Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-258/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca univ.spec.crim. Ivana Turudića, predsjednika vijeća, Tomislava Juriše, dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 110 u vezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. P., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. ožujka 2022. broj K-24/2021., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022. u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika odvjetnika D.

S. R. i M. M.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) utvrđeno je da je optuženi M. P. u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv život i tijela ubojstva u pokušaju, opisano u članku 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisano u izreci te presude.

1.1. Temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 50. i 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 66/14.- dalje u tekstu ZZODS/14.) određen je prisilni smještaj optuženog M. P. u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2., 3. i 4. KZ/11. od S. P. oduzeta je sjekira s drvenom drškom dužine oko 50 cm zaprimljena u KOP 8/21.

1.3. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi M. P. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbe je podnio optuženi M. P. po branitelju odvjetniku D. S. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalbene osnove koju označava kao povredu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede načela Ustava Republike Hrvatske te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i zbog odluke o prisilnom smještaju, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu te optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja i to pred izmijenjeno sudsko vijeće.

2.1. Optuženik se žali i po branitelju odvjetniku M. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalbene osnove koju označava kao povredu Konvencije za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu te optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja i to pred izmijenjeno sudsko vijeće.

2.2 S obzirom na suštinski iste žalbene osnove i navode žalbe će se jedinstveno razmatrati.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer, pod pretpostavkom neubrojivosti tempore criminis, kod optuženika izostaje krivnja kao subjektivno obilježje kaznenog djela pa tako optuženik nije mogao postupiti u namjeri da ubije oštećenika, kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke iz kojeg razloga je izreka presude nerazumljiva i proturječna. Time optuženik ustvari ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6.1. Međutim, odluka neubrojive osobe da poduzme određenu protupravnu radnju posljedica je njezinih duševnih smetnji zbog kojih nije mogla pravilno rasuđivati, s obzirom da volja za poduzimanje određene radnje nije proizašla iz misaonog procesa kojim bi ta osoba mogla razlučiti je li neko postupanje u skladu s pravnom normom ili nije, kao što to može učiniti zdrava osoba. Upravo zbog toga isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju. Međutim, neovisno o tome što je optuženik tempore criminis bio u stanju neubrojivosti, ta činjenica, sama po sebi, ne isključuje njegovo postupanje u cilju da drugoga liši života odnosno da drugome nanese teške tjelesne ozljede jer i kod neubrojivih osoba, bez obzira na njihovo stanje, postoji proces donošenja odluka o poduzimanju određenih radnji. Takvi počinitelji, iako nemaju sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja (intelektualni element ubrojivosti), odnosno mogućnost vladanja voljom, ipak imaju aktualnu svijest o djelu (intelektualni element namjere) i imaju volju da poduzmu određenu protupravnu radnju, koja doduše nije rezultat slobodnog opredjeljenja kao kod psihički zdrave osobe, već je posljedica njihovih duševnih stanja i smetnji. Dakle, stanje neubrojivosti ne isključuje postojanje određenog cilja odnosno namjere, pa time što je u činjeničnom opisu izreke navedeno da je optuženik postupao u nakani da ubije oštećenika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik u žalbi. Pritom valja ukazati da je prvostupanjski sud (točka 5. 22.) obrazložio zbog čega smatra da je namjera optuženika bila da oštećenika ubije, pa s obzirom da se radi o jasnim, preciznim i cjelovitim razlozima iste u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ponavljati.

