REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 1197/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., OIB:…, iz Š., zastupane po pun. iz odvj. društva L., V. i p. iz S. protiv tužene M. M. S., OIB:…, iz S., K., zastupane po pun. T. B., odvj. u S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. lipnja 2022. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tužene, dana 21. rujna 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbijaju se kao neosnovani glavni te prvi, drugi i treći podredni tužbeni zahtjevi koji glase:

''1.Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Predugovor o kupoprodaji stana sklopljen između tužiteljice, kao kupca, i tužene, kao prodavatelja, dana 24. veljače 2020. g. i ovjeren u potpisu kod javne bilježnice M. R. pod brojem OV-1360/2020.

Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 45.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. veljače 2020. g. do isplate.

2.Utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 3 st. 4. Predugovora o kupoprodaji stana sklopljenog između tužiteljice, kao kupca, i tužene, kao prodavatelja, dana 24. veljače 2020. g. i ovjeren u potpisu kod javne bilježnice M. R. pod brojem OV-1360/2020.

Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 45.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. veljače 2020. g. do isplate.

3.Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine z.k. oznake čest. zem. 489/9 z.u. 1275 k.o. K., etažno vlasništvo (E-13) pa je ovlaštena temeljem ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene upisati vlasništvo prednje nekretnine na svoje ime uz istodobni izbris toga prava s imena tužene.

4.Ovlaštena je tužiteljica temeljem ove presude i Predugovora o kupoprodaji stana sklopljenog između tužiteljice, kao kupca, i tužene, kao prodavatelja, dana 24.

veljače 2020. g. i ovjerenog u potpisu kod javne bilježnice M. R. pod brojem OV-1360/2020, upisati predbilježbu prava vlasništva na nekretnini z.k. oznake čest. zem. 489/9 z.u. 1275 k.o. K., etažno vlasništvo (E-13), na svoje

ime.''.

II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženoj na ime parničnog troška iznos od 3.750,00 kn.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 20. travnja 2020. g. tužiteljica je navela da je su stranke i to: tužiteljica, kao kupac, i tužena, kao prodavatelj, sklopile dana

24. veljače 2020. g. Predugovor o kupoprodaji stana predmet kojeg je čest. zem. 489/9 z.u. 1275 k.o. K., etažno vlasništvo (E-13), koji Ugovor da ima sve konstitutivne elemente glavnog ugovora. Prema mišljenju tužiteljice odredba čl. 3. st.

4. Ugovora je ništetna i ne proizvodi pravne učinke jer je ugovoreno da će ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen u valuti EUR, što je protivno prisilnom propisu i samim tim ništetno te da ništetnost navedene odredbe rezultira ništetnošću cijelog

Ugovora. Nadalje, tužiteljica da je tuženoj na ime dijela kupoprodajne cijene isplatila iznos od 45.000,00 kn, koji ima pravo potraživati natrag jer sve ono što su stranke primile na ime ništetnog ugovora moraju vratiti drugoj ugovornoj stranci. Tužiteljica je istaknula da na njezinoj strani ne može biti krivnja za neispunjenje Ugovora obzirom da ona ne može ispuniti obvezu kako je u ugovoru utanačena pa i s tog osnova ima pravo na povrat isplaćenog dijela kupoprodajne cijene. Podredno je navedeno, a s obzirom da predmetni Ugovor ima sve sastavnice glavnog Ugovora, da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine ili podredno pravo na predbilježbu prava vlasništva. Predloženo je, stoga, donošenje presude kojom će se utvrditi da je

Predugovor o kupoprodaji stana sklopljen između tužiteljice, kao kupca, i tužene, kao prodavatelja, dana 24. veljače 2020. g. i ovjeren u potpisu kod javne bilježnice M. R. pod brojem OV-1360/2020 ništetan i ne proizvodi pravne učinke, te tužena obvezati na isplatu iznosa od 45.000,00 s pripadajućim kamatama.

