.
5. U podnesku zaprimljenom u ovaj sud 25. lipnja 2021. tužitelj je naveo kako osporava kao neosnovane navode iz prigovora tuženika kojim ističe da javni bilježnik S. H. nije bila ovlaštena donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zbog apsolutne nenadležnosti. Pitanje ovlasti javnih bilježnika u ovrsi u Republici Hrvatskoj da je regulirano člankom 278. - 289. OZ-a, a nadležnost odredbom članka 278. u vezi s člankom 10. stavkom 1. OZ-a, prema kojoj da su javni bilježnici u Republici Hrvatskoj nadležni odlučivati o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i što uređenje tog pitanja pravom Republike Hrvatske da ne ovisi o normama europskog građanskog procesnog prava, sadržanih u Uredbi 805/2004 i Uredbi 1215/2012, kako to da pogrešno tumači tuženik, pozivajući se na tumačenja Europskog suda iznesena u presudi poslovni broj C-484/15 (Uredba 805/2004) i presudi poslovni broj C-555/15 (Uredba 1215/2012), između ostalog i zbog toga što da se tim normama impliciraju prekogranični slučajevi, bez obveze država članica EU da svoje nacionalno zakonodavstvo prilagode normama tih Uredbi. Odredbom čl. 31. Ovršnog zakona da je propisano što se ima smatrati vjerodostojnom ispravom pa da je tako propisano i da se izvadak iz poslovnih knjiga smatra vjerodostojnom ispravom.
6. Nadalje, u podnesku zaprimljenom u ovaj sud 14. srpnja 2021. tuženik je predložio sudu da zatraži od tužitelja je li tuženik prema ovome, osim redovnih mjesečnih rata utroška električne energije, duguje bilo koji drugi iznos, jer da je očito da postoji razlika u evidenciji dugovanja između tužitelja kao pravne osobe i njenih punomoćnika. Ponavlja da osim redovne rate za mjesečni utrošak električne energije po stanju računa da nema drugog neplaćenog računa.
7. U odnosu na prednje navode tuženika, tužitelj je naveo kako su isti paušalni je da osnov i visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz dostavljene dokumentacije i to: izvoda iz poslovnih knjiga, iz računa broj … za razdoblje od 30. rujna 2019. do 31. listopada 2019., računa broj … za razdoblje od 31. listopada 2019. do 30. studenog 2019. i kartice analitičkog knjigovodstva. Sukladno odredbi čl. 69. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električne energije, tuženik da je mogao zatražiti od tužitelja izdavanje preslike utuženih računa u roku od 15 dana po isteku obračunskog razdoblja, a što da nije učinio, stoga da ga činjenica da ne posjeduje utužene račune ne oslobađa obveze da, kao evidentirani korisnik, podmiri ovdje utuženo potraživanje. Nadalje, tuženik da samo paušalno navodi kako sve svoje obveze podmiruje na vrijeme, ali da na navedenu okolnost u dosadašnjem tijeku postupka nije ponudio niti jedan dokaz slijedom čega da tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva u cijelosti. U odnosu na navode kojima tuženik osporava pasivnu legitimaciju, tužitelj ističe kako je tuženik bio evidentiran kao korisnik na obračunskom mjernom mjestu broj …, Z., Z. u. … sve do 31. prosinca 2019., a obzirom se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od listopada do prosinca 2019. da je jasno kako je u utuženom razdoblju kao korisnik bio evidentiran upravo tuženik. Sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18), Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, broj 85/2015) i Uvjeta opskrbljivača H. E. d.o.o. za opskrbu električnom energijom (2017.) obveznik plaćanja usluga tužitelja da je isključivo evidentirani korisnik odnosno krajnji kupac, bez obzira tko eventualno koristi nekretninu na mjernom mjestu. Izričita odredba čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije da propisuje kako je „krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima“, te su Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom propisane obveze i odgovornosti korisnika mreže. Glavom X. Općih uvjeta da je propisan način obračuna i naplata električne energije krajnjim kupcima, te čl. 115. koji da propisuje rokove u kojima su krajnji kupci dužni podmiriti račun odnosno podnijeti prigovor na isti. Odredbom čl. 4. st. 1. Općih uvjeta da je propisano kako zahtjev za sklapanjem ugovora podnosi korisnik, iz čega da je razvidno da su podaci, kojima raspolaže tužitelj, upravo podaci koje je tuženik naveo prilikom predaje zahtjeva za sklapanjem ugovora. Uvažavajući prethodno navedeno, da je jasno kako je tužitelj opravdano pokrenuo predmetni postupak protiv tuženika, a obzirom da iz dostavljenih računa nesporno proizlazi da je do potrošnje električne energije na obračunskom mjernom mjestu došlo te obzirom da je tuženik bio evidentiran kao korisnik na predmetnom obračunskom mjernom mjestu.