7. Nadalje, optuženik u žalbi navodi da je povrijeđeno „jamstvo (načelo) poštovanja privatnog i obiteljskog života sadržano u odredbi članka 35. Ustava RH“ i to zato što je u tijeku dokaznog postupka pročitan dio predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: KP-DO-421/2021 koji se odnosi na izjavu saslušanog privilegiranog svjedoka S. P., optuženikovog oca, i to u dijelu gdje S. P. odustaje od daljnjeg kaznenog postupka odnosno kaznene prijave u odnosu na svog sina M. P.. Također ukazuje da došlo do povrede načela presumpcije nedužnosti te načela in dubio pro reo. Međutim, s obzirom da u uvodnom dijela žalbe navodi je da u odnosu na prethodno navedene žalbene navode došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske sadržanog u članku 29. stavka 2. alineji 6. Ustava Republike Hrvatske(„Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst, 5/14. i 13/17. – dalje: Ustav RH) i člankom 6. stavak 3.(d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija), žali se ustvari na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

7.1. Žalbeni navodi u pogledu povrede načela in dubio pro reo te načela presumpcije nedužnosti sadržajno predstavljaju žalbu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o čemu će naknadno biti riječi. Što se tiče čitanja dijela spisa Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: KP-DO-421/2021 u dokaznom postupku žalbeni navodi predstavljaju obrazloženje osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to one iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., odnosno jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Stoga valja ukazati na slijedeće.

7.2. Svjedok S. P., optuženik otac, saslušan je na raspravi 9. prosinca 2021. (list 433 spisa) i propisno je upozoren u smislu članka 285. stavak 3. ZKP/08. pa su upozorenje i odgovor uneseni u zapisnik. Nadalje, sasvim načelno, valja ukazati da privilegirani svjedok koji otklanja blagodat nesvjedočenja, mora iznositi sve što mu je predmetu poznato, a u smislu članka 286. ZKP/08. Kao i svaki drugi svjedok nije obvezan odgovoriti na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. Upitan da li je podnio kakvu kaznenu prijavu protiv optuženika odgovara da na to pitanje ne bi odgovorio ako ne mora, a što je očito prvostupanjski sud opravdano tumačio u smislu članka 286. ZKP/08. Dakle čitanje dijelova spisa Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: KP-DO-421/2021, i to izjave kojom S. P. odustaje od kaznenog progona (list 8), medicinske dokumentacije (list 13–15 spisa) s pripadajućom anamnezom te rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 19. ožujka 2021. (list 20–21 spisa) kojim je odbačena kaznena prijava protiv optuženika zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11., nije u nedopustivoj korelaciji s iskazom svjedoka S. P. u smislu da bi se radilo o „plodu otrovne voćke“ te se ne radi o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. ZKP/08. pa tako niti o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Povezivanja prethodno navedene dokumentacije sa zaključkom suda o prethodnoj agresivnosti optuženika (točka 4.25. i 5.1.) je pitanje vezano uz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će naknadno biti riječ.

8. Optuženik u žalbi nadalje smatra da je odbijanjem dokaznih prijedloga i to psihijatrijskog vještačenja oštećenog I. H. te ispitivanja policijskih djelatnika koji su vršili očevid na mjesto događaja. povrijeđeno „načelo jednakosti oružja zajamčeno odredbom članka 29. stavak 2. alineja 6. Ustava RH te odredbe članka 6. stavak 3. točka d Konvecije“ dakle ustvari pravo na pravično suđenje te da je time počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