Tužiteljica je postavila i podredni tužbeni zahtjev kojim je zatraženo utvrđenje da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 3. st. 4. navedenog Predugovora o kupoprodaji stana te obvezivanje tužene na isplatu iznosa od 45.000,00 kn s pripadajućim kamatama. Tužiteljica je postavila i drugi podredni tužbeni zahtjev kojim je zatražila utvrđenje da je vlasnica nekretnine oznake čest. zem. 489/9 z.u. 1275 k.o. K., etažno vlasništvo (E-13) i ovlaštenje temeljem presude upisati vlasništvo opisane nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene. Trećim podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila ovlaštenje temeljem ove presude i Predugovora o kupoprodaji stana od 24. veljače 2020. g. upisati predbilježbu prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 489/9 z.u. 1275 k.o. K., etažno vlasništvo (E-13), na svoje ime.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i svim tužbenim zahtjevima u cijelosti navodeći da je neosnovana i pogrešna tvrdnja tužiteljice da je predmetni Ugovor ništetan zbog dijela odredbe čl. 3. st. 4. Ugovora. Nadalje, da dio ove odredbe u kojem se spominje iznos u valuti EUR nije odredba koja propisuje kupoprodajnu cijenu već je cijena jasno i nedvosmisleno propisana u st. 1. tog čl. Stoga da predmetni Ugovor ima sve bitne sastojke koji nisu protivni Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je valjan i proizvodi valjane pravne učinke. Sve i da je dio odredbe čl. 3. st. 4. Ugovora u kojem se spominje iznos u valuti EUR ništetan, da to ni u kojem slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora, jer su predmet i cijena određeni pa Ugovor opstaje na snazi bez ništetnog dijela odredbe jer taj dio ne predstavlja uvjet Ugovora niti odlučujuću pobudu zbog koje je ugovor sklopljen. U odnosu na tvrdnje tužiteljice o stjecanju prava vlasništva predmetnog stana, da su te tvrdnje u potpunosti pogrešne i neosnovane, a isto tako i podredni tužbeni zahtjevi koji se temelje na tim tvrdnjama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Predugovor o kupoprodaji stana od 24. veljače 2020. g. i zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 1275 k.o. K.. Sud je saslušao parnične stranke i svjedoka J. S..

Stranke su popisale parnični trošak.

Glavni i tri podredna tužbena zahtjeva nisu osnovani.

Predmet ovog postupka iz glavnog tužbenog zahtjeva je zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog Predugovora o kupoprodaji stana koji su stranke zaključile 24. veljače 2020. g. radi odredbe čl. 3. st. 4. Predugovora koja je, po mišljenju tužiteljice, ništetna i ne proizvodi pravne učinke jer je ugovoreno da će ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen u valuti EUR, što da je protivno prisilnom propisu i time ništetno što da rezultira ništetnošću cijelog Ugovora.

U odredbi čl. 3. st. 4. Predugovora o kupoprodaji stana od 24. veljače 2020. g. navedeno je da se kupac obvezuje ostatak od 118.000 EUR isplatiti do 15. travnja 2020. g.

U odredbi čl. 3. st. 1. Predugovora određena je kupoprodajna cijena za stan koji je predmet Predugovora jer je navedeno: kupoprodajnu cijenu stana iz čl. 2. Predugovora stranke ugovaraju koja je suglasno dogovorena i fiksna u iznosu od 124.081 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Tužena je u odgovoru na tužbu ukazala sudu da odredba čl. 3. st. 4. Predugovora u kojoj se spominje iznos u valuti EUR nije odredba koja propisuje kupoprodajnu cijenu već da je cijena jasno i nedvosmisleno propisana u st. 1. tog čl.,

što sud u cijelosti prihvaća.

Sud je, na ovu okolnost odnosno kako je ugovorena kupoprodajna cijena stana ispitao stranke pa je:

-tužiteljica na pitanje suda zašto je navela da je isplata dogovorena u EUR kada u odredbi čl. 3. st. 1. Predugovora piše drugačije odgovorila da ne zna objasniti ono što je navedeno u čl. 3. st. 1. Predugovora,

-tužena izjavila da je dogovor bio da tužiteljica ostatak od 118.000 EUR u protuvrijednosti kuna isplati najkasnije do 15. travnja 2020. g.

Saslušani svjedok-supruga tužene J. S. u svom se iskazu nije

osvrtao na odredbu čl. 3. Predugovora.

Stoga je ovaj sud zaključio da u Predugovoru o prodaji stranke nisu ugovorile plaćanje u stranom sredstvu plaćanja pa da ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13, dalje ZODP) prema kojoj su plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke.

Naprotiv, kupoprodajna cijena ugovorena je u kunskoj protuvrijednosti deviznog iznosa (odredba čl. 3. st. 1. Predugovora), za što nije bilo nikakve zapreke,

dok je u odredbi čl. 3. st. 4. Predugovora određen rok za plaćanje preostalog dijela kupoprodajne cijene, bez da je došlo do promjene u valuti plaćanja, jer sud smatra da ova odredba nije promijenila odredbu st. 1. istog čl. već se radi o odredbi kojoj je prvenstveni cilj bio odrediti rok za podmirenje preostalog dijela kupoprodajne cijene određene u odredbi st. 1. ovog čl.

Stoga je sud zaključio da nisu osnovani ni glavni ni prvi podredni tužbeni zahtjev kojima je tužiteljica zatražila utvrđenje ništetnosti cijelog Predugovora odnosno ništetnosti odredbe čl. 3. st. 4. Predugovora kao ni zahtjev za isplatu iznosa od 45.000,00 kn s pripadajućim kamatama, a radi toga što je Predugovor u cijelosti ili djelomično ništetan, jer je tužiteljica u tužbi navela da u slučaju ništetnosti svaka stranka ima pravo potraživati isplaćeno temeljem takvog pravnog posla, odnosno sve ono što je stranka primila temeljem ništetnog ugovora mora vratiti protivnoj stranci, koji je bio postavljen u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, prema kojoj u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Vezano za zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 45.000,00 kn s pripadajućim kamatama, koji je postavljen u glavnom i prvom podrednom tužbenom zahtjevu, sud je već naveo kako ocjenjuje da taj zahtjev nije osnovan jer nije osnovana tvrdnja tužiteljice da je Predugovor odnosno njegov dio (odredba čl. 3. st. 4.) ništetan, a zahtjev za isplatu tužiteljica je postavila kao slijed njene tvrdnje i činjeničnih navoda o ništetnosti Predugovora odnosno njegovog dijela.

Prema odredbi čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo sud nije za nju vezan. Stranka je, međutim, dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev.

Tužiteljica je, osim činjeničnih navoda iz kojih bi proizlazilo da je zahtjev za isplatu podnesen iz razloga ništetnosti pravnog posla, istaknula da na njezinoj strani ne može biti krivnja za neispunjenje Predugovora obzirom da ona ne može ispuniti obvezu kako je utanačena pa da i s tog osnova ima pravo na povrat isplaćenog dijela kupoprodajne cijene.

U svom je iskazu tužiteljica po prvi put spomenula da je Predugovor raskinut, što da je uslijedilo nakon što je procjenitelj banke procijenio stan na iznos od 101.000 EUR radi čega se čula sa suprugom tužene radi dogovora oko cijene stana na način da se cijena umanji jer banka nije mogla isplatiti zatraženi kredit u cijelosti, na što suprug tužene nije htio pristati. 45.000,00 kn da je platila prije zaključenja Predugovora na ime kapare.

U odnosu na navode tužiteljice iz njenog iskaza tužena je u svom iskazu navela kako je znala da je tužiteljica u fazi realizacije kredita i da čeka procjenitelja, nakon čije procjene je tražila sniženje cijene stana, što da ona i suprug nisu mogli prihvatiti, a budući da je kazala da je u mogućnosti isplatiti najviše 103.000 odnosno 104.000 EUR, a preostala joj je obveza bila 118.000 EUR. Prijedloge tužene da se ostatak kupoprodajne cijene isplati: ili u ratama, ili u automobilu ili da tužena iznese dio namještaja te se radi toga umanji cijena tužiteljica da nije prihvatila nego se više nije ni javljala do 16. odnosno 17. travnja kada je nazvala i rekla da odustaje od kupnje jer ne može realizirati kredit u očekivanom iznosu. Navela je da nije točno da je tužiteljica nudila isplatu razlike do ugovorene cijene za stan isplatiti u gotovini jer je cijelo vrijeme samo pokušavala oboriti već dogovorenu cijenu za stan i to za čak 15.000 EUR govoreći da se ipak radi o nekretnini u blizini K..

Navode tužene potvrdio je saslušani svjedok J. S., suprug tužene,

koji je potvrdio da je tužiteljica platila kaparu u visini od 45.000,00 kn, da se desetak dana prije nego je trebala platiti ostatak kupoprodajne cijene nije na pozive uopće javljala, da je govorila da joj fali novaca i tražila smanjenje cijene od dogovorenih 124.000 EUR na nekih 102.000 EUR i nije pristala na ponudu da razliku između gotovine koju može predati i dogovorenog iznosa kupoprodajne cijene plati ili na rate ili da prepusti automobil ili bilo koji drugi način.

Prema odredbi čl. 303. st. 1. ZOO-a, ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare (odredba čl. 304. st. 2. ZOO-a).

U odredbi čl. 3. st. 3. Predugovora navedeno je da kupac daje kaparu u iznosu od 45.000,00 kn na dan potpisivanja Predugovora, koje su nepovratne ako se ne ispune uvjeti tog Predugovora.

Među strankama nije bilo sporno da je iznos od 45.000,00 kn plaćen i to na ime kapare, jer su tako stranke navele u svojim iskazima: jasno i nedvosmisleno.

Dakle, u odnosu na vraćanje iznosa od 45.000,00 kn s pripadajućim kamatama, a iz osnova vraćanja kapare radi neispunjenja Predugovora za koje je odgovorna tužena koja je primila kaparu, i tako postavljen zahtjev za isplatu iznosa od 45.000,00 kn s pripadajućim kamatama je neosnovan jer tužena, po ocjeni ovog suda, nije odgovorna za neispunjenje Predugovora nego upravo tužiteljica, koja je nakon isplate kapare odustala od Predugovora nakon što tužena nije pristala na smanjenje ugovorene kupoprodajne cijene za stan.

Drugim podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila utvrđenje da je vlasnica stana koji je bio predmet Predugovora, iako je u svom iskazu navela da u posjed stana nije nikad ušla, da je nakon zaključenja Predugovora kupila drugi stan i da je sporni Predugovor raskinut, što je saznala kod javnog bilježnika u S. gdje je išla taj Ugovor raskinuti. Stoga je postavljeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva stana u cijelosti neosnovan jer je proturječan navodima same tužiteljice, a isto je i s trećim podredno postavljenim tužbenim zahtjevom kojim je tužiteljica zatražila ovlaštenje temeljem presude i Predugovora upisati predbilježbu prava vlasništva na spornom stanu.

Stoga je sud odlučio kao u izreci presude pod točkama I., II., III. i IV. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužiteljica u cijelosti izgubila spor pa ju je trebalo obvezati na isplatu parničnog troška tuženoj.

Tuženoj je, tako, trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 22. ožujka i 5. svibnja 2022. g. po 100 bodova (ukupno 300 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 17. veljače i 15. rujna 2021. g. i 27. lipnja 2022. g. po 25 bodova (ukupno 75 bodova).

Ukupan broj bodova od 375 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i tako dobiti iznos od 3.750,00 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka izrađena u točki II. izreke ove presude.

Tuženoj nije priznat trošak sastava podnesaka od 25. ožujka i 6. svibnja 2022. g. te zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude jer sud smatra da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-

a.

U Splitu, 21. rujna 2022. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).