Posl. broj: Pr-…

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Erice Golja, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. OIB: … , S. N., … , zastupane po punomoćniku

I. R., odvjetniku iz OD R. i kolege j.t.d. iz Z., protiv tuženika D. …, OIB:…, R., … zastupanog po zz – ravnateljici S.D. B. a ona po punomoćnici M. C. T., odvjetnici

iz L., nakon glavne rasprave zaključene dana … .godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice L. S., odvjetnice iz R. i punomoćnice tužiteljice

M. C. T., odvjetnice iz L., 21. rujna 2022. objavio je

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. …, OIB: …, da isplati

tužiteljici B. R., OIB: …, na ime razlike plaće za razdoblje od 1.

travnja 2016. godine pa do 31. siječnja 2017. godine bruto iznos od … kuna / …eura[1] , sa zateznom kamatom u dijelu neto iznosa, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to tekućom:

− za travanj 2016.g. na iznos od 357,36 kuna / 47,43 eura od 16. svibnja 2016.g. do isplate − za svibanj 2016.g. na iznos od 340,02 kuna / 44,96 eura od 16. lipnja 2016.g. do isplate − za lipanj 2016.g. na iznos od 350,49 kuna / 46,52 eura od 16. srpnja 2016.g. do isplate − za srpanj 2016.g.na iznos od 333,69 kuna / 44,29 eura od 16. kolovoza 2016.g.do isplate − za kolovoz 2016.g. na iznos od 339,99 kuna / 45,12 eura od 16. rujna 2016.g. do isplate − za rujan 2016.g. na iznos od 320,73 kuna / 42,57 eura od 16. listopada 2016.g. do isplate − za listopad 2016.g. na iznos od 348,70 kuna / 46,28 eura od 16. studenog 2016.g.do isplate

Posl. broj Pr-…

− za studeni 2016.g. na iznos od 323,65 kuna / 42,96 eura od 16.prosinca 2016.g.do isplate − za prosinac 2016.g. na iznos od 332,85 kuna / 44,18 eura od 16. siječnja 2017.g. do isplate − za siječanj 2017.g. na iznos od 329,39 kuna / 43,72 eura počev od 16.veljače 2017.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 4.375,00 kuna (četiri tisuće tristo sedamdeset pet kuna) / 580,62 eura (petsto osamdeset eura i šezdeset dva centa) sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od petnaest dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž R-… od … . prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana, te je ukinuta presuda

Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl.br. Pr-… od …

i predmet je vraćen sudu na ponovni postupak.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, kao javne ustanove, te se na radni odnos primjenjuju Zakon o plaćama u javnim službama, odredbe Kolektivnog ugovora za javne službe, kao i sporazumi o plaći, koje su sklopili nadležni sindikati i Vlada RH. Dana 23. studenoga 2006. sklopljen je Sporazum između Vlade RH i sindikata javnih službi, o osnovici plaće u javnim službama te je ugovoreno povećanja osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa krize, 13. svibnja 2009. ugovorne strane sklopile su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je zamrznuta osnovica plaća na razini iz 2008. i iznosila je 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka sporazuma. Dana 26. listopada 2011.

sklopljene su nove Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Navedene Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor, koji se primjenjivao do 26. siječnja 2017. Tužitelj citira odredbu čl.III. Izmjene Dodatka Sporazumu od 26. studenoga 2011. koji glasi: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema

Posl. broj Pr-…

ovim Izmjenama i dopunama.“ Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. prema kojem je on realno veći za 1,2%, u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je 27. studenoga 2015. objavio podatke i za treće tromjesečje 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014., prema kojima je BDP realno veći 2,8%. Isti podaci objavljeni su i 4. prosinca 2015. iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta

BDP-a prosječno veća od 2%. I u četvrtom tromjesečju 2015. BDP je porastao za 1,9%

u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice, a kako je to propisano u citiranom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. studenoga 2011. te da je poslodavac od prosinca 2015. pa nadalje bio dužan obračunavati plaću tužitelja primjenom osnovice 5.415,37 kuna. Međutim, tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima, već je za utužene razdoblje primjenjivao manju osnovicu, tj. 5.108,84 kuna, uslijed čega je tužitelju isplaćena manja plaća od pripadajuće, pa ovom tužbom potražuje razliku isplate plaće. Tužitelj se poziva na stav iznesen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/20 od 1. prosinca 2020. Na uskraćene dijelove plaće, tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Navodi da njezina plaća predstavlja osnovicu pomnoženu s koeficijentom složenosti poslova, uvećano za dodatak na staž i dodatke na plaću, što je vidljivo iz isplatnih lista. Tužbom tužiteljica zahtijeva razliku plaće koja mu je isplaćena i koja bi mu pripala uvećanjem osnovice za obračun plaće od 6%. Slijedom navedenoga, tužitelj u tužbi zahtijeva razliku plaće u iznosu od 3.376,88 kuna bruto sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose koji dospijevaju počevši od 15. svibnja 2016. pa do 15. veljače 2017.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovu tako i po visini. Tuženik ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja je računajući od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao rok od pet godina. Tuženik ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući je tuženik javna ustanova osnovana Rješenjem o osnivanju ustanove od 7. prosinca 1971. i usklađeno Zakonom o ustanovama Statutom od 15. veljače 1996. Odlukom Ministarstva rada i socijalne skrbi Klasa: 550-01-03/01-02/02 od 20. prosinca 2001. izmijenjene su odredbe Statuta u dijelu koji se odnosi na osnivača ustanove, tako da osnivač nije Ministarstvo rada i socijalne skrbi, već Istarska županija. Kod tuženika se sredstva za plaću ne osiguravaju u državnom proračunu, a ustroj i način djelovanja uređen je Zakonom o ustanovama. Tuženik osporava da bi tuženik tužitelju trebao u utuženom razdoblju plaću obračunavati i isplaćivati temeljem članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26.11.2011. Sporna je pravna valjanost, pravna narav, obveznost i sadržaj navedenog akta. Sporazumi nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, budući sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori. Da bi izmjene i dopune bile pravno valjane, moraju se sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, pa ne postoji utuživa obveza po navedenim aktima, pa ni ona uvećanja iznosa osnovice z plaće u javnim službama, kao ni drugih usklađivanja plaća iz IDDS-a iz 2011. Tuženik nije stranka istoga, čime ga isti ne obvezuje. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 40/09.), gdje je osnovica utvrđena u visini od 5.108,84 kn bruto i koja se primjenjivala se od 1. travnja 2009. godine, počevši s plaćom za mjesec travanj 2009.

Posl. broj Pr-…

godine koja je bila isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine. Iduća Odluka donesena je 29. prosinca 2016., te se primjenjivala od 1. siječnja 2017., a kojom je utvrđena osnovica u visini od 5.211,02 kn bruto. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaća u javnim službama predstavlja strogo i apsolutno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Stoga odredba čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne može biti automatski primijenjena samim nastupom okolnosti predviđenih navedenom odredbom. Tuženik, nadalje smatra da odredba čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije primjenjiva jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženik zaključno pojašnjava da su se tuženiku kao ustanovi socijalne skrbi sredstva za plaće i druga materijalna prava temeljem radnog odnosa dijelom osiguravala u državnom proračunu u skladu s Odlukama Vlade RH o minimalnim financijskim standardima, kriterijima i mjerilima za decentralizirano financiranje domova za starije i nemoćne osobe u 2015. godini (NN, br. 15/2015), u 2016. godini (NN, br. 33/2016) i u 2017. godini (NN, br. 14/2017) u vezi s čl. 45.a tada važećeg Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Jedinica lokalne samouprave i uprave za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga osigurava sredstva u svojem proračunu. U skladu sa time Istarska županija, kao osnivač ustanove, nije bila jedna od sporazumnih strana koje su sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., na kojem se temelji uvećanje osnovice i na koji se tužitelj kao radnik tuženika poziva. Dakle obveznik Vlada Republike Hrvatske i to prema onima na koje se kolektivni ugovor (ako je valjan) odnosi - a to su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, a ne u proračunu

Istarske županije. Predlaže o parnici obavijestiti Republiku Hrvatsku i Istarsku županiju, te predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u O. je rješenjem posl. broj Gž