8.1. Prije svega treba istaknuti da je člankom 418. stavkom 1. ZKP/08. propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. To naravno ne znači da je sud dužan provesti sve dokaze koji stranke predlažu, već je jednako tako ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima propisanim člankom 421. stavku 1. ZKP/08. i za to odbijanje treba dati valjano obrazloženje. Dakle, odbijanje dokaznih prijedloga, samo za sebe, ne znači nužno i povredu prava na obranu, a time i prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal. Prvostupanjski sud je jasno, valjano i argumentirano obrazložio odbijanje dokaznih prijedloga (a što je ovaj sud prethodno obrazložio u točki 9.2.) a u tijeku dokaznog postupka je saslušan cijeli niz svjedoka, pročitan je niz zapisnika koji s odnose na materijalne dokaze a provedeno je više relevantnih vještačenja (popis provedenih dokaza točka 4.). Stoga, nema govora o povredi optuženikovog prava na obranu na raspravi niti o povredi načela jednakosti oružja koje bi bile ostvarene odbijanjem dokaznih prijedloga obrane, a time niti one iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koju povredu ukazuje optuženik. 9. Nadalje, optuženik zbog više razloga osporava vjerodostojnost iskaza oštećenog I. H.. Smatra da je upitna mogućnost prepoznavanja s obzirom na stanje sna oštećenika i naglog buđenja, a što je posebno vidljivo iz činjenice da se oštećenik očitovao u pogledu identiteta s vremenskim odmakom od preko dva mjeseca, te da na dan događa V. K. u komunikaciji mobitelom nije ukazao na počinitelja, kao i to da pri prvom ispitivanju kod Županijskog državnog odvjetništva nije spomenuo druženje s navedenim svjedokom kao niti kontaktiranje telefonom s Lj. G.. Međutim, valja ukazati da su prethodno navedene osobe saslušani kao svjedoci i prvostupanjski sud je njihove iskaze prihvatio smatrajući da nemaju razloga lažno iskazivati te da se radi o, u svakom smislu, nepristranim svjedocima (točka 5.3.-5.4). Svjedoci su precizno iskazivali u odnosu na komunikaciju i druženje s oštećenikom, a sadržaj komunikacije sa svjedokom V. K. je očito, po ispravnom zaključku prvostupanjskog suda, bio u velikoj mjeri uvjetovan i limitiran teškim stanjem oštećenika nakon zadobivenih ozljeda (pobliže opisanih u činjeničnom opisu izreke) a što je sasvim sigurno rezultiralo i određenom vremenskom dezorijentiranošću. Upravo na to, a ne na nevjerodostojnost iskaza oštećenika u pogledu prepoznavanja, ukazuje činjenica na koju, na logičan i precizan način upućuje prvostupanjski sud (točka 5.15.), da je oštećenik uočio P., S. i S. P. u sobi očito u večernjim satima, a ne prilikom telefonskog kontakta s svjedokom V. K. kako je iskazivao.

9.1. U odnosu na mogućnost prepoznavanja optuženika s obzirom na stanje sna i naglo buđenje valja ukazati da je prvostupanjski sud u odnosu na navedeno iznio precizne i logične razloge, povezujući iskaz oštećenika s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. C., u odnosu na lokaciju ozljede te međusobnim položajem u odnosu na počinitelja, kao i komunikacijom P. P. u odnosu na zatečeni položaj oštećenika na kauču s operaterom hitne pomoći (točka 5.5.-5.6.). Prvostupanjski sud također u odnosu na žalbene navode u pogledu činjenice da je oštećenik označio optuženika kao počinitelja kaznenog djela s odmakom od preko dva mjeseca, iznosi precizne i logične razloge, povezujući činjenicu doista teškog zdravstvenog stanja (medicinska dokumentacija list 45, 46, 48 i 58 spisa), hospitalizacije te iskaza majke oštećenika A. H. u pogledu mogućnosti komunikacija oštećenika s okolinom (točka 5.17., alineja 2.). Prethodno iznesene razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.2. Optuženik u žalbi ukazuje na niz činjenica u odnosu na koje smatra da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo, pa ih dakle cijeniti u prilog optuženika. Međutim prvostupanjski sud je, kako u odnosu na činjenicu gdje je tempore criminis bio i spavao optuženik (točka 5.17., strana 45., alineja 1.) iznio prihvatljive i dostatne razloge ukazujući na iskaz oca optuženika S. P., dajući pritom toj činjenici odgovarajući značaj u smislu dokazne vrijednosti, tako i odnosu na uz činjenicu pronalaska tragova na mjestu počinjenja kaznenog djela te mogućnosti kretanja oštećenika po stanu i kontaminacije tragova kao i eventualne manipulacije tragovima (točka 5.14. i 5.15. alineja 4.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potreba ovdje ponavljati. Isto se odnosi i na činjenicu da je dana 20. travnja 2021. od optuženika oduzet PlayStation sa sasušenim tragovima oštećenikove krvi, pri čemu prvostupanjski sud, pozivajući se na zapisnik o očevidu od 12. travnja 2021. i na pripadajuću fotodokumentaciju (iz čega proizlazi da na mjestu događaja nije zatečen PlayStation), osnovano zaključuje da je optuženik uzeo PlayStation nakon što počinio kazneno djelo i udaljio se iz stana (točka 5.18.-5.18.1), kao i na činjenicu prethodnog ponašanja optuženika prema okolini (4.25.)

9.3. Također, prvostupanjski sud osnovano (suprotno žalbenim navodima) ne pridaje, u dokaznom smislu, veći značaj SMS porukama, čiji sadržaj je utvrđen očevidom na pokretnoj stvari 6. svibnja 2021. (list 127-138, 1/419-425 spisa) razmijenjenim između optuženika i oštećenika iz kojeg proizlazi da su određene osobe čekale optuženika ispred stana, pri čemu valja ukazati da se radi o SMS porukama koje datiraju mjesec dana prije počinjenja kaznenog djela i koje same po sebi niti u vezi s ostalim dokazima ne upućuju na zaključak da je netko drugi a ne optuženik počinio kazneno djelo.

10. Optuženik se u okviru nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žali i u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga i to psihijatrijskog vještačenja oštećenog I. H. te ispitivanje policijskih djelatnika koji su vršili očevid na mjestu događaja. U žalbi ponavlja argumentaciju navedenu u dokaznim prijedlozima pa se suštinski radi o kritiziranju ispravnosti odluke prvostupanjskog suda o odbijanju tih dokaznih prijedloga. Međutim, prvostupanjski sud je osnovano odbio prijedlog obrane da se „vezano uz iskaz oštećenog I. H. pozove specijalist, da li psihijatar ili netko drugi, da li osoba koje je u snu, u mraku, s iznenadnom pojavom osoba u tom prostoru je mogla se zapažati okolinu i napadača pa da se taj vještak izjasni o tome u kojoj fazi sna se nalazio oštećenik, da li je to bio duboki ili plitki san“, povezujući iskaz oštećenog I. H. u pogledu neodređenog vremena odlaska na spavanje s isto tako neodređenog vremena zadobivanja tjelesnih ozljeda (naravno u okviru vremena počinjenja kaznenog djela kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke) i, s obzirom na prethodno navedene činjenice, mogućnošću očitovanje vještaka psihijatra (točka 5.27.3.). Isto tako prvostupanjski sud je osnovano odbio prijedlog obrane da se saslušaju policijski istražitelji koji su obavili očevid 20. travnja 2021. upućujući na fotografijom zabilježene forme tragova krvi u fotodokumentaciji očevida (list 1/589 te list 30 – 49 spisa) te na fotodokumentaciju ozljeda oštećenog I. H. koja je sačinjena neposredno prije kirurške obrade (točka 5.27.4.). Te iznesene razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud nema ih potrebe ovdje ponavljati.

11. Stoga valja zaključiti da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to ispravno obrazložio u presudi.

12. Optuženik se žali zbog odluke o prisilnom smještaju smatrajući da je ta odluka proizašla iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je kao takva neutemeljena. Međutim treba ponovo ukazati da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, pozivajući se pritom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. A. H. te psihologa prof. R. K. po kojima je optuženik opasan za okolinu te postoji visok stupanj vjerojatnosti počinjenja novog, težeg kaznenog djela pa je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo psihijatrijsko prema članku 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

13. Preostali žalbeni navodi u pogledu obveze predsjednika sudskog vijeća da podnese kaznenu prijavu protiv oštećenog I. H. zbog kaznenog djela članka 191. stavak 1. KZ/11. i odnos tog propusta prema „neutralnosti“ suda nisu od značaja za zakonitost predmetnog kaznenog postupka i ni na koji način ne utječu na ovdje razmatranu prvostupanjsku presudu.

14. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.