REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5056/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Z. J. iz R., OIB: ... , drugotužitelja P. J. iz R., OIB: ... , trećetužiteljice K. B. iz Australije, Sydney, OIB: ... , i četvrtotužiteljice N. M. iz Z., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u B. n. M., protiv tuženice V. H. iz R., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-284/17-8 od 30. studenoga 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2258/16 od 16. veljače 2017., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-284/17-8 od 30. studenoga 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2258/16 od 16. veljače 2017. u točkama I. i II. izreke, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o darovanju zaključen 23. ožujka 1996. na kojem je otisak prsta pok. G.-J. J. potvrđen od strane Ureda za opću upravu Zadarsko-kninske županije pod brojem OV-39/36 između pok. G.-J. J. kao darovatelja i tužene kao daroprimatelja, te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke. Nalaže se tuženoj tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."
II Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 6.625,00 kuna, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška postupka u preostalom dijelu od određenog."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2258/16 od 16. veljače 2017. u toč I i II izreke, tako da se sudi:
Utvrđuje se da je ništav Ugovor o darovanju zaključen 23. ožujka 1996. na kojem je otisak prsta pok. G.-J. J. potvrđen od strane Ureda za opću upravu Zadarsko-kninske županije pod brojem OV-39/36 između pok. G.-J. J. kao darovatelja i tužene kao daroprimatelja, te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.
2. Nalaže se tuženici tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.750,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Revizija na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), dopuštena je samo u onim slučajevima u kojima nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. S obzirom da je u ovom postupku drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, revizija je dopuštena na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP, pa je ovaj sud o podnesenoj reviziji odlučivao kao o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP.
6.1. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, pobijana drugostupanjska presuda ispitana je povodom redovne revizije samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništav i da ne proizvodi pravne učinke, Ugovor o darovanju sklopljen 23. ožujka 1996. između pok. G.-J. J., kao darovatelja i tuženice, kao daroprimateljice (dalje: Ugovor o darovanju), na kojem je otisak prsta zajedničkog oca stranaka, pok. G.-J. J., potvrđen od strane Ureda za opću upravu Zadarsko-kninske županije pod brojem OV-39/36.
7.1. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, primjenom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje: ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, čl. 70 ZOO/91 u vezi s čl. 53. Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94 i 162/98 – dalje: ZJB), jer je ocijenio da predmetni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva. Nadalje je ocijenio da je pok. G.-J. J. u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju prema svom stanju svijesti, psihičkom i općem zdravstvenom stanju bio sposoban razumjeti sadržaj i svrhu, te shvatiti posljedice sklopljenog ugovora, odnosno bio je za takvo raspolaganje mentalno sposoban. Osim toga u postupku je utvrđeno da je u Ugovoru o darovanju navedeno da daroprimateljica stupa u posjed darovanih nekretnina 23. ožujka 1996., te da je ona nakon sklapanja ugovora stupila u posjed i sadila poljoprivredne kulture na obradivom dijelu, sve dok nije počeo postupak razminiravanja tog područja.
8. Drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, odlučujući o žalbi tužitelja, žalbu prihvatio kao osnovanu, preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženici naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka. Pritom se pozvao na iste odredbe ZOO/91 i ZJB kao i sud prvog stupnja, ali je ocijenio da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je došlo do prave fizičke predaje darovanih nekretnina odmah ili u kraćem razumnom roku nakon zaključenja ugovora, sklopljenog 23. ožujka 1996. Takav zaključak obrazlaže navodeći da iz iskaza svjedoka i same tuženice proizlazi da je ona u posjed dijela darovanih nekretnina stupila tek u 1997. te da nakon potpisa ugovora otac nije dolazio na zemlju koja je bila predmet ugovora, pa stoga zaključuje da se u ovom slučaju ne može smatrati da je do predaje posjeda nekretnina došlo odmah ili u kraćem razumnom roku po zaključenju ugovora.