R-…prihvatio žalbu tuženika kao osnovanu, ukinuo presudu ovog suda posl. broj Pr-… od … godine, te vratio predmet ovom sudu na

ponovno odlučivanje.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u sve isprave dostavljene u spis po parničnim strankama, i to: sporazum o osnovici za plaće u javnim službama na stranici 5-7 spisa, Dodatak sporazumu na stranici 8-12 spisa, izmjene i dopune dodatka sporazumu na stranici 13-20 spisa, arbitražna odluka na stranici 21-28 spisa, vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna na stranici 29-31 spisa, priopćenja za javnost na stranici 32-34 spisa, procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda na stranici 35-40 spisa, priopćenje za javnost na stranici 41-43 spisa, procjena na stranici 44-51 spisa, obračun razlike plaće na stranici 53 spisa, povijesni izvadak iz sudskog registra na stranici 55-60 spisa, ugovor o radu na stranici 62-65 spisa, platne liste na stranici 66-75 spisa, analiza kretanja bruto domaćeg proizvoda Hrvatske na stranici 76-122 spisa, sudska praksa na stranici 146-195, obračun na stranici 204 spisa,

sudska praksa na stranici 209-218, 289-474 spisa.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

Posl. broj Pr-…

7. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika te da joj je tuženik u tom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna.

8. Sporno je, je li tuženik u utuženom razdoblju bio dužan obračunati i isplatiti tužiteljici plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, te potpada li tuženik pod kategoriju javnih službi.

9. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti. U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenice (čl. 461.a st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 6. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 6. čl. 461.a ZPP sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 7. ZPP), stoga je odbijen dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zz tužene.

10. Tuženik je u odgovoru naveo da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te njegove Izmjene i dopune, ne mogu primijeniti u odnosu na tuženika, niti se u odnosu na tuženika primjenjuju odredbe Zakona o plaćama u javnim službama, jer tuženik nije javna služba u smislu čl. 2. navedenog Zakona, s obzirom na to da je tuženik pravna osoba kojoj se sredstva za plaće osiguravaju u proračunu Istarske županije, a ne u državnom proračunu. Naime, čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, 39/09) javne službe u smislu toga Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Međutim, tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću prema propisima koji se odnose na javne službe. Štoviše, predložio je da se o otpočetoj parnici obavijesti Republika Hrvatska radi stupanja u parnicu kao umješač na strani tuženika, navodeći da je ista potpisnik Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama te njegovih izmjena i dodataka te da bi se, u slučaju uspjeha tužitelja u sporu, dosuđeni iznos imao isplatiti iz sredstava državnog proračuna. Stoga, sud nije uzeo u obzir navode tuženika da se na plaće njegovih zaposlenika ne odnose odredbe koje se odnose na javne službe.

11. Sud nije po prijedlogu tuženika o otpočetoj parnici obavijestio Republiku Hrvatsku i Istarsku županiju, radi stupanja u parnicu kao umješača na strani tuženika,

a to stoga što je tuženik pravna osoba koja je samostalno zaključila ugovor o radu s tužiteljem i za taj mu rad isplaćivala plaću. Stoga, iako se sredstva za isplatu plaće osiguravaju u državnom proračunu te unatoč tome što je Istarska županija osnivač tuženika, njihovo sudjelovanje s u ovom postupku nije potrebno ni nužno, stav je ovoga suda da oni za to nemaju ni pravnog interesa, a uključivanjem u parnicu samo bi nastali dodatni troškovi zastupanja po nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu.

Posl. broj Pr-…

12. Tuženik neosnovano navodi da ne potpada pod kategoriju javnih službi. Naime, u članku 2. Zakona o javnim službama (Narodne novine broj 27/01., 39/09) propisano je: „Javne službe u smislu ovog Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.“ Prema članku 7. Zakona o ustanovama (Narodne novine, broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19.), javnu službu može osnovati i jedinica lokalne i područne /regionalne/ samouprave u okviru svog samoupravnog djelovanja.