8. Prvenstveno je potrebno navesti kako tuženik neosnovano ističe prigovor apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi, pod poslovnim brojem Ovrv-618/2020 od 18. ožujka 2020. Naime, ovlasti javnih bilježnika u ovršnom postupku regulirane su odredbama čl. 278. – 289. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku tekstu: OZ), te su isti nadležni odlučivati o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave prema odredbi čl. 278. OZ-a u svezi s čl. 10. st. 1. OZ-a, pa je tako i javni bilježnik S. H. iz Z. sukladno ovlastima iz OZ-a donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-618/2020 od 18. ožujka 2020.
9. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista pročitana i to: izvod iz poslovnih knjiga - specifikacija računa od 11. ožujka 2020. (l.s. 7), priopćenje za medije Suda Europske unije, broj 25/17 od 9. ožujka 2017. (l.s. 12-13), Zahtjev Trgovačkog suda u Zagrebu za pokretanje prethodno postupka radi donošenja odluke o prethodnom pitanju i Zahtjev za tumačenjem obrazloženja presude Suda Europske unije broj C 484/15 i C 551/15 u predmetu nacionalnog suda koji se vodi pod poslovnim brojem Povrv-171/19 od 7. ožujka 2019. (l.s. 14-20), račun broj … za električnu energiju u iznosu od 91,85 kuna za razdoblje od 30. runa 2019. do 31. listopada 2019. (l.s. 31-32 i 51-52), račun broj … za električnu energiju u iznosu od 227,30 kuna za razdoblje od 31. listopada 2019. do 30. studenog 2019. (l.s. 33-34 i 53-54), izvadak iz knjigovodstvene kartice na ime tuženika kao dužnika za razdoblje od 31. listopada 2016. do 21. travnja 2020. (l.s. 34-37), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ovr 252/2018-2 od 1. veljače 2018. (l.s. 38-39),
10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
11. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 677,71 kuna, dakle u iznosu koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, pa se radi o sporu male vrijednost, a sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 i 80/22, u nastavku teksta: ZPP).
12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 677,71 kuna na ime neplaćenih računa za električnu energiju za mjesece listopad, studeni i prosinac 2019. za obračunsko mjesto na adresi u Z., Z. u. ….
13. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je istakao prigovor apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje tog rješenja, dok je tijekom parničnog postupka istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći kako iz pobijanog rješenja nije razvidno na koji se poslovni prostor, kuću ili stan odnosi utuženo dugovanje, te tvrdi kako sve svoje obveze prema tužitelju uredno podmiruje iako da ponekad zakasni s plaćanjem računa, ali na kratko vrijeme.
14. Tužitelj je osporio prednje prigovore tuženika navodeći kako utuženo dugovanje nije podmireno, a što da je tuženik bio dužan platiti s obzirom da je do 31. prosinca 2019. bio evidentiran kao korisnik na obračunskom mjernom mjestu broj … na adresi u Z., Z. u. ….
15. Prema odredbi čl. 59. st. 1. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 22/13, 95/15, 102/15 i 68/18, u nastavku teksta: ZTEE) Hrvatska energetska regulatorna agencija donosi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Stavkom 2. istog članka, određeno je da se Općim uvjetima iz stavka 1. ovoga članka propisuju: međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže, uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage, standardni načini obračuna potrošnje električne energije, uvjeti za primjenu postupka ograničenja ili prekida isporuke električne energije, postupci utvrđivanja i obračuna neovlaštene potrošnje električne energije, pravila u slučaju postojanja više obračunskih mjernih mjesta krajnjeg kupca, uvjeti za sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, postupak promjene opskrbljivača prilikom promjene vlasništva građevine, održavanje mjernih uređaja, prikupljanje i obrađivanje mjernih podatke s obračunskih mjernih mjesta korisnika mreže, postupanje s mjernim podacima s obračunskih mjernih mjesta te točaka razdvajanja između susjednih sustava te pravila i uvjeti kojima se uređuje odnos između opskrbljivača i operatora prijenosnog sustava ili operatora distribucijskog sustava.
16. Na temelju članka 59. stavka 1. ZTEE-a, Hrvatska energetska regulatorna agencija na sjednici Upravnog vijeća održanoj 23. srpnja 2015. donijela je Opće uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, broj 85/15, u nastavku teksta: Opći uvjeti), kojima je u čl. 3. st. 1. propisala kako se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu ovih Općih uvjeta uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.
17. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Općih uvjeta, prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.
18. Predana i/ili preuzeta električna energija mjeri se brojilima na obračunskom mjernom mjestu korisnika mreže, a operator sustava zadužen je za očitanje, prikupljanja i obrađivanje mjernih podataka, dok količinu predane i/ili preuzete električne energije utvrđuje na temelju početnih i završnih stanja brojila u obračunskom razdoblju ili dijelu obračunskog razdoblja (čl. 48. Općih uvjeta).
14. Prema čl. 54. st. 1. i 2. Općih uvjeta, redovno očitanje stanja brojila provodi se ovisno o obračunskom razdoblju, a koje može biti mjesečno ili polugodišnje, dok je st. 3. istog članka određeno kako se iznimno, u slučaju promjene iznosa tarifnih stavki za opskrbu električnom energijom i/ili tarifnih stavki za korištenje mreže, očitanje stanja brojila provodi i na zahtjev korisnika mjernih podataka i operatora sustava.
19. Prema odredbi čl. 61. Općih uvjeta, operator sustava, ovisno o kategoriji kupaca i tarifnom modelu, očitava sljedeće mjerne podatke: radnu energiju po jedinstvenoj dnevnoj tarifi, radnu energiju po višoj dnevnoj tarifi, radnu energiju po nižoj dnevnoj tarifi, radnu snagu, jalovu energiju i krivulju opterećenja.
20. Odredbom čl. 70. st. 3. Općih uvjeta određeno je da dospijeća računa iz čl. 69. Općih uvjeta može biti najmanje 15 dana od dana izdavanja računa, dok je st. 4. istog članka, određeno da je u računu iz čl. 69. Općih uvjeta, obvezno navesti mjesec i godinu izdavanja sljedećeg računa, iznos neplaćenih dospjelih novčanih obveza te obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora.
21. Uvidom u sadržaj vjerodostojne isprave – izvadak iz poslovnih knjiga od 11. ožujka 2020. razvidno je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 677,71 kuna na ime neplaćenih računa za električnu energiju za mjesece listopad, studeni i prosinac 2019. za obračunsko mjesto na adresi u Z., Z. u. ….
22. Iz sadržaja računa broj: … za električnu energiju za razdoblje od 30. runa 2019. do 31. listopada 2019. u iznosu od 91,85 kuna s datumom dospijeća 25. studenog 2019. razvidno je kako je ispostavljen na ime tuženika kao odvjetnika za obračunsko mjesto broj …, na adresi Z., Z. u. … (broj brojila …), te sadrži obračun sljedećih usluga i naknada: električna energija jedinstvena dnevna tarifna stavka u iznosu od 56,21 kuna, naknada za obračunsko mjerno mjesto i opskrbu u iznosu od 17,40 kuna i naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora u iznosu od 7,67 kuna i pripadajući PDV po stopi od 13% u iznosu od 10,57 kuna.
23. Iz sadržaja računa broj: … za električnu energiju za razdoblje od 31. listopada 2019. do 30. studenog 2019. u iznosu od 227,30 kuna razvidno je kako je ispostavljen ime tuženika kao odvjetnika za obračunsko mjesto broj …, na adresi Z., Z. u. … (broj brojila …), te sadrži obračun sljedećih usluga i naknada: električna energija jedinstvena dnevna tarifna stavka u iznosu od 161,70 kuna, naknada za obračunsko mjerno mjesto i opskrbu u iznosu od 17,40 kuna i naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora u iznosu od 22,05 kuna i pripadajući PDV po stopi od 13% u iznosu od 26,15 kuna.
24. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a, određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
25. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a uvidom u citiranu dokumentaciju, utvrđeno je da je u utuženom razdoblju električna energija isporučena objektu na adresi u Z., Z. u. …, na obračunskom mjestu broj:… za koje je kupcem električne energije evidentiran tuženik, a temeljem ugovornog konta broj …. S obzirom da iz dostavljenih računa jasno proizlazi adresa i broj obračunskog mjesta, te da je potrošnja obračunata na temelju početnog i završnog stanja brojila broj …, u obračunskom razdoblju koje obuhvaća jedan mjesec (čl. 48. Općih uvjeta), to tuženik neosnovano ističe kako nije vidljivo na koji se objekt utuženo potraživanje odnosi. Također, iz sadržaja knjigovodstvene kartice proizlazi kako je tuženik korisnik električne energije u objektu na adresi u Z., Z. u. 4… budući je plaćao račune za električnu energiju ispostavljene u razdoblju od mjeseca listopada 2016. do 30. rujna 2019., dok nije podmirio utužene račune. Dakle, iz navedeno proizlazi kako je tuženik u utuženom razdoblju bio potrošač električne energije u objektu na adresi u Z., Z. u. …, pa slijedom toga neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.
26. Visina tražbine tužitelja prema tuženiku utvrđena je temeljem dostavljenih i citiranih računa, te za razdoblje od 30. rujna 2019. do 31. listopada 2019. iznosi 91,85 kuna i za razdoblje od 31. listopada 2019. do 30. studenog 2019. iznosi 227,30 kuna, a koje je tuženik dužan platiti jer ničim nije dokazao svoju tvrdnju kako je uredno podmirio sve ispostavljene račune. U odnosu na navod tuženika kako tužitelj nije dokazao da su mu ovi računi dostavljeni za navesti je kako je sukladno odredbi čl. 70. st. 5. Općih uvjeta, dužnost krajnjeg kupca s mjesečnim obračunskim razdobljem obavijestiti operatora sustava i/ili opskrbljivača u roku od 15 dana po isteku obračunskog razdoblja ukoliko ne zaprimi račun, a koji će mu tada izdati presliku računa.
27. Međutim, tužitelj neosnovano potražuje od tuženika plaćanje računa broj … od 31. prosinca 2019. u iznosu od 358,56 kuna jer nije dokazao visinu novčane tražbine za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. s obzirom da nije dostavio presliku ovog računa već je isključivo temelji na izvatku iz poslovnih knjigu od 11. ožujka 2020. kao vjerodostojnoj ispravi, ali koja nije javna isprava i nema njenu dokaznu snagu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a. Kako samo za javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, sve dok se ne dokaže suprotno, to priloženi izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavljaju vjerodostojan dokaz o visini tražbine tužitelja za mjesec prosinac 2019. jer je tuženik osporio njen sadržaj. Naime, kako bez dostavljenog računa za mjesec prosinac 2019. ovaj sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi njegovu visinu s obzirom da nije razvidan način obračuna naknada i potrošnje električne energije za ovo obračunsko razdoblje, slijedom čega je primjenom odredbi čl. 221. a u svezi čl. 219. st. 1. ZPP-a valjalo u tom dijelu odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev.
28. Nadalje, imajući u vidu da se visina tražbina naknade električne energije dokazuje prijepisom računa za utuženo razdoblje iz čije specifikacije je razvidan način obračuna, a temeljem početnog i završnog stanja brojila za svako obračunsko razdoblje, to ovaj sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine duga, a uvažavajući načelo ekonomičnosti postupanja. Također, kako je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tuženik u utuženo razdoblje bio potrošač električne energije na adresi u Z., Z. u. …, to ovaj sud nije pribavljao podatke od HEP Operatora distribucijskog sustava d.o.o. na temelju kojih isprava je isti evidentiran korisnikom na predmetnom mjernom mjestu.
29. Slijedom iznesenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sud je sukladno čl. 8. ZPP-a zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u iznosu od 319,15 kuna, te su dosuđene i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa računa do isplate sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, dok je visina određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.
30. Nadalje, sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 358,56 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
31. Obzirom da se ovaj postupka nakon uloženog prigovora tuženika i stavljanjem izvan snage predmetnog rješenja o ovrsi smatra postupkom za izdavanje platnog naloga, to se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.
32. U ovom postupku parnične stranke su djelomično uspjele u parnici, a što se tiče uspjeha po kvalitativnom i kvantitativnom kriteriju, tužitelj je uspio sa 100% u pogledu osnove, dok je u pogledu visine uspio sa 47% što ukupno iznosi 147% koje podijeljeno s dva čini njegov uspjeh od 73,5%. S druge strane, tuženik je uspio samo u pogledu visine sa 53% što podijeljeno s dva čini njegov uspjeh od 26,5%. S obzirom da je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu to je od njegovog uspjeha od 73,5% valjalo oduzeti postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio tj. sa 26,5%, tako da dolazimo do uspjeha tužitelja u ovom sporu koji predstavlja postotak od 47%.
33. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 37/22, u nastavku teksta: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18, u nastavku teksta: ZSP) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, br. 8/11, 112/12 i 114/12, u nastavku teksta: Pravilnik).
34. Tužitelju zastupanom po punomoćnicima iz redova odvjetnika priznat je kao osnovan trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kuna (50 bodova po Tbr. 7. toč. 8. Tarifa), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%, te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kuna (čl. 6. Pravilnika), trošak dostave javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna čini sveukupni trošak u iznosu od 815,00 kuna. Imajuću u vidu da je tužiteljev uspjeh u sporu 47%, to mu je valjao odmjeriti trošak postupka u iznosu od 383,05 kuna.
35. Tužitelju nije priznat kao osnovan materijalni trošak u iznosu od 37,50 kuna jer nije specificiran i dokumentiran, te predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 500,25 kuna jer rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno i ovršno radi čega nije niti nastao ovaj trošak.
36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.
Zadar, 21. rujna 2022.
Viša sudska savjetnica - specijalist:
Sutkinja:
Željana Vidović Labor, v.r.
Jasna Baričević, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) primjerka.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
DNA:
1) Tužitelju po pun.,
2) Tuženiku po pun.