9. Tuženica u reviziji osporava pravilnost zaključka drugostupanjskog suda da nije došlo do prave predaje darovanih nekretnina s obzirom na sadržaj iskaza svjedoka i tuženice, te odredbe Ugovora o darovanju u kojem je decidirano naveden datum predaje u posjed, čime sadržajno ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjski sud je zaključak da nije došlo do prave predaje darovanih nekretnina, odnosno da tuženica nije odmah po zaključenju ugovora o darovanju ili u kraćem razumnom roku nakon sklapanja ugovora 23. ožujka 1996. stupila u posjed, utemeljio na iskazima tuženice i svjedoka, a tuženica smatra da takav zaključak ne proizlazi iz sadržaja navedenih iskaza.
9.1. Ujedno ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava sadržanog u odredbama čl. 70. st. 1. ZOO/91, kojim je propisano da ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak, a u vezi s čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB prema kojem je javnobilježnički akti potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.
10. Osnovano revidentica ukazuje na proturječnost obrazloženja drugostupanjske presude, odnosno proturječnost između zaključka drugostupanjskog suda da nije došlo do prave predaje darovanih nekretnina odmah po učinjenom darovanju ili u razumnom vremenu nakon toga, i sadržaja iskaza tuženice i svjedoka na kojima je taj zaključka utemeljio.
10.1. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je taj sud svoj zaključak o tome da je u konkretnom slučaju izostala prava predaja darovanih nekretnina izveo, dovodeći u vezu sadržaje iskaza tuženice i svjedoka da je tuženica početkom 1997. počela obrađivati darovane nekretnine i činjenicu da je Ugovor o darovanju sklopljen 23. ožujka 1996.
11. Iz točke IV. Ugovora o darovanju proizlazi da daroprimateljica u posjed darovanih nekretnina stupa 23. ožujka 1996. i od toga dana snosi sve poreze i druge obveze vezane uz vlasništvo, posjed te korištenje tih nekretnina.
11.1. Prema ustaljenoj praksi ovog suda, pod pojmom prave predaje podrazumijeva se realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne "fiktivna" predaja stvari. Prava predaja je izvršena kada se stjecatelj voljom darovatelja nađe u položaju da može izvršavati vlast na darovanoj stvari.
12. Slijedom navedenog prema ocjeni vijeća, kad se ima u vidu sadržaj točke IV. Ugovora o darovanju u kojem je naznačen datum stupanja tuženice u posjed, 23. ožujka 1996. i obveze koje tuženica preuzima od tog dana, činjenica da otac nakon sklopljenog ugovora više nije dolazio na darovane nekretnine dakle otac više nije bio u posjedu, a tuženica je početkom 1997. darovane nekretnine počela obrađivati, neutemeljen je zaključak drugostupanjskog suda da nije došlo do predaje nekretnina u posjed odmah po učinjenom darovanju ili u razumnom vremenu nakon toga. Naime, u Ugovoru je naznačen dan predaje darovanih nekretnina u posjed, od tog dana tuženica je preuzela na sebe sve financijske obveze vezane za darovne nekretnine, a otac više nije vršio posjed na istima, pa je nerazumljiv zaključak drugostupanjskog suda da do stupanja u posjed nije došlo jer je tuženica s obradom zemlje započela početkom 1997. Obrada zemlje nije jedini kriterij po kojem se ocjenjuje vrijeme stupanja u posjed zemljišta, posebno u slučaju kad svi dijelovi nisu obradivi. Treba navesti i da odgovor na pitanje što je razumno vrijeme za stupanje u posjed, ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja koje treba posebno ocijeniti i dati razloge za zaključak zašto sud ocjenjuje da je razumno vrijeme u ovom slučaju proteklo prije početka 1997.
13. Opisanim postupanjem drugostupanjski sud je učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.
14. U ponovljenom postupku, drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o žalbi tužitelja dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, imajući na umu gore izneseni stav revizijskog suda.
Zagreb, 21. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