13. U članku 78. stavku 1. Zakona o ustanovama, propisano je da danom stupanja na snagu toga Zakona, društvene pravne osobe koje nisu organizirane kao društvena poduzeća, zadruge ili društvene organizacije, ako ispunjavaju uvjete iz članka 1. stavka 2. tog Zakona, te ako posebnim zakonom nije što drugo određeno,

postaju javnim ustanovama. Prema stavku 2. toga članka i Zakona, osnivačem ustanova iz stavka 1. toga članka smatra se Republika Hrvatska, a prema stavku 3.

toga članka i Zakona, Vlada Republike Hrvatske može u roku od 6 mjeseci od dana stupanja toga Zakona donijeti odluku o prijenosu osnivačkih prava nad određenim ustanovama ili vrstama ustanova na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili koju drugu pravnu osobu ili ovlastiti nadležno ministarstvo da ono prenese osnivačka prava na jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave. U članku 120. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20., 133/20., 138/20.), propisano je da decentralizirane funkcije djelatnosti socijalne skrbi u jedinicama područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba su sredstva za rad domova za starije i nemoćne osobe nad kojima su prenesena osnivačka prava.

14. Prema stavku 2. toga članka i Zakona, u proračunu Republike Hrvatske osiguravaju se putem pomoći izravnavanja nedostajuća sredstva u proračunima jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba za financiranje decentraliziranih funkcija, do iznosa bilančnih prava utvrđenih odlukama iz stavka 3. toga članka. A u stavku 3. članka 120. Zakona o socijalnoj skrbi, propisano je da Vlada Republike Hrvatske za svaku godinu po donošenju državnog proračuna za iduću godinu donosi odluke o minimalnim standardima, kriterijima i mjerilima za financiranje decentraliziranih funkcija iz stavka 1. toga članka. Na temelju kriterija i mjerila iz točaka III., IV., V. i VI. Odluke o minimalnim financijskim standardima, kriterijima i mjerilima za decentralizirano financiranje domova za starije i nemoćne osobe u prvom tromjesečju 2016. godine (Narodne novine, broj 122/2015.), ukupni rashodi doma za prvo tromjesečje 2016. godine, prikazani su jedinicama područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu, između kojih i za Istarsku županiju. Prema članku 36. stavku 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 59 /2001), Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno ministarstvo, prenijet će odlukom svoja osnivačka prava nad domovima socijalne skrbi iz članka 34. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi na jedinicu područne (regionalne) samouprave na čijem području domovi imaju sjedište, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i toga Zakona.

Osnivačka prava iz stavka 1. toga članka, prenijet će se s danom 1. siječnja 2002.

(stavak 2. toga članka i Zakona). Pročišćeni tekst Statuta tuženika dostavljen je u zbirku isprava kod Trgovačkog suda u Pazinu, čije odredbe su izmijenjene Odlukom

Posl. broj Pr-…

Ministarstva i socijalne skrbi, Klasa 550-01-03/01-02/02 od 20. prosinca 2001. u dijelu koji se odnosi na osnivača ustanove. Prema članku 2. Statuta tuženika, tuženik je osnovan rješenjem Skupštine komunalne zajednice socijalnog osiguranja Pula br. 02-

UP-1560/3-71 od 7. prosinca 1971. i temeljem članka 78. stavka 1. Zakona o ustanovama, postao je javnom ustanovom. Konačno, prema članku 3. Statuta,

osnivačka prava nad ustanovom ima Istarska županija na temelju Odluke o prijenosu osnivačkih prava ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, Klasa: 520-01/01- 01-1743, Urbroj: 524-01-01-1 sa 1. 1. 2002., te prava i dužnosti osnivača obavlja Županijska skupština Istarske županije.

15. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da tuženik predstavlja javnu ustanovu kojemu se plaće osiguravaju iz državnog proračuna, te da stoga predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Takvo stajalište potvrđeno je i odlukama Županijskog suda u Splitu posl.br. 22 Gž R-1428/2021-2 od 7. prosinca 2021., Županijskog suda u Zagrebu posl.br. 33 Gž R-3415/2021-2 od 7. siječnja 2022. 76 Gž R-3413/2021-2 od 28. veljače 2022., 29 Gž R-59/2022-2 od 13. siječnja 2022. 17 Gž R-57/2022-2 od 27. svibnja 2022. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-3415/2021-2 od 7. siječnja 2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, ali je prijedlog odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd-1256/2022-2 od 10. svibnja 2022. s obrazloženjem da je pravno shvaćanje u pobijanoj odluci istovjetno shvaćanju revizijskog suda izraženog u presudi Rev-1111/20 od 1. prosinca 2020., dok je pravno shvaćanje o zastari potraživanja istovjetno shvaćanju revizijskog suda izraženog u rješenju posl.br. Revr-445/18 od 15. rujna 2020.

16. U razdoblju od 2006. do 2012. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su nekoliko sporazuma kojima je regulirano pitanje visine osnovice za plaće u javnim službama. Tako su 23. studenoga 2006. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u naredne tri godine, 2007., 2008. i 2009. Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstava i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi. Na temelju tog Sporazuma i u skladu s njegovim sadržajem, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. („Narodne novine“ broj 142/2006) kojom je utvrđena osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu u visini od 4.819,66 kuna. Navedena Odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23. studenoga 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna točno za 6% veća od osnovice utvrđene Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2006. („Narodne novine“ broj 155/05).

17. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog Dodatka za izračun

Posl. broj Pr-…

plaća javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6%), dok je uvećanje osnovice za preostalih 6% (koje je trebalo uslijediti iza 2009.) sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom čl., osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-

a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)

prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Člankom IV. 5. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj, a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog Sporazuma. Navedeni Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenoga 2006.

18. Sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu s čl. VII.c točkom 3. određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava „za mjesec“ znači da se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.

19. Člankom IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske (stavak 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. (stavak 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (stavak 5.). Člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne

Posl. broj Pr-…

plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanom u čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

20. Ovaj Sporazum, za razliku od prethodna dva, nije potpisan od strane predstavnika Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni predsjednik arbitraže.

21. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.), jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok. 22. Odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, u nastavku: TKU/12) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U stavku 4. istog članka ugovorne strane su zajednički utvrdili da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i čl. 51. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, u nastavku: TKU/10). Povrh navedenog, u skladu s odredbom čl. 6.st. 1. TKU-a ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj ugovor u dobroj vjeri.

23. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da su neosnovani navodi tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Predmet navedenog sporazuma su prava koja se mogu urediti kolektivnim ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09) sklopili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pa, prema stajalištu ovog suda, navedeni Sporazum predstavlja kolektivni ugovor. Točno je da taj Sporazum nije potpisan od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a koji sindikat je

Posl. broj Pr-…

potpisnik Sporazuma iz 2006. i Dodatka Sporazumu iz 2009. Međutim, okolnost da jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao predmetne izmjene nije od utjecaja na njihovu valjanost (tako i VSRH u odluci poslovni broj Revr 408/2012-2 od 3. travnja 2013.). Od utjecaja bi bilo da je taj sindikat protivno zakonu bio isključen iz kolektivnog pregovaranja, što nije bio slučaj, budući da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu parafirao i predstavnik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

24. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina pa bi im važenje isteklo 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora slijedom čega se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.

25. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su sklopili 12. prosinca 2012., a stranka tog kolektivnog ugovora je, među ostalim, bio i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je na taj način naknadno pristupio Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu.

26. Slijedom navedenoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojim je određena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuje tuženika.

27. Ovaj sud smatra da nije došlo do odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosno do odgode povećanja osnovice, već se odgoda odnosila isključivo na usklađivanje pariteta u odnosu na plaće u privredi. Naime, čl. IV.st. 1. - 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predviđeno je usklađivanje plaća javnih službenika prema paritetu s prosječnom mjesečnom nominalnom bruto plaćom u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz 2008., a koja korekcija je trebala započeti šest mjeseci nakon što se visina osnovice vrati na razinu iz 2009. odnosno na visinu od 5.415,37 kuna. S obzirom na to da se nije moglo predvidjeti hoće li i kada biti ispunjeni uvjeti za povrat osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se, ako do vraćanja osnovice ne dođe do 31. prosinca 2012., s korekcijom osnovice odnosno usklađivanjem pariteta započeti 1. siječnja 2013. Na taj način trebale su biti ublažene posljedice nemogućnosti povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna do nastupanja uvjeta za povrat osnovice. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se uskladba pariteta odgoditi ako bi u razdoblju iz čl. III. - V. bilo zabilježeno dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a, a Vjerodostojnim tumačenjem od 28.prosinca 2012. zauzet je jedinstven stav da se ta odgoda odnosi i na slučaj iz čl. IV. st. 5. Izmjena. Dakle, odgoda usklađivanja pariteta ne odnosi se samo na slučaj kada je usklađivanju trebalo pristupiti nakon povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna (čl. IV. st. 1. - 4.), već i na slučaj kada je usklađivanju pariteta trebalo pristupiti jer do povrata osnovice nije došlo do 31. prosinca 2012. (čl. IV. st. 5.).

Posl. broj Pr-…

28. S obzirom na to da do 31. prosinca 2012. nisu nastupili uvjeti iz čl. III. Izmjena za vraćanje osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, Vlada Republike Hrvatske je trebala pristupiti korekciji osnovice za obračun plaća u javnim službama u skladu s čl. IV. st. 5. Izmjena. Do korekcije osnovice nije došlo jer su se ispunili uvjeti za odgodu usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske, ali nisu bili ispunjeni uvjeti za odgodu povećanja osnovice jer je jasno ugovoreno da je jedini uvjet za povećanje osnovice rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno za dva ili više posto.

29. Osim toga, odredba čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni gramatički ni sadržajno ne opisuje razdoblje u kojem je BDP zabilježio negativan rast pa je razvidno da razdoblje od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014. (u kojem razdoblju je nesporno zabilježeno 12 uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a) ne predstavlja razdoblje iz čl. III., već se očigledno radi o razdoblju iz čl. II. i čl. IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.).

30. Prema službenim podacima DZS-a tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio je realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

31. S obzirom na to da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) za 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), od prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

32. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude i prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.376,88 kune.

33. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/11, 78/15 i 29/18) koja teče od svakog 16. u mjesecu u odnosu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec.

34. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor zastare potraživanja jer da je protekao zastarni rok od 5 godina. Budući da najstarije potraživanje iz tužbe predstavlja razliku plaće za travanj 2016. s dospijećem 15. svibnja 2016., a tužba je

Posl. broj Pr-…

podnesena 7. svibnja 2021. razvidno je da zastara nije nastupila.

35. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu troškova postupka.

36. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je određeno da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove. Tuženik je dakle dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak tužiteljici.

37.Tužiteljica je zatražila naknadu troškova za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn, za podneske od 4. kolovoza 2021. godine i od 7. rujna 2021. godine iznose od po 500,00 kn za svaki podnesak, za ročište dana 28. rujna 2021. godine iznos od 500,00

kn, za ročište za objavu presude iznos od 250,00 kn, za pristup ročištu 20. srpnja 2022.

i 02. rujna 2022. u iznosu od po 500,00 kuna, za sastav odgovora na žalbu od 2.

studenog 2021. iznos od 500,00 kuna, za sastav podneska od 11. srpnja 2022. iznos od 500,00 kuna, te za sastav podneska od 22. srpnja 2022. iznos od 500,00 kuna sve uvećano za pripadajući PDV.

38. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn (sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 u nastavku: Tarife), za sastav podnesaka od 4. kolovoza 2021. i od 11. srpnja 2022. iznos od 500,00 kuna, za pristup ročištima 28. rujna 2021., 20. srpnja 2022. i 2. rujna 2022. u iznosu od po 500,00 kuna za svako ročište, te za pristup ročištima za objavu presude 26. listopada 2021. i 21.

rujna 2022. u iznos( Tbr. 9. t. 1.) u od po 250,00 kuna (Tbr. 9. t. 3.), odnosno u ukupnom iznosu od 3.500,00 kuna, uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 875,00 kuna (Tbr. 42.), tako da punomoćniku tužiteljice pripadaju sveukupni troškovi u iznosu od 4.375,00 kn. Na priznate troškove parničnog postupka tužiteljici u smislu čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17) pripadaju i zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate.

39. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava podnesaka od 7. rujna 2021., odgovora na žalbu od 2. studenog 2021., te sastava podneska od 22. srpnja 2022. budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

40. Tuženik nije uspio u sporu pa mu ne pripada pravo na trošak, stoga je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

41. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Labin, 21. rujna 2022. godine.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić,

v.r.

Posl. broj Pr-…

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno

obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika