REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 122/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice B. P., drugotužitelja R. P., trećetužiteljice I. P., četvrtotužiteljice S. P. i petotužiteljice N. P., iz K., Austrija, koje zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u R., protiv tuženika T. o. d.d. Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica G. K. P. i ostali odvjetnici u Odvjetničkom društvu P., S. F., K. P. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1175/16-2 od 14. rujna 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2872/14-19 od 1. travnja 2016., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1175/16-2 od 14. rujna 2016. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2872/14-19 od 1. travnja 2016. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužitelja R. P., odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1175/16-2 od 14. rujna 2016. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2872/14-19 od 1. travnja 2016. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev petotužiteljice N. P., kao i dijela kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke tuženiku naloženo isplatiti drugotužitelju R. P. iznos 409.962,18 kuna i petotužiteljici N. P. iznos 9.341,79 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev prvotužiteljice B. P. za isplatu iznosa 11.525,00 kuna, drugotužitelja R. P. za isplatu iznosa 130.037,82 kuna, trećetužiteljice I. P. za isplatu iznosa 35.250,00 kuna, četvrtotužiteljice S. P. za isplatu iznosa 2.300,00 kuna te petotužiteljice N. P. za isplatu iznosa 13.508,21 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom. Pod točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu 243.915,49 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev petotužiteljice N. P. i tužbeni zahtjev drugotužitelja R. P. do iznosa 354.962,18 kuna, kao i u dijelu točke II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova do iznosa 207.107,00 kuna. Pod točkom II. izreke djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu točke I. izreke u odnosu na drugotužitelja R. P. za iznos 55.000,00 kuna (preko iznosa 354.962,18 kuna do iznosa 409.962,18 kuna) kao i u dijelu točke II. izreke za iznos 36.808,00 kuna (preko iznosa 207.107,00 kuna do iznosa 243.915,49 kuna), na način da je tužbeni zahtjev drugotužitelja R. P. za isplatu iznosa 55.000,00 kuna sa zateznom kamatom te zahtjev svih tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu 26.808,00 kn sa zateznom kamatom, odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je drugotužitelju R. P. da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu 1.606,00 kuna u roku od 15 dana.

3. Iz sadržaja revizije tuženika proizlazi da je podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na drugotužitelja R. P. za iznos 354.962,18 kuna i petotužiteljicu N. P. za iznos 9.341,79 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom, kao i protiv odluke o troškovima postupka. Tuženik je predložio preinačiti pobijanu presudu u smislu navoda revizije, podredno je ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju, tužitelji su predložili da ovaj sud odbije reviziju tuženika kao neosnovanu i tuženika obveže naknaditi tužiteljima trošak podnošenja odgovora na reviziju.

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (toč. 3.).

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP je propisano da u slučaju kad zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

8. U smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP, kada se zahtjev odnosi na novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, dok je odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano da u drugim slučajevima, kad se zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

9. Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na drugotužitelja R. P. prelazi iznos 200.000,00 kuna (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), valjalo je reviziju tuženika u dijelu kojim pobija dosuđujući dio drugostupanjske presude koji se odnosi na drugotužitelja razmotriti kao redovnu reviziju.

10. U tom smislu, postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

12. Suprotno revizijskim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj relevantnoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP), te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

13. Vještaci su nakon određivanja izvođenja kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja sukladno odredbi čl. 260. ZPP dostavili obrazloženi pismeni nalaz i mišljenje te su usmeno na raspravi odgovorili na sva sporna pitanja, pri čemu novo vještačenje nije predloženo (čl. 261. ZPP), radi čega tuženik neosnovano prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

14. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP na koju tuženik upućuje u reviziji, jer se je drugostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP ocijenivši da je tuženik svoju tvrdnju o većem broju osoba u vozilu od onog za koje je vozilo registrirano iznio kao novu činjenicu po prvi put tek u žalbi.

15.Revizijski navodi tuženika kojima prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu od značaja za ovaj postupak, jer u smislu odredbe čl. 385. ZPP prigovor nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije revizijski razlog o kojem se u tom stadiju postupka može raspravljati.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja, putnika u osobnom vozilu, radi naknade štete koju su pretrpjeli u prometnoj nezgodi 17. rujna 1994., u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo osigurano kod tuženika.

17. Sudovi su pravilno primijenili odredbe čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93 i 3/94 - dalje: ZOO), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), te odredbu čl. 414. st. 1. ZOO, zaključivši da činjenica sklapanja sudske nagodbe pred Zemaljskim sudom za građanskopravne stvari u G. s osigurateljem osobnog vozila te isplaćivanje nagodbom utvrđenog iznosa štete nema za posljedicu potpuni prestanak obveze tuženika, osiguratelja teretnog vozila, kao solidarnog dužnika, prema drugotužitelju.

18. Cijeneći sadržaj nagodbe, utvrđeno je da se je drugotužitelj odrekao potraživanja prema osiguratelju s kojim je sklopio nagodbu (osiguratelju osobnog vozila), ali ne i prema tuženiku(osiguratelju teretnog vozila), kao drugom solidarnom dužniku.

19. U tom smislu, nižestupanjski sudovi su pravilno, utvrdivši visinu novčanog iznosa koji bi po osnovi naknade štete pripadao drugotužitelju, umanjili taj iznos za iznos isplaćen po osnovi sudske nagodbe sklopljene s osigurateljem osobnog vozila, te drugotužitelju dosudili razliku navedenih iznosa (čl. 416. st. 2. ZPP).

20. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tuženika prema kojima je u konkretnom slučaju drugotužitelju šteta već prethodno naknađena, jer da je ostvario pravo na naknadu nagodbom s austrijskim osigurateljem.

21. Tuženik neosnovano prigovara zaključku nižestupanjskih sudova o nepostojanju doprinosa tada maloljetnog drugotužitelja, odnosno njegovih roditelja, za nastanak ozljeda glave. Naime, nesporno je da je drugotužitelj u vrijeme nastanka štete imao sedam godina te je, protivno odredbi čl. 134. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 84/92, dalje: ZOSPNC), sjedio na prednjem sjedalu u krilu majke. Na temelju provedenog kombiniranog vještačenja, prihvaćajući u cijelosti pisani nalaz i mišljenje vještaka te njihovo usmeno očitovanje kojim su odgovorili na sporna pitanja (pri čemu novo vještačenje nije predloženo), sudovi su utvrdili da bi drugotužitelj zadobio ozljede glave sve i da je da je sjedio na stražnjem sjedalu te da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Stoga ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj ni njegovi roditelji nisu pridonijeli nastanku tih ozljeda, u smislu odredbe čl. 192. st. 1. ZOO.

22. Na temelju odredbe čl. 200. ZOO visinu novčane pravične naknade sud utvrđuje po slobodnom sudačkom uvjerenju cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja. Suprotno navodima revidenta, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. ZOO) odlučili o visini naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti drugotužitelja. Prilikom odlučivanja o njezinoj visini pravilno su, prihvaćajući nalaze i mišljenja vještaka, ocijenili opseg umanjenja tužiteljeve životne sposobnosti (70-73%), vodeći pritom računa i o značenju povrijeđenog dobra i cilja kojemu služi ta naknada.

23. Na revizijski navod da je drugotužitelju dosuđen veći iznos s osnove naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti nego što je to uobičajno u postojećoj sudskoj praksi, valja odgovoriti da je u Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine nematerijalne štete koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio na sjednici Građanskog odjela 29. studenog 2002., istaknuto da oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te da u primjeni odredbe čl. 200. ZOO valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja koje opravdaju dosudu naknade, uzimajući u obzir životnu dob oštećenika, vrstu zanimanja i slično – što je u konkretnoj situaciji sud i cijenio. Naime, utvrđeno je da je drugogotužitelj ograničenja i oštećenja u vidu potpune sljepoće lijevog oka, s poremećajem pokretljivosti i trajnim strabizmom i srednje teško izraženim psihičkim promjenama, doživio kao dijete u dobi od sedam godina te da će trpjeti trajne posljedice koje će ga ozbiljno ograničavati u svakodnevnom životu i da će trebati ulagati dodatne napore u školovanju, budućem zanimanju i poslu, slijedom čega je ocjena ovog suda da je dosuđeni iznos naknade štete po tom osnovu u iznosu 470.000,00 kuna pravilno utvrđen.

24. Zbog navedenog, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

25. Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na petotužiteljicu N. P. ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 9.341,79 kuna), a nije riječ o presudi donesenoj primjenom odredbe čl. 373.a ili 373.b ZPP, niti je riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Stoga u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev petotužiteljice nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

26. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

27. Obzirom da podnesena revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na petotužiteljicu N. P. ne ispunjava zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 3. ZPP da bi je se moglo smatrati izvanrednom revizijom iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, proizlazi da je ista u tom dijelu nedopuštena, zbog čega je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

28. Budući da tuženik podnosi reviziju i protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Stoga revizija protiv odluke o troškovima nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

29. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.