Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-175/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te sudaca Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2021., broj K-17/2021-91, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog I. P. i branitelja optuženika, odvjetnika M. M.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženom I. P. za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. i za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11. za koja je tom presudom proglašen krivim, utvrđuju pojedinačne kazne zatvora na način da se za kazneno djelo ubojstva u pokušaju na temelju članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 3 (tri) mjeseca u koju se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. listopada 2020. pa nadalje.

II U ostalom dijelu, žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi I. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari – iz članka 331. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci presude. Nakon što mu je za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. na temelju članka 110. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) godina, a za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11., na temelju tog zakonskog propisa, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženik je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 1. listopada 2020. pa nadalje.

2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine i teče od izvršnosti presude.

3. Na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11. u vezi sa člankom 79. KZ/11. od optuženika je oduzeto vatreno oružje i streljivo, specificirano u izreci pobijane presude.

4. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećeni M. G. sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi I. P. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi I. P. po branitelju M. M., odvjetniku u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da "…Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja u ovom kaznenom predmetu, prihvaćanjem žalbe ukine pobijanu presudu i vrati je prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da istu preinači glede odluke o sankciji….".

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. O sjednici drugostupanjskog vijeća na traženje obrane obaviješteni su optuženik i njegov branitelj, odvjetnik M. M. te državni odvjetnik. Prisutnost optuženog I. P. na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavak 8. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok je branitelj optuženika, odvjetnik M. M., osobno prisustvovao sjednici. Državni odvjetnik, iako uredno obaviješten, nije pristupio na sjednicu vijeća, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak. 3. ZKP/08. Na sjednici drugostupanjskog vijeća optuženik i njegov branitelj, odvjetnik M. M., izjavili su da ostaju kod podnesene žalbe te su ukratko iznijeli njezin sadržaj, ostajući kod svog prijedloga iz žalbe.

10. Žalba je djelomično osnovana.

11. Uvodno treba reći da optuženik ne ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., po službenoj dužnosti i nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

12. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje odbivši dokazni prijedlog obrane da se provede novo psihijatrijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja njegove ubrojivosti tempore criminis. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud prijedlog obrane odbio kao odugovlačeći uz obrazloženje da je psihijatrijska vještakinja u nalazu i mišljenju (list 302-310 spisa) te u dvije dopune na raspravi detaljno obrazložila učinke diazepama i brintellixa u kombinaciji s alkoholom te stanje u kojem se optuženik u vrijeme događaja nalazio, a s obzirom na utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi od 2,01 g/kg u vrijeme događaja.

12.1. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka psihijatra pravilno je prvostupanjski sud prihvatio uz obrazloženje da je vještakinja odgovorila na sve zadatke vještačenja, posebno na okolnosti vezane uz ubrojivost optuženika, svoje zaključke je argumentirala, pa zaključni nalaz i mišljenje o ubrojivosti optuženika nije s uspjehom osporen ni u žalbi prezentiranim citatima iz znanstvenog rada. Nadalje, nalaz i mišljenje temeljen je na dostupnoj optuženikovoj medicinskoj dokumentaciji te na analizi i povezivanju podataka iz spisa (između ostalog na rezultatima toksikoloških vještačenja) te na psihijatrijskoj obradi optuženika.

12.2. Vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja detaljno obrazložila utjecaj diazepama, brintellixa i alkohola na načelnoj razini, ali i u odnosu na konkretnog optuženika i njegove postavljene dijagnoze. Točno je da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio motorički dezinhibiran, sklon ekscesnom ponašanju, nižeg praga tolerancije na frustraciju te sklon impulzivnom reagiranju na manje povode uz nastupanje organskih oštećenja zbog zlouporabe alkohola, no kako se radi o osobi primarnih nadprosječnih intelektualnih kapaciteta, navedena organska oštećenja su od manjeg značaja. Nakon što je optuženik iznio obranu u kojoj navodi da je konzumirao lijekove, u dopuni nalaza i mišljenja psihijatrijska vještakinja se izjasnila na tu okolnost, uz napomenu da je zaključak o njegovoj ubrojivosti zasnovan na utvrđenoj dijagnozi ovisnosti o alkoholu, te je razvijena tolerancija na alkohol, zbog čega kod optuženika postoji veći kapacitet za podnošenje većih stupnjeva alkoholiziranosti uslijed čega utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 2.01 g/kg u konkretnom slučaju nije odlučujuća za ocjenu ubrojivosti optuženika tempiore criminis. Naime psihijatrijska vještakinja je referirajući se na obranu optuženika iznesenu na raspravi u dopuni nalaza i mišljenja utvrdila da su bez obzira na konzumaciju alkohola i lijekova na dan događaja, postupci optuženika bili organizirani, postojala je mogućnost odgode, optuženik je opisao motive svog ponašanja što dodatno potvrđuje zaključak da je imao mogućnost kontrole svojih postupaka i upravljanja svojom voljom, pri čemu je isključena mogućnost smanjene ili bitno smanjene ubrojivosti kako se to neosnovano sugerira žalbenim navodima.

12.3. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno otklonio obranu optuženika da je kazneno djelo pokušaja ubojstva posljedica smanjene ili bitno smanjene ubrojivosti zbog alkoholnog recidiva i utjecaja alkohola i lijekova.

13. Nije u pravu optuženik niti kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio postupanje sa namjerom "…pa makar i neizravnom da usmrti žrtvu…" sugerirajući da iz samog načina držanja oružja na kuhinjskom otoku i usmjerenog na nevitalni dio tijela (ruku) pod kutem od kojih 30 stupnjeva, ispaljenog samo jednog hica, te izostanka nekih drugih radnji usmjerenih na lišenje života oštećenika da se eventualno može raditi o kaznenom djelu dovođenja u opasnost opće opasnom radnjom iz članka 215. ili teške tjelesne ozljede iz članka 118. KZ/11. No, na ovaj način optuženik ističe tzv. posrednu povredu zakona, jer se pravna kvalifikacija odnosi na činjenični opis inkriminacije i izreke pobijane odluke, a ona sadržava sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11.

13.1. Naime, kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, a sadržanom u činjeničnom opisu inkriminacije u izreci presude, očito je da se ovdje radi samo o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne o pogrešnoj primjeni materijalnog prava na ispravno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, protivno navodima u žalbi, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno zaključio na temelju iskaza oštećenika M. G. i rezultata provedenih vještačenja da je kazneno djelo počinjeno automatskom puškom "Kalašnjikov", da je puška tijekom verbalne prepirke bila usmjerena prema tijelu oštećnika, koji je sjedio u neposrednoj blizini i na maloj udaljenosti, da je oružje iako položeno na kuhinjski otok, apsolutno pogodno sredstvo za usmrćenje oštećenika, neovisno o tome što nije bilo usmjereno u najvitalnije dijelove tijela i što je ispaljen samo jedan metak, a što je potvrđeno i rezultatom sudsko medicinskog vještačenja s obzirom na lokaciju ozljede (prostrijel natkoljenice) i topografski anatomsku blizinu velikih krvnih žila bedrene arterije i bedrene vene. Navedene činjenice utvrđene po prvostupanjskom sudu, u svojoj ukupnosti i prema ocjeni drugostupanjskog suda, potvrđuju ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda o postupanju optuženika s neizravnom namjerom da ubije oštećenika, a ne da ga samo teško tjelesno ozlijedi kako to neosnovano navodi u žalbi. U odnosu na daljnje žalbene navode, gdje navodi da bi se eventualno radilo o počinjenju nekog drugog kaznenog djela, žalitelj gubi iz vida činjenicu da inkriminiranim mu ponašanjem uopće ne bi mogao ostvariti kazneno djelo iz članka 215. KZ/11., jer je optuženik opće opasno sredstvo (automatsku pušku) uporabio samo prema jednoj osobi u privatnom prostoru (kući), uslijed čega se ovdje ne radi o ugrožavanju ljudi, jer taj pojam, u smislu opće opasnosti, podrazumijeva veći broj individualno određenih ili neodređenih osoba.

14. Pobijajući odluku o kazni optuženik navodi "…da je djelo počinjeno s blažim stupnjem namjere odnosno neizravnom namjerom, te da je ostalo u pokušaju…". Uz navedeno smatra da su utvrđene olakotne okolnosti podcijenjene. Također navodi da nije u dovoljnoj mjeri cijenjeno iskazano žaljenje zbog nanesenih ozljeda oštećeniku, priznanje kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11., neosuđivanost i činjenica očinstva jednog djeteta, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela te utvrđena ovisnost o alkoholu pod čijim je odlučujućim utjecajem kazneno djelo počinjeno. Stoga ističe da su obje pojedinačne utvrđene kazne previsoke same za sebe kao što je previsoko odmjerena i jedinstvena kazna zatvora.

14.1. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni drugostupanjski sud prihvaća sve utvrđene okolnosti suda prvog stupnja o kojima ovisi odabir vrste i mjere kazne pri čemu je optuženiku kao olakotno cijenjena ranija neosuđivanost, iskazano žaljenje i kajanje zbog ozljeđivanja oštećenika i ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela (pružena pomoć oštećeniku kod zbrinjavanja ozljeda), dok mu je kao otegotno cijenjena upornost kriminalne volje i kriminalna količina kao i težina ozljeda kod oštećenika koja je rezultirala dugotrajnim procesom liječenja.

14.2. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da kod utvrđivanja olakotnih okolnosti sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, uz navedene olakotne okolnosti, nije cijenio i blaži stupanj krivnje (neizravna namjera), okolnost da je kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. ostalo u pokušaju kao i priznanje kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11.

14.3. Po ocjeni drugostupanjskog suda, neovisno o postojanju otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud nije adekvatno vrednovao činjenicu da je kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. ostalo u pokušaju, što je zakonom propisana mogućnost za blaže kažnjavanje i koja, uz utvrđeni blaži stupanj krivnje (neizravna namjera) i činjenicu priznanja kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11., predstavljaju one olakotne okolnosti na strani optuženika koje i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdavaju izricanje blažih pojedinačnih i blaže jedinstvene kazne zatvora.

14.4. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, a za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a te su kazne po ocjeni drugostupanjskog suda neadekvatne s obzirom na pravila o odmjeravanju kazne iz članka 47 .KZ/11. Prije svega, prvostupanjski sud potpuno zanemaruje činjenicu da je kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. ostalo u pokušaju i postoje uvjeti za zakonsko ublažavanje kazne što, uz neosuđivanost, te činjenicu da je kazneno djelo počinjeno s blažim stupnjem krivnje (neizravna namjera), kao i priznanje počinjenja kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11., opravdava izricanje nižih pojedinačnih kao i niže jedinstvene kazne zatvora s obzirom na zakonom propisani minimum zapriječene kazne za kaznena djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i članka 331. stavak 1. KZ/11. Zato je trebalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. primjenom odredbi o zakonskom ublažavanju kazne, u skladu sa odredbom članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. optuženiku utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11. utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te zatim primjenom zakonskih odredbi o stjecaju, u skladu s odredbom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuditi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 3 (tri) mjeseca u koju je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. listopada 2020. pa nadalje.

14.5. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je izrečena jedinstvena kazna zatvora primjerena težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobi optuženika, te da predstavlja pravu mjeru kazne, te uz izraženu društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, radi jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, izrečenom kaznom treba utjecati i na počinitelja na način da pokuša ostvariti pozitivnu promjenu u ponašanju te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne. Stoga je za očekivati da će se njome u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

15. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. Imajući u vidu da je kod optuženika psihijatrijskim vještačenjem potvrđeno da je počinjenje kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. povezano sa njegovom ovisnošću o alkoholu, a iz zaključnog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka jasno proizlazi postojanje opasnosti od ponavljanja težih kaznenih djela, to je prvostupanjski sud primjenom članka 69. KZ/11. pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti – alkoholu.

16. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 331. stavak 7. i članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika oduzeo vatreno oružje, streljivo i pribor pojedinačno navedeno u izreci pobijane presude, jer se radi o predmetima čije posjedovanje je građanima zabranjeno, a uporabljeno je za počinjenje kaznenog djela.

17. Slijedom navedenog prihvaćena je žalba optuženika zbog odluke o kazni, te je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom I presude, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana te je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II presude.

Zagreb, 21.rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.