Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-217/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2022. broj: K-47/2020., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. A. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2022., broj: K- 47/2020., optuženi M. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju – iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te je na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i člankom 48. stavak 1. i člankom 49. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 7 (sedam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom M. A. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 09. ožujka 2020. do 01. rujna 2020. i od 16. listopada 2020. do 28. listopada 2020.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi M. A. djelomično je oslobođen dužnosti naknade troškova na način da je oslobođen dužnosti naknade troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 6. ZKP/08. na ime paušalne svote u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne kaznu u duljem trajanju te da ga obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka.

2.2. Optuženi M. A. je žalbu podnio po braniteljici, odvjetnici J. K., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakon, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu u cijelosti ili ju preinači odnosno da predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U skladu s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Optuženi M. A. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer „ožaljena presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, ne da se ispitati, te o odlučnom činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi“. Međutim obrazlažući tu žalbenu osnovu, optuženik navodi da u konkretnom slučaju nema niti jednog materijalnog i personalnog dokaza da je optuženi M. A. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. jer nije postupao sa sviješću i namjerom da ubije oštećenicu, raščlanjujući u nastavku iskaze ispitanih svjedoka, obranu optuženika i nalaze i mišljenje vještaka, čime optuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom da je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku, to nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju žalitelj neosnovano upire, te će se prigovori žalitelja razmotriti u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Ispitujući u tom dijelu pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 467. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Optuženik uvodno također naznačuje žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali tu osnovu na konkretizira niti obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da nije imao namjeru usmrtiti svoju bivšu suprugu, oštećenicu S. C. A., te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije sporno da je optuženik vidio oštećenicu iza stražnjeg dijela vozila i da je tada stavio vozilo u pogon. Tvrdi da je optuženik sjeo u automobil s namjerom da napusti mjesto događaja, a ne da ubije oštećenicu. U suprotnom da je doista imao namjeru usmrtiti žrtvu, za očekivati je da bi nagazio na gas i ubrzao na više od 10 km/h.

9. Međutim, ocjena je drugostupanjskog suda, da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Naime, optuženik je u svojoj obrani naveo da je gledao u srednji i vanjski retrovizor te se u jednom trenutku bivša supruga stvorila iza vozila, te čim ju je vidio da je stao na kočnicu, digao ručnu, vozilo zaustavio te je zatim, kad je ponovno pogledao u retrovizor, vidio da je bivša supruga ponovno iza njega. Iz navedenog proizlazi da se optuženi M. A. u dva navrata uvjerio da se oštećenica nalazi iza njegovog vozila držeći mobitel na uhu s lijevom rukom usmjerenom prema vozilu, te je zatim krenuo uzbrdo i zatim unatrag niz brijeg, pri čemu nije provjerio gdje se oštećenica nalazi, je li pala na tlo nakon što se „stvorila“ iza njega, je li izmaknula odnosno gdje se uopće nalazi, već se nastavlja kretati ulicom naprijed pa nazad te pritom kači oštećenicu i vuče čak 14 metara nizbrdo i zatim napušta mjesto događaja. Stoga nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik stavio vozilo u pogon kad je vidio oštećenicu iza vozila, jer isto proizlazi upravo iz njegove obrane, budući da optuženik manevrira vozilom uskom ulicom iako zna da se oštećenica nalazi tik uz auto, obara ju i vuče po kolniku. Pritom, nije niti životno niti logično da vozač 14 metara povlači ljudsko tijelo i da ne primijeti da je vozilo naišlo na prepreku i da ju vuče na tolikom putu. Stoga je ocjena i drugostupanjskog suda da je optuženi M. A. krećući se na opisan način vozilom gore- dolje po ulici pri izlaženju iz nje, revoltiran jer mu je bivša supruga odbila predati dijete zbog alkoholiziranosti, što proizlazi iz rezultata psihijatrijskog vještačenja i njegove obrane te toksikološkog vještačenja, iako je znao da se njegova bivša supruga nalazi oko auta, postupao na taj način očito u cilju da ju usmrti, pri čemu smrt nije nastupila tek igrom slučaja odnosno načinom na koji je žrtva oborena na tlo i na koji način je vozilo zahvatilo istu. Pri takvom stanju stvari nije od značaja tvrdnja žalitelja da optuženik nije većom brzinom krenuo prema bivšoj supruzi niti činjenica da je mogućnost opažanja optuženika uslijed alkoholiziranosti bila smanjena. Naime, neovisno o tome je li optuženikov sluh i vid bio oslabljen, kako to navodi vještak toksikolog, takva oslabljenost po znanju i iskustvu prosječnog vozača ne isključuje mogućnost da optuženik nije mogao primijetiti da je vozilo naišlo na prepreku i da ju vuče, tim više što se radilo o prepreci veličine ljudskog tijela. Stoga je bez značaja je li optuženik mogao čuti lupanje oštećenice po vozilu zbog buke motora, imajući u vidu dinamiku događaja koju je utvrdio prvostupanjski sud i koja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženika. Konačno, zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje ni žalbenom tvrdnjom da optuženik nije imao unaprijed stvorenu namjeru ubiti oštećenicu jer bi takav postupak bio nepromišljen s obzirom da bi zasigurno izgubio skrbništvo nad djetetom, koje je dobio nakon dugotrajnog postupka. To stoga što je očito splet okolnosti i to odbijanje predaje djeteta i alkoholiziranost optuženika utjecala na postupanje optuženika i njegovu mogućnost rasuđivanja, jer je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, slijedom čega optuženik u tom trenutku nije razmišljao o mogućim posljedicama svog postupanja i donosio odluke kao osoba čija ubrojivost nije umanjena.

11. Optuženik i državni odvjetnik se žale zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja optuženiku izrekao preblagu kaznu, dok se optuženik predlaže da mu se izrekne blaža kazna.

11.1. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je optuženiku cijenio olakotnim da do sada nije osuđivan, da je otac maloljetnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati, smanjenu ubrojivost iako ne u znatnom stupnju te korektno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti nije našao, te mu je primjenom odredbi o zakonskom ublažavanju kazne izrekao kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 7 mjeseci, ocjenjujući da će se kaznom ispod najmanje mjera kazne za ovo kazneno djelo, no višom od najmanje mjere kazne zatvora primjenom odredbi o zakonskom ublažavanju kazne, ostvariti svrha kažnjavanja. Stoga je ocjena drugostupanjskog suda da su, protivno tvrdnji državnog odvjetnika, okolnosti počinjenja kaznenog djela i to da je oštećenica vozilom optuženika vučena čak 14 metara po asfaltnoj podlozi te da je oštećenica zadobila višestruki prijelom rebara imale odraz upravo u visini kazne koja je izrečena optuženiku, iako mu nisu utvrđene otegotne okolnosti. Jednako tako, bez obzira što sud nije cijenio da je optuženik kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19 i 84/21.), imajući u vidu da iz podataka u spisu proizlazi i da su i optuženik i žrtva istovremeno kažnjeni zbog uzajamno upućenih neprimjerenih riječi, to ta okolnost ne opravdava strože kažnjavanje optuženika. Jednako tako prvostupanjski sud je protivno tvrdnji državnog odvjetnika s pravom cijenio smanjenu ubrojivost optuženika olakotnom okolnošću, jer smanjena ubrojivost predstavlja manji stupanj krivnje. Nasuprot tome, osobne i obiteljske okolnosti optuženika, na koje optuženik ukazuje u žalbi i to gubitak posla u vojsci i poteškoće u održavanju susreta i druženja s djetetom, očekivana su posljedica koja prati odlazak na izdržavanje kazne, slijedom čega nije od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Tvrdnja optuženika da od počinjenja kaznenog djela viđa svoje dijete i plaća uzdržavanje za njega također je postupanje koje se od roditelja i očekuje u ostvarivanju prava i obveza koje proizlaze iz roditeljskog odnosa.

11.2. Slijedom svega izloženoga, ispitavši u svjetlu ovako suprostavljenih stajališta stranaka izrečenu kaznu drugostupanjski ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Stoga nije u pravu optuženik da je sud prvog stupnja podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnost i izrekao prestrogu kaznu niti državni odvjetnik koji tvrdi da je sud precijenio njihov značaj izrekavši preblagu kaznu.

11.3. Stoga je izrečena kazna, protivno prijedlogu optuženika koji se zalaže za izricanje blaže kazne, odnosno državnog odvjetnika koji predlaže izricanje strože kazne, u konkretnoj situaciji primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja, u smislu specijalne i generalne prevencije, na način da se utječe na optuženika, ali i na sve ostale članove društvene zajednice, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela prouzročio, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

12. Konačno protivno tvrdnji državnog odvjetnika s pravom je prvostupanjski sud djelomično oslobodio optuženika obveze da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., naloživši mu podmirenje tek paušalnog iznosa od 3.000,00 kuna. Naime, ocjena je i drugostupanjskog suda da je cijeneći optuženikova primanja koja su manja od prosjeka, da je dužan uzdržavati maloljetno dijete, da nema druge imovine, te mu predstoji izdržavanje kazne i uslijed toga očigledno otkaz i gubitak ikakvih primanja biti ugroženo i njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegovog maloljetnog djeteta, slijedom čega ga je s pravom oslobodio obveze podmirenja i drugih troškova kaznenog postupka.

13. Kako navodi podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovani, a pobijanom presudom nisu ostvarene niti povrede zakona na štetu optuženika na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu državnog odvjetnika i optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.